Osluškivanje rodnog grada koji se neprestano mijenja
O filmu “Sve je išlo sigurnim tokom” koji je selektovan za niz evropskih filmskih festivala, crnogorska rediteljka Anja Jovanović govori za “Vijesti”
Kratkometražni igrani film “Sve je išlo sigurnim tokom” (“Steady Flow”), po scenariju i u režiji crnogorske rediteljke Anje Jovanović, učestvovaće na više evropskih filmskih festivala, nakon nekoliko njih na kojima je do sada prikazan.
Nakon razgovora sa autorkom može se zaključiti da je razlog tome britak prikaz aktuelnih, ali i svevremenih generacijskih dilema, ali i bliskost filma, lajt-motiv(i), kao i tema ili problematika koju Jovanović prikazuje.
Glavni likovi filma “Sve je išlo sigurnim tokom” u godinama su kada čuju posljednji poziv za odlazak iz male sredine, a imaju drugačije izglede u vezi sa napuštanjem porodičnog komfora (ili tjeskobe), radi života u drugim gradovima i većim zemljama, ističe se u sinopsisu.
Ta tema, priznaje Jovanović “Vijestima”, bliska joj je na osnovu iskustva, njenog ličnog, ali i kolektivnog iskustva i dileme “otići ili ostati”, a sa kojom se generacije i generacije, prvobitno mladih ljudi u Crnoj Gori i regionu, suočavaju.
”Iz moje generacije je premnogo ljudi pošlo ‘vani’ u potrazi, ne možda samo za boljim, nego i ‘većim’ životom, ali i drugačijim njegovim ukusima... Ta tema jeste odredila ili odvojila sudbine mladih ljudi u nekom trenutku, kao i mnogih drugih generacija, pa tako i meni”, ističe Jovanović.
Blisko mnogim njenim vršnjacima, ali i onima koji su znatno stariji od mlade rediteljke je i ono što ona izdvaja kao polazni motiv iz kojeg je film i nastao.
”Recimo da je to osluškivanje rodnog grada koji se neprestano mijenja. Što ste stariji, sve više živite u nostalgiji, to jest kao da živite u dva grada paralelno - jednom iz sjećanja, drugom koji vam je pred očima. Opčinjena sam i uticajem sredine, bilo koje, pa i naše, na karakter i sudbinu. E, da, Podgorica, kako je rasla, čak je promijenila i miris. E, jedan novi miris je bukvalno bio prvi motiv”, otkriva Jovanović.
Od mirisa kao prvog motiva, preko sjećanja koja se čuvaju i onih koja se tek razvijaju, film je prijemčiv svima, a njeni likovi uvjerljivo i vjerodostojno prikazuju sliku života i okolnosti...
”Glavni likovi se, u nekom trenutku potpunog mimoilaženja, povezuju i nalaze jedno čudno i neočekivano utočište, iz kojeg sve na trenutak izgleda dobro, lijepo, čak i magično”, piše u opisu...
A šta bi to utočište moglo biti, zbog čega je magično i zašto ih privlači, te šta im pruža, Jovanović otkriva:
”’Magično utočište’ je malo ironično-misteriozno, a opet i tačno opisano. To je jedno mjesto za koje se zna, ali o kom se nerado priča, jer je pomalo neprijatno i stidno. A mladi ljudi, kao i likovi u filmu, vole ignorisana i šokantna mjesta. Oni ih vide kao autentična i egzotična”, kaže Jovanović zadržavajući dozu tajnovitosti.
Svjetska premijera održana je na RIGA IFF u Letoniji, a projekcije koje su uslijedile, kao i selekcije za “Brussel Short Film Festival” 30. aprila i četvrtog maja, “Art film festa Košice” i SeeFest LA, ohrabrilo je autorku i dodatno je motivisalo za budući rad, ističe ona u razgovoru za “Vijesti”.
”Selekcija ima značenje potvrde, motivacije, čak i neke vrste inicijacije. Prvi mi je film, zapažen je i gledan, a to je dobro. Nemam očekivanja, ako mislite na nagrade, sasvim je prijatno iznenađenje da su neki selektori smatrali film dovoljno interesantnim da ga uvrste u svoje programe. Hvala im na tome”, kazala je Jovanović na samom početku razgovora za “Vijesti”.
Pored premijere, njen film je bio i u programu festivala Clermont-Ferrand ISFF, koji je jedan od najznačajnijih za ostvarenja kratkog metra. Nedavno je prikazan i u sklopu zvanične takmičarske selekcije “Go Short” Nijmegen festivala, a slijede i nove projekcije.
”Od nabrojanih festivala, do sada sam bila na dva. Sve je to malo novo, a opet i poznato, jer sam dobar dio života provela na filmskim festivalima (kao gledalac, naravno). Pored posebnog predstavljanja autora publici i osluškivanja reakcija publike na projekcijama, nema nekih spektakularnih razmjena o kojima bih mogla da govorim. Klermon-Feran, na primjer, festival je isključivo kratkog filma. Maltene sve projekcije su rasprodate - sve, i najveće sale su pune. Vidite djecu, cijele školske razrede koji dolaze organizovano, penzionere - ma svi gledaju kratke filmove. U pitanju je toliko duga tradicija gledanja filma, toliko gusta, civilizacijski prije svega, a kad to osjetite, sve ima smisla”, prenosi Jovanović iskustva...
On ističe da postoje i naznake da se film uskoro prikaže u Crnoj Gori, ali priznaje da ne voli da razmišlja o tome.
”Srećna sam ako ću, zahvaljujući ovom filmu, raditi ponovo s nekim ljudima koji su bili divni saradnici, i ako ću se povezati sa nekim novim ljudima sa kojima ću raditi i napraviti, nadam se, još bolji film. To bi mi značilo i pomoglo mi da se osjetim kao uvaženi član filmske, pa i lokalne zajednice”, ističe Jovanović.
Rediteljka, u pauzi između festivala, aktivno radi i na novom projektu, a “Vijestima” otkriva i kakvi su planovi za dalje.
”Radim na scenariju za novi film. Planovi su mi da uradim još jedan kratki film, nadam se prilično brzo”, obećava ona.
Put trnja i latica ruža
Film “Sve je išlo sigurnim tokom” dobio je podršku Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje produkcije kratkometražnih igranih filmova.
Na pitanje kako je film nastao i kako je tekao proces stvaranja, te kakvo je to iskustvo bilo za nju, kao rediteljku na početku svoje karijere, Jovanović odgovara u šaljivom tonu.
”Ovaj filmski proces je bio veoma dug put posut trnjem, a katkad i najfinijim laticama ruže! Šalim se, proces je bio dug, i protekao je fantastično”, zaključuje ona.
Ohrabrujuće je kakvih ljudi ima
Pored Jovanović, ekipu okupljenu oko filma čine i glumci Pavle Prelević i Stevan Vuković, kao i glumica Maja Čampar. Producenti filma su Biljana Vušović i Mladen Ivanović, direktor fotografije Vladimir Đurić, montažer Bojan Filipović, kostimografkinja Lina Leković, scenografkinja Dragana Baćović, snimatelj zvuka Aleksandar Brajović, kolor grejding radio je Aleksa Vitorović, kasting direktorica bila je Marija Backović, dizajn potpisuje Davor Golubović, a za dizajn zvuka bio je zadužen Igor Vujović.
Na pitanje “Vijesti” kako vidi crnogorsku filmsku scenu kada su mladi autori u pitanju, ali i generalno, Jovanović odbija da pruži sud, ističući da se sa svime tek upoznaje.
”Nisam sigurna koliki uvid u filmsku scenu imam. Sigurno ne veliki. Još dosta autora ne znam (prije svega mislim na ono što rade), ali ih polako upoznajem. Znam da ima veoma uspješnih ljudi, talentovanih, posvećenih, i dobrih - i to je ohrabrujuće”, poručuje ona.
( Jelena Kontić )