Dabinović kupio novi brod "Ljuta”

Kompanija Dabinović iz Monaka kupila je polovni brod za prevoz rasutog tereta i trupaca (bulk/log carrier) deplasmana 34.358 tona, a kojim je u svojoj floti zamijenila sličan brod “Kotor” što ga je u januaru Dabiinović prodao Turcima.

Brod je nazvan “Ljuta” po istoimenom malom mjestu u Boki, dijelu Dobrote kod Kotora, jer je tradicija u kompanji Dabinović da, iako viju zastavu Svetog Vincenta i Grenadina, većina njihovih brodova nosi imena po toponinima iz Boke Kotorske.

Aktuelna “Ljuta” je već šesti brod koji je ponio to ime u floti Dabinovića. Ovaj tzv. handy size bulk/log carrier sagrađen je 2014. godine u renomiranom japanskom brodogradilištu Nomura Zosen K. K. iz Imarija

Ovaj brod je zaplovio je aprila 2014. pod imenom “Daiwan Brave” za kompaniju Wisdom Marine Lines iz Tajpeja sa Tajvana, da bi par godina kasnije promijenio vlasnika i postao dio flote jedne panamske kompanije pod novim imenom “Amira Hana”. Kompanija Dabinović ga je nedavno za oko 18 miliona dolara kupila od Panamaca, pa je ovaj brod pod novim imenom “Ljuta” sada najmlađi i najveći u njihovoj floti.

Pored Ljute”, u floti Dabinovića trenutno plove još tri manja, slična bulkcarriera sagrađena u Japanu - brodovi “Dobrota” iz 2005, “Kamenari” iz 2010. te “Novi” iz 2011. godine.

Kompaniju Dabinović osnovao je 1956. u Švajcarskoj poznati bokeljski pomorski preduzetnik Božo A. Dabinović rodom iz Dobrote, u njenoj floti do danas se promijenilo preko 60 manjih i većih prekookeanskih trgovačkih brodova. Dabinović je uvijek vješto koristio prilike na svjetskom tržištu kupujući polovne brodove po povoljnim uslovima, koristio ih nekoliko godina i odmah ih potom preprodavao po opet prilično visokim cijeanama čim bi se pojavile odgovarajuće okolnosti na tržištu. Na taj način kompanija koja je kasnije iz Švajcarske prešla u Monako gdje i sada posluje pod vođstvom Stefana Dabinovića - sina njenog osnivača Boža, stekla je zavidan renome u svijetu, a ta dobrotska porodica u domaćoj javnosti dobila je imidž svojevrsnih bokeljskih Onazisa koji već skoro sedam decenija uspješno posluju na izazovnom svjetskom pomorskom tržištu.

Iako su plovili pod stranim zastavama, prvenstveno Svetog Vincenta i Grenadina koju je Božo Dabinović svojevremeno afirmisao kao jednu od najpoznatijih i najpopularnijih tzv. zastava pogodnosti u svjetskoj pomorskoj industriji, Dabinovićevi brodovi su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke. Odgovorne funkcije u menadžmentu kompanije, takođe, obavlja nekoliko iskusnih kapetana i pomorskih stručnjaka iz Boke. Dabinovićevi brodovi su se najčešće i remontovali u domaćem, Jadranskom brodogradilištu “Bijela”, dok je ono funkcionisalo, a vlasnik te kompanije redovno je novčano i drugim prilozima podržavao rad brojnih institicija kulture i obrazovanja u Boki.

( Siniša Luković )