Opera nije dosadna, samo je treba približiti publici na pravi način
Karlos Osuna je pomenuo da mu je u sastavljanju repertoara pomoglo poznavanje meksičke publike, koja je, po njegovom mišljenju, slična crnogorskoj
Tenor Bečke opere, Karlos Osuna iz Meksika, i američki pijanista Stefan Hopkins, koji su nedavno postali duo i počeli da nastupaju širom svijeta, predstavili su se pred crnogorskom publikom prvi put koncertom Passione u Velikoj sali Crnogorskog narodnog pozorišta.
Publiku nije iznenadio samo skladan duo pijaniste i operskog pjevača, već i repertoar koji je sadržao muziku različitih kultura, i to na više jezika.
”Svoj repertoar smo isplanirali tako što smo htjeli da ubacimo od svega po malo, kako bi zadovoljili svačiji ukus i pokazali raznovrsnost muzike u operi. Podgoričkoj publici predstavili smo djela na različitim jezicima, kao što su opere iz italijanske, meksičke, španske, austrijske kultura,” istakao je Karlos Osuna.
Crnogorska publika je netremice upijala svako muzičko djelo koje su ovi vrsni muzičari predstavili, a neka od njih su: Verdijeva arija iz opere “La Traviata”, pjesme muzičkog poete Paola Tostija, arija iz operete Franza Lehara “Das Land des Lachelns”, pjesma Pabla Sorozabala “No puede ser” i mnoge druge.
Osuna je pomenuo da mu je u sastavljanju repertoara pomoglo poznavanje meksičke publike, koja je, po njegovom mišljenju, slična crnogorskoj, jer ni u Meksiku opera nije veoma popularna, te voli da iznenadi slušaoce kojima se predstavlja prvi put zanimljivim djelima i raznovrsnim programom.
”U našoj kulturi opera, kao i kod vas, vjerovatno, nije popularna. Tako da kada je pjevamo u Meksiku, to je uzbudljivo iskustvo kao ovdje, jer ima dosta ljudi koji dolaze da čuju operu prvi put. To je jedan od razloga zašto pravim najčešće ovakav program, koji sadrži pomalo od svega, kako početnim slušaocima ne bi bilo dosadno. Opera zaista nije dosadna”, istakao je tenor Bečke opere.
Za Meksikance i sebe Osuna kaže da su ljudi puni energije i sreće, ljubavi prema životu. To se dalo vidjeti i na koncertu, kada je solista podsticao publiku da pjeva sa njim, da pokažu svoje emocije i kako se osjećaju povodom nastupa.
”Svi su bili veoma topli prema nama. Publika je bila dosta uzbuđena i energična, a kada si na sceni i dobiješ toliko energije od slušalaca, to te podstakne da im uzvratiš duplo više toga”, kazao je Osuna sa zadovoljstvom.
Hopkins je takođe pohvalio crnogorsku publiku i naglasio kako je srećan što se vratio na scenu nakon kovida: “Publika je nevjerovatna. Moram priznati, toliko sam srećan da se vratim u rutinu nastupanja uživo pred živom publikom. Ovako na koncertu možeš da pošalješ emociju, ideju publici, i da vidiš kako je oni prihvataju i kako reaguju na tvoje izlaganje. Naravno da nam prija aplauz, ali ponekad je to i tišina koja nas usreći, jer vidimo kako ljudi tiho i aktivno slušaju, a to je za nas najveća pohvala i dar”.
Hopkins je odsvirao nekoliko muzičkih djela solo, a prvo, “Malaguena” od kompozitora Ernesta Lecuona, najviše je iznenadilo publiku. Pijanista je bez riječi, kroz svoj nastup prenio slušaocima emocije, plesni ritam i melodiju latinskog folklora.
Kako je sam pomenuo, ovo nije prvi put da nastupa sa ovim djelom.
”Obožavam ovo muzičko djelo, sviram ga već duže godina u različitim repertoarima, i iskreno, svugdje uspješno prolazi. Osjećam, kako se dosta ljudi pronalazi u toj pjesmi, kako je osjećaju neposredno. Puna je emocija i strasti, iako je samo dio većeg djela pod nazivom ‘Andalucia’. Obožavam da sviram ovo muzičko djelo jer dobijem nevjerovatnu reakciju cijele publike. Ovo je ona pjesma koja vas ščepa i ne pušta do kraja”, povjerio se Hopkins.
Hopkins je istakao svoje zadovoljstvo saradnjom sa Karlosom Osunom.
”Baš sam zadovoljan našom saradnjom, obožavamo da nastupamo zajedno. Sreli smo se 2010. godine u Bečkoj državnoj operi, a ostvarili smo mnoštvo koncerata zajedno konkretno u Beču, a sada smo počeli i sa održavanjem koncerata širom svijeta”.
Osuna je dodao da od samog početka njihovog prijateljskog odnosa, imaju međusobno dobru energiju i hemiju, zbog čega su i odlučili da se predstave svjetskoj publici ovim inzenađujućim duetom.
On je najavio predstojeće brojne koncerte u Beču i posebni veliki koncert u njegovom rodnom meksičkom gradu Mazatlan.
Za Meksikance i sebe Osuna kaže da su ljudi puni energije i sreće, ljubavi prema životu. To se dalo vidjeti i na koncertu, kada je solista podsticao publiku da pjeva sa njim, da pokažu svoje emocije i to kako se osjećaju povodom nastupa
( Maja Eraković )