Aplauz za “prostornu reciklažu”

Nikada neću oprostiti sebi što svojim prisustvom nijesam uveličao barem jedan - barem jedan! - od ta tri okrugla stola na kojima je Vladan Stevović - gospodin Prvi - generalni direktor Direktorata glavnog državnog arhitekte i razvoja arhitekturice, pri Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (ugašenoga) - uz sasluženje jednako mladih i jednako slatkih članica i članova Radne grupe za izradu Državnih smjernica za razvoj arhitekturice - prezentovao zainteresovanoj javnosti rezultate dosadašnjeg rada (nije smiješno) na tom dokumentu od krucijalne važnosti (kako za ovo, tako i za ono).

Uz obaveznu konstataciju da nam od strane Prvoga i jednako slatkih i jednako mladih ipak nije predočeno ništa što bi ličilo na radnu verziju budućeg (ako bog da) dokumenta - niti nam je predočen bilo kakav dokument - niti bilo kakav pisani trag koji bi ukazivao na aktuelni trenutak u procesima izrade budućeg (ako bog da) dokumenta - Državnih smjernica za razvoj arhitekturice (a što je sa pripadajućim joj urbanizmom ugašenim?) - ne preostaje mi ništa drugo nego da se oslonim na reportažu (J. M. “Problemi na jugu: Izgradnja u obalnom pojasu, zaklanjanje horizonta i neadekvatna udaljenost između objekata”, rtvbudva.me, 12. april 2023.) sa Okruglog stola povodom izrade Državnih smjernica razvoja arhitekturice - kojemu je (Okruglom stolu, a ne reportaži) cilj bio, veli, u upoznavanju javnosti sa izradom ovog dokumenta i u dobijanju mišljenja stručne javnosti - a koji je bio upriličen u Budvi, 11. aprila, u Akademiji znanja (amfiteatar D10).

Dakle, izgleda da su u jednom trenutku koji nam je definitivno promakao - Prvi i jednako slatke/slatki osjetili da je izrada Državnih smjernica razvoja arhitekturice zadatak koji je ispod nivoa njihovih nesumnjivih duhovnih, obrazovnih i opštih intelektualnih potencijala, te njihovih kreativnih i drugih kapaciteta - pa su stoga došli na spasonosnu i hvale vrijednu ideju da se pozabave, pazite sad: državnom strategijom razvoja arhitekturice - molim lijepo - “koja će”, veli, “da ima mnogo ozbiljnije značenje u smislu neophodnosti sprovođenja”.

Rekoh li vam da Prvi nije što mu zbore...

Jedan od članova Radne grupe napravio je, veli, paralelu između zakonskih regulativa Crne Gore (nije smiješno - op.a.) i zemalja Evrope - pa je, “razmatrajući način na koji pristupamo našem nasljeđu”, prezentovao pojam, fanfare molim: “prostorne reciklaže” - što će reći da je prije gradnje novog objekata, neophodno preispitati da li je “moguće obnoviti postojeće i staviti ih u ponovnu funkciju”. Pretpostavljam da se nakon prezentovanja pojma prostorne reciklaže - u Akademiji znanja, nadasve spontano, prolomio gromoglasan aplauz.

Kad je riječ, konkretno, o Hotelskom kompleksu “Korali” u Sutomoru - o biseru crnogorske arhitekture sa kraja šezdesetih godina prošlog vijeka - ispostavilo se, nažalost, da opcija prostorne reciklaže ne postoji. Nije mi teško da ponovim da je menadžment HTP Trend Korali ustanovio, prvo, da dimenzije soba odstupaju od standarda na kojima insistiraju današnji turoperateri - što je sasvim razumljivo, s obzirom na činjenicu da su “Korali” primili prve goste prije 50 i kusur godina - i, drugo, da objekat nije zaštićen “od svih vremenskih nepogoda” - ma što to značilo - tako da je menadžment ipak donio neopozivu odluku da se sruše hotelska krila “A” i “B” (krilo “B” je već srušeno), a da se krilo “C” (koje je već unakaženo) ostavi - što je, opet kažem, razumljivo - ali nije razumljivo da se ne oglasi niti jedna jedina od tzv. institucija sistema tim povodom.

Da je sreće - i da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore nešto više od mrtve stavke u budžetu - Hotelski kompleks “Korali” bi odavno imao status kulturnog dobra - pa bi u Urbanističko-tehničkim uslovima za bilo kakvu intervenciju na tom objektu - pisalo da je moguće intervenisati isključivo na način da se ničim ne naruši autentičnost objekta - o čemu bi i Prvi, sa svoje strane, poveo računa, svakako.

Mica Kana (NVU KANA - Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica, arhitektica mladih) je govorila “o razvoju ruralne arhitekture” ističući “nedostatke iste” i navodeći “da je u tom kontekstu neophodno pristupiti strateškom planiranju sela i načinima za vrćanje atraktivnosti selima revitalizacijom postojećih objekata, ali i izgradnjom novih u skladu sa smjernicama”.

Predlažem, u to ime, da se Mica Kana - u pratnji svih sedam Kanica, arhitektica mladih - promptno uputi na selo - po izboru - kako bi nam demonstrirala, u praksi, strateško planiranje sela. Možda Mici Kani i Kanicama, mladim arhitekticama, pođe za rukom ono što nikome do sada nije pošlo za rukom - još od početka pedesetih, kada je otpočeo nezaustavljivi proces napuštanja sela - da vrate mladost u naša pusta, divna sela.

Kad već pomenuh NVU KANA, priznaću vam da me iznenadilo to što se Mica Kana, kao osvjedočena zaštititnica najvrijednijih arhitektonskih ostvarenja na teritoriji CG, nije osjetila prozvanom da digne glas, kao nebrojeno puta do sada, na vijest o rušenju krila “B” Hotelskog kompleksa “Korali” u Sutomoru - i još ako znamo da se na profilnoj fotografiji stranice NVU KANA na Facebooku nalazi upravo krilo “C” pomenutog hotelskog kompleksa... Nemam riječi. Neoprostiv propust. I ne samo što se prozvanom nije osjetila Mica Kana, prozvanom se nije ostila ni jedna jedina od sedam Kanica, mladih arhitektica...

Nego da se vratima mi Državnim smjernicama...

Ni predstavnica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore se nije osvrnula na činjenicu da je srušeno krilo “B” Hotelskog kompleksa “Korali” u Sutomoru - uprkos tome što su na adresu UzZKD CG podnijete dvije Inicijative za uspostavljanje zaštite nad tim kulturnim dobrom - jedna je, ako se ne varam, podnijeta davne 2012. godine, a druga je podnijeta prošle godine - već se radije nadovezala na razmišljanja Mice Kane o ruralnoj arhitekturi - ocjenom da je “u cilju obnove tradicionalnih objekata nužno vratiti ljude u sela” (aha!), jer svi znamo da su “najčešće očuvane one ruralne sredine koje su najmanje pristupačne za novu gradnju”.

***

Ne mogu a da ne primijetim, na kraju, da je na ovogodišnjem, 45. Salonu arhitekture u Beogradu - koji je bio upriličen u Muzeju primenjene umetnosti, od 28. marta do 29. aprila - Priznanjem Saveta 45. Salona arhitekture ovjenčan Poduhvat naslovljen, fanfare molim - Nacionalna arhitektonska strategija - a posebno su pohvaljeni Božena Lukić i Nebojša Antešević, “za izuzetno angažovanje i doprinos u pripremi, koncpiranju i prezentaciji krovnog strateškog dokumenta za razvoj i unapređenje arhitektonske struke u zemlji” Srbiji.

Te ja, ne budi lijen, gugnuh to malo... I otvoriše mi se sasvim novi svjetovi - ali o tome, o tim svjetovima, ipak u narednom, ili u nekom od narednih brojeva.

( Borislav Vukićević )