Premijera predstave “Mali bračni zločini”: Svakodnevne situacije koje potiču iz manjka komunikacije

Predstava “Mali bračni zločini” za veliku djecu u braku, ali i za sve one kojima je teško da kažu “volim te”, premijerno će biti izvedena večeras u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP), na sceni Studio u 20 časova, a u okviru produkcije “Scena Akademija”.

Predstavu su, po tekstu Erika Emanuela Šmita, adaptirali i u njoj glume mladi crnogorski glumci Pavle Bogojević i Marija Đurić, uz stručne konsultacije sa direktorom CNP-a Markom Baćovićem i mladom crnogorskom rediteljkom Dušankom Beladom. Repriza komada najavljena je za sjutra.

”Ester Perel kaže da se parovi sukobe uvijek iz tri razloga: 1) oko moći i kontrole, 2) za brigu i bliskost i 3) za poštovanje i priznanje. Zašto je onda tako teško locirati problem i riješiti ga? Zašto se u ljubavi najčešće služimo onim iskonskim u nama, prepuštajući se životinjskim nagonima? Zašto ne dozvoljavamo sebi da izgovorimo ono šta nam zaista smeta? I moramo li u ljubavi ići uvijek do kraja - na sve ili ništa?”, ističu Đurić i Bogojević u najavi premijere.

U razgovoru za “Vijesti” tim povodom, Bogojević otkriva kako je došlo do postavljanja ovog komada.

”Marija i ja smo odlučili da radimo duodramu u kojoj bi fokus bio na braku i odnosu među partnerima, jer smo shvatili da crnogorska scena nema takvu predstavu. Smatramo da je u pitanju veoma bitna tema, pogotovo kad se uzme u obzir podatak da se svaki treći ili četvrti brak završi razvodom. Predstavili smo našu ideju direktoru CNP-a Marku Baćoviću i sa njim se dogovorili da ukoliko komad bude dobar, dobijemo produkcijsku podršku CNP-a”, otkriva Bogojević, a što se i desilo.

Scenografiju je radila Ivanka Vana Prelević, kostimografiju Mia Đurović, izbor muzike potpisuje Dušanka Belada, a izvršni producent je Danilo Milatović.

Đurić “Vijestima” kaže da ključ svakog dobrog komada leži u dobrom tekstu.

”Kad god u ruke dobijemo dobar tekst koji je, kako mi to kažemo, matematički napisan, stvari su od starta daleko jednostavnije, jer glumac ne mora da ‘duma’ o tome šta je pisac htio da kaže. Tako smo veoma rano ušli u fazu dobre analize i bili slobodni da sugerišemo jedno drugome i zajedno tražimo scenska i dramska rješenja”, kaže ona.

Đurić podsjeća da je duodrama vrlo složena forma koja traži koncentraciju i kondiciju glumaca.

”Samim tim što sam sve vrijeme na sceni, ova uloga je drugačija i zadatak daleko teži od onoga što sam do sada branila. Tekst je u originalu napisan za dvije zrele uloge, jer je riječ o paru koji je u braku 15 godina, što smo mi malo izmijenili. Ipak, ne mogu reći da ova priča zavisi od toga koliko smo u braku, mi na sceni ili bilo ko, jer je ovo nešto što svi kao ljudi dijelimo, kao individue, pa i kao partneri. Vjerujem da ćemo se svi prepoznati u ovome i ono čemu se nadam jeste da smo postigli to da ljudi nakon odgledane predstave kažu ‘da, ovo smo svi mi u manjoj ili većoj mjeri’”, poručuje Đurić, a saglasan je i Bogojević.

”Mislim da će se publika unijeti u našu priču i da će se u predstavi pronaći svaki par, ne nužno bračni. Vjerujem da će svi shvatiti koliko nedostatak komunikacije između njih dvoje ljudi može donijeti ozbiljan razdor i probleme u njihovom odnosu”, kaže Bogojević.

Komad tretira skoro svakodnovene situacije sa kojima se danas ili suočavamo ili srećemo, a koje potiču iz manjka komunikacije, pa uprkos tome, i dalje se o njima ne govori (koliko bi trebalo).

”Nama je u nekoj ljudskoj, animalnoj i instiktivnoj prirodi da u sebi imamo posesivnosti, ljubomore, straha, a bitno je naučiti te stvari dobro kanalisati. Ovo nas priča podstiče da na kraju predstave ipak priznamo da mi sve to jesmo, ali da znamo kako time da upravljamo u našim odnosima. Takođe, dodala bih i da je baš sada u regionu aktuelna tema koja je posljedica nedostatka razgovora i ćutanja o onome što nosimo unutar sebe, bilo na relaciji roditelj-dijete ili partnera, a onda i na bilo kojoj drugoj (među)ljudskoj relaciji. Bojim se da smo godinama unazad njegovali emotivnu zatvorenost, što je postao pečat našeg društva i prati nas”, smatra Đurić.

Ona očekuje da će večeras, a onda i svih narednih večeri, pokazati ono do čega su došli njih dvoje kao glumci, ali i svi mi kao društvo, kada je ova tema u pitanju...

”Vjerujem da će ova predstava u budućnosti samo rasti. Važno nam je da publici prenesemo poruku koju će razumjeti i čiju će pouku prihvatiti. Najviše se nadam da ćemo godinama i godinama igrati ovu predstavu”, zaključuje Đurić.

Zločin je podrazumijevanje, manipulacija, vikanje...

Na pitanje šta bi danas bili mali (bračni) zločini, glumački duo se razumije i međusobno dopunjuju odgovore.

”Zločin je podrazumijevanje”, jasno kaže Đurić i obrazlaže:

”Zločin je da podrazumijevamo da osoba preko puta nas zna šta mi osjećamo i mislimo, iako to nijesmo izgovorili. Zločin je podrazumijevanje iz kojeg dolazi i destrukcija i diskriminacija, ali i nešto što uliva sve veći strah i gura ka zatvaranju i rupi... U manjoj ili većoj mjeri ono o čemu govorimo u komadu je krajnost i nešto najžešće što se može desiti kao rezultat svih malih zločina između dvoje ljudi. Mi želimo da se ljudi prepoznaju u tim manjim koracima kako ne bi došli do onog najvećeg i najgoreg”, kaže ona, a Bogojević to i proširuje:

”U suštini, zločin je sve ono što nije civilizovano iskomunicirano među partnerima. Dakle, svaki vid manipulacije, vikanja, bilo kakvo neprimjereno ponašanje i nepoštovanje, sve to su mali bračni zločini”, kaže on...

Đurić dodaje da se to nekada dešava na dnevnom nivou i da je zajednički društveni zločin to što se mnogo takvih situacija više i ne prepoznaje kao nasilje. Ona upućuje da tako problem može da eskalira i upućuje da je sasvim legitimno, štaviše i poželjno, da sve što pojedinac ne može sam da riješi, treba da potraži pomoć.

( Jelena Kontić )