Lijepi, mladi i naredni

Izgleda da Milojko Spajić osim ušteđevine i ljubavnih uspomena sa dalekog Istoka donio i zlatnu ribicu. Prvu mu je želju ispunila onda kada je u ekspertsku vladu ušao lagano, kao na singapursku žurku. Da tamo zavodi radničku klasu podizanjem minimalaca i preobraćuje državne službenike u vjernike dok sensei premijer pomjera brda. Završila je posao zlatna ribica i kada je Mickey, bez stranačke baze, iza sebe ostavio veterane koji su već mnoga politička groblja napunili mladim strankama i liderima. Ako treću želju već nije potrošio, pravo je vrijeme da od ribice traži pomirenje sa Jakovom, dok je stranka još ucijelo.

A koliko juče, dva bivša ministra su djelovala kao milenijalska verzija Mila i Momira iz vremena jedinstvenog DPS-a. Lijepi, mladi i naredni da ugase opoziciju i osvoje vlast bez koalicionog druga. Iz jedne glave pisali su recepte od kojih penzije rastu kao krvni pritisak a prosječne plate pokrivaju dno potrošačke korpe. Od njihovih slatkih obećanja gubila je razum fan baza Oca nacije i na biralištima ga varala bez kajanja. Predavali su se starmalom dječaku i zetu iz snova spremnim da liječe tranzicione traume dok ima banke koja će nam dati kredit. Sve je obećavalo natpolovične većine, baš kao u sumnjivim engleskim Twitter anketama.

A onda su došli drugi da pokvare sreću.

Drugarska ljubav počela je da blijedi čim se slavljenički šampanjac podijelio sa pobjednicima 2020. Drugar koji je nekad donosio rođendanske torte preko noći je postao predsjednik države koji kritikuje stranačke drugove po Twitteru. Od zamjenika se pretvorio u jednog od dva stranačka lidera i novim simpatijama poklonio skoro cio podgorički kolač. Umjesto da obećava funkcije po pravosuđu, kao ministar pravde na čekanju, Jakov je gradio koalicije za spašavanje Dritana, Alekse i Dada.

Tada je već i Milojko prestao da bude Ferdinand što miriše cvijeće, iako je zvanično i dalje sanjao biznis distrikte po Ćemovskom polju. Zaboravio je na drugarske zagrljaje pred kamerama i političkim hedžinsima počeo da obara većine sa predsjedništva. Nije to više bio student koji uz stipendiju dobija i gratis državljanstvo, već mlad lider spreman da se bori do poslednjeg odovića. Stranačko jedinstvo počelo je da blijedi kao Lekićev mandatarski san, a dva oka u glavi pretvorila su se u Mila i Momira iz 1996.

Prije nego što i milenijalci izvuku svoje šlepere i avione sa bananama, potonja je ura da se umiješaju ekselencije, duhovnici ili bar uticajni novinari. Da političkoj mladosti smire hormone makar do izbora.

Jer vremena nisu za unutarpartijske svađe, a čak je i nama iz IQ86 većine dosadilo da reforme vazda budu u oktobru možda u novembru. Vjerovatno je za državu bolje odlagati izbore dok se ne izabere još koji tužilac i sudija, ali po školama i ulicama se već uveliko primjenjuje običajno pravo. Crnogorskom GDP-u bi u junu više prijali turisti nego stranački aktivisti - ali Vasilije i sva reformisana policija već su sada nemoćni pred saobraćajnim čepovima po primorju. Možda ruci pravde treba ljeto da zatvori još nekog bivšeg druga i pogura „Stop-inflaciji“ do kvalitetnijih proizvoda po rafovima. Da vojska odbrani rijeke i šume a pobjednici tranzicije uđu u antimafija zakon. Ali vremena je sve manje za mladalačke snove jer se retrogradne snage vraćaju kao terminator.

Koliko juče oduzet od aprilskog trećeg infarkta, patriotski blok već obećava brz oporavak i podmlađivanje. Sa plaža Dubaija ražalovani otac nacije sprema armiju klonova da preuzme parlament, vrati državu na pravi put i naplati sve neprospavane noći od 2020. Tada će tihovanje prekinuti sve socijaldemokratske čete i krenuti u borbu za cenzus. Andrija će i zvanično zaboraviti snove o pomirenju a Front će svaki globalni problem riješiti rezolucijama lokalnih parlamenata. Udružiće se dva strašna simbola da vrate građanski duh u bocu, taman kad smo se svi izmirili.

Zato lideri milenijalci treba da batale prijave i hejterske twitove, već da koliko danas mole zlatne ribice i ljube uticajne ruke. Da prvo izmire Milojka i Jakova, pa dalje redom.

Onda Jakov može da šeta bez obezbjeđenja i daje državničke izjave, ali ne mora da se zamrzava u stranci. Milojko će ponovo dizati kredite i skraćivati radno vrijeme kroz nove rulet ekonomske programe. Dritan više neće držati Vladu kao razmaženi deran loptu, nego će se lijepo igrati sa drugovima iz građanskog bloka. Oni će mu dati da upravlja policijom, diplomatijom ili makar Ustavnim sudom. Aleksi će vratiti onu visoku fotelju, a Momo će konačno postati ministar. Onda mogu po dubini da podijele i mjesta po društvenim mrežama.

Ako to ne urade, što bi rekao Džoni slava mu i milost, svi zajedno će i zvanično biti samo osamnaestokaratno razočaranje.

( Samir Kajošević )