Premijera predstave "Mislim da treba da razgovaramo"

Nova predstava Gradskog pozorišta Podgorica “Mislim da treba da razgovaramo”, za koju je po motivima djela Ingmara Bergmana tekst napisala Dragana Tripković, a režirao Danilo Marunović, premijerno će biti izvedena sjutra u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”, u 20 časova.

U predstavi igraju: Milivoje Obradović, Vanja Jovićević, Miloš Pejović, Ivana Mrvaljević, Ivona Čović Jaćimović i Pavle Popović. Scenografiju potpisuje Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Adrijana Pajić, a izbor muzike Danilo Marunović. Repriza je zakazana za 18. maj.

"Predstava govori o ljudskosti, intimi i smislu života. Nijedan Al bot ne može da utvrdi tačan broj ljudi koji su pronašli smisao. Ova predstava pruža otpor otuđenju, odljuđenju i ide u susret potrebi da se ispliva sa dna digitalnog bazena, đe je čovjek najmanja jedinica mjere. Pred vama su glumci, u totalnom umijeću svog zanata, kao dokaz da je smisao sam život, umjetnost, da su smisao đeca i ljubav. U ovoj predstavi nema ništa digitalno. Sve je pozorišno. Sve je istinito! I zato 'Mislim da treba da razgovaramo'", istakla je Tripković u susret premijeri.

Zaljubljivanje, strast, ljubav, tišina, svađe, distanca, slomljeno srce...

Reditelj Marunović osvrnuo se na ljubavnu priču para kroz vrijeme, zajedničke godine, ali i na ključ propasti porodice...

"Jeste li primjetili da svaka porodica miriše drugačije? A sve počne jednim zaljubljivanjem. Jednim stanjem, poput emotivne gripe. Strast. Još strasti. I još. Pa prođe..., i odraste u ljubav. Pa se iz ljubavi desi dijete. Ili djeca. Pa dijete dobije gripu, a strast zamijeni zabrinutost. Požudu počinju da dave boginje, zauške i jedinice. Bračni krevet postaje sve tiše mjesto. Nekadašnji vrisci iz orgazama postaju tihe noći, pa onda i orkestar hrkanja. Pogledaš na sat, a vidiš da je već prošla decenija. Tek ponekad, sređenog za odlazak na neki party, partnera vidiš očima požude. Ono, kao nekad. 'Na brzaka', dok je mala u WC-u. Kreću svađe. Pa još svađa. Kad decenija zvanično proleti, počinješ da se pitaš: 'Jel' to to? Jel' to sve što ću dobiti od života?'... Kriv ti je on. Kriva ti je ona. Razvod. Slomljeno srce. Duga i hronična gripa duše. Patnja. A vrata je jednostavno nemoguće samo zalupiti, i pobjeći. Dijete vas zauvijek veže. Vikend kod tate. Praznici kod mame. Bude ti malo bolje, a onda te njen/njegov novi partner podsjeti koliko je lijepa/lijep. Šta si izgubio/izgubila, budalo jedna?! 'Šta sam to uradio/uradila!?' Sumnje, krivica, ljubomora. Gripa mozga. Neizlječiva. Distanca provocira privlačnost. Privlačnost provocira strast. Onu, od onda. Vikendom vraćaš pospano dijete u taj stan, hram vašeg nekadašnjeg carstva. Sjutra škola. Na vratima su i dalje recke, od 'male/malog'. Ono, kako je raslo, pa... Na rastanku, nakon malo vina i koje 'bezobrazne' rečenice, na tim istim vratima izrezanim dječijim godinama, desi se... Tako dobar seks! Strast?! Na početku si. Taman kad si mislio/mislila da si konačno dobro! I tako dalje, u nedogled. Uvijek je bivša/bivši privlačnija/privlačniji kada su tuđi. Iako je to opšte, gotovo svačije iskustvo, ipak - sve porodice mirišu drugačije.. Sve se sruši jednom rečenicom. Obično to bude: 'Mislim da treba da razgovaramo'", zabilježio je Marunović u svom osvrtu.

Brišući granice između teatra i života

Direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica kazao je da ovom predstavom zaokružuju ciklus savremene domicilne drame.

"U jednom slučaju naslonili smo se na svevremenskog Nušića, ali napravili aktuelnu gorko komičku vivisekciju društvene stvarnosti, u drugom slučaju Stefan Bošković i Lidija Dedović donijeli su nam autohtonu i originalnu crnu komediju, a sada evo komada na temu preispitivanja emotivnih i bračnih relacija uzdrmanih i pomjerenih etičkih parametera", sumirao je Koprivica.

On je kazao da je komad inspirisan evropskim klasikom Bergmanom, ali su ga Dragana Tripković i reditelj Danilo Marunović načinili vrlo prepoznatljivim nama.

"Glavni argument je glumački ansambl koji igra na način novog spontanog pozorišta brišući granice između teatra i života. Ono što je vrijedno napomenuti je da su svi ovi komadi povjereni domaćim kreativnim potencijalima što skoro da predstavlja presedan na ovdašnjoj pozorišnoj sceni", dodao je Koprivica.

( Jelena Kontić )