Legenda o Lorelaj, kobnoj ljepotici sa Rajne

Legenda o Lorelaj povezana je s liticom visokom 132 metra na desnoj obali Rajne kod Sankt Goarshauzena u zapadnoj Njemačkoj. Priča o atraktivnoj zlatokosoj djevojci sve do danas je inspiracija širom svijeta.

Dio doline Rajne u njenom srednjem toku je na Uneskovoj listi svjetske baštine. Neki ga smatraju oličenjem rajnskog romantizma.

Tu stižu turisti iz cijelog svijeta, a atraktivnost tog mjesta najvjerovatnije se zasniva na pričama koje se pletu oko tog mjesta, a čija je glavna junakinja sirena Lorelaj. Ona je navodno pjesmom mamila mornare u smrt.

Djevojka koja zlatnim češljem češlja zlatnu kosu bila je prema legendi toliko lijepa, da su mornari zureći u nju u uskom klancu odlazili u smrt.

Za mnoge Njemce Lorelaj je figura iz školske lektire, jer ju je u čuvenoj pjesmi 1824. ovjekovječio Hajnrih Hajne, inače rođen u Diseldorfu na Rajni.

Seksepilna Lorelaj

Dvadesetčetvorogodišnja studentkinja istorije i arheologije Katrin Kober posmatra Lorelaj nešto drugačije:

"To je neka vrsta fatalne žene“, kaže ona i dodaje da je svakako kao figura preuveličana i instrumentalizovana. Katrin Kober pritom priči daje seksualnu konotaciju.

U svom radu za Institut za istorijske regionalne studije, koji je povezan s Univerzitetom Johan Gutenberg u Majncu, a koji se nalazi na sat vožnje od litice Lorelaj, Kober je pisala o sagi za sajt instituta.

"To su takve konotacije koje očigledno pokreću ljude. One ostaju u glavama, tim prije što postoji stvarno mjesto koje ljudi mogu da posjete. To je i dalje privlačno“, kaže studentkinja za DW.

Lako je vidjeti zašto je to područje Rajne podesno za mitove: smatra se jednim od najopasnijih djelova rijeke za plovidbu zbog uskih krivina i kamenitog dna. Prije nekih 500 godina pričalo se da je taj neobičan predio takođe izazivao i neobičan odjek, jer su ga stvarali glasovi patuljaka koji su navodno živjeli u pećinama iznad tjesnaca.

Mrmljanje Rajne

U stvari, jake struje i vodopad u tom području stvarali su zvuk "mrmljanja“. Pored toga, stijena je djelovala kao neka vrsta pojačivača odjeka. Sve to je vodilo ka priči o Lorelaj. Keltska riječ za stenu je "lei“, a staronjemačka riječ "loren“ ili "luren“ znači otprilike mrmljanje. Rajnlađanski dijalekt ima sličnu riječ čije je značenje u rasponu između "mamiti“ i "brujati“. Njemački pisac Klemens Brentano je 1801. u svojoj baladi "Kod Baharaha na Rajni“ stvorio priču o očaravajućoj ženskoj figuri povezanoj sa "stijenom koja žubori“.

U njegovoj prelijepoj priči, "Lore Laj“ su optužili da je vještica, jer su muškarci zbog nje gubili glavu. Ali, ni sveštenik nije imun na njene draži, pa je nije poslao u smrt, već u manastir. Na putu do manastira u pratnji tri viteza, došla je i do stijene nad Rajnom. Izmolila je od pratilaca dozvolu da još jednom odozgo pogleda rijeku, da pogleda gdje je otišao njen voljeni koji ju je ostavio. Sa stijene se bacila u dubinu, a njena tri pratioca skočila su za njom. Litica je zauvjek zadržala odjek njenog imena.

Brentano je možda bio inspirisan klasičnom mitologijom.

"Malo je vjerovatno da je to slobodno izmišljena pjesma. Brentano se oslonio na drevni mit o planinskoj nimfi Eho, koja je bila nesrećno zaljubljena u Narcisa i u svojoj tuzi se pretvorila u kamen iz kojeg je odjekivao samo njen glas. Brentano je tako stvorio objašnjenje za fenomen odjeka na Rajnskoj steni koje bi se moglo prepričati na uzbudljiv način“, piše Kober u svom eseju.

Dvije decenije kasnije, Hajnrih Hajne je vjerovatno uzeo Brentanovu priču kao osnovu za svoju pjesmu "Lorelaj“.

Lorelaj i novo doba

Kako studentkinja Kober u današnje vrijeme gleda na takvo predstavljanje figure Lorelaj?

"Imam utisak da su to priče matorih bijelaca koji su uživali u patnji zamišljene ženske figure, pa su onda to objavili kako bi zaradili“, kaže ona. „Čini se da Lorelaj nema nikakve karakteristike, osim da je, ili nesrećno zaljubljena ili da ubija muškarce iz zabave“, priča Kober za DW. „Ova priča ne bi prošla Bekdel-test“, dodaje, misleći pritom na test nazvan po karikaturistkinji Alison Bekdel koji se bavi iskrivljenim predstavljanjem žena na filmovima filmu i u fikciji.

Ipak, Lorelaj je preživjela sve do danas i nalazi se u bezbrojnim umjetničkim prikazima — od klasične opere i muzičkih djela Alfreda Katalanija, Klare Šuman i Franca Lista, pa do pjesme Džordža Geršvina i njegovog brata Ajre iz 1933. godine.

Uticaj na savremenu kulturu

Američki pisac Mark Tven pisao je o Lorelaj u svom satiričnom putopisu "Naivčine u inostranstvu“ objavljenom 1880, kao o "drevnoj legendi o Rajni“.

Lorelaj je poslužila i kao inspiracija za pjesmu iz 1960. koju je objavila Amerikanka Silvija Plat.

Merlin Monro je glumila Lorelaj Li u holivudskom hitu iz 1953. "Muškarci više vole plavuše“.

Snimljen je i niz filmova o Lorelaj, od prvog, njemačkog iz 1927, do japanske ratne drame iz 2005. Dala je ime i nekim junakinjama stripa ili popularnih televizijskih serija.

Njoj su posvećene pjesme rok bendova, od Stiksa, preko Kokto Tvinsa i Nine Hagen, do Skorpionsa. Preporučujemo verziju australijanskog muzičara Marka Simora (Mark Seymour & The Undertow).

( Deutsche Welle )