Biti solista je druga dimenzija

Poznati srpski violinista Sreten Krstić biće u petak veče umjetnički rukovodilac Crnogorskog simfonijskog orkestra.

Zajedno sa kolegama na velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore od 20 časova uz CSO sviraće Simfoniju br. 1 u D-duru op. 21 Ludviga van Betovena, kao i Divertimento u F- duru Bele Bartoka.

”To nije bio moj izbor. Ne znam koliko je poznato, prvi program koji sam dao uključivao je i sopranistkinju Anetu Ilić iz Beograda, koja je trebala sa nama da izvede četiri posljednje pjesme- Liedera za sopran i orkestar Riharda Štrausa, što je meni jako žao, ali razboljela se. Prije nekoliko dana je javila da ne može i to je velika šteta. Te četiri posljednje pjesme su moje najomiljenije djelo, a ona bi to odlično otpjevala”, kaže u razgovoru za “Vijesti” Krstić i dodaje da su zbog toga morali da smisle nešto drugo.

”Prvo sam predložio Serenadu Čajkovskog, ali to smo svirali na posljednjem koncertu, a onda je koleginica iz orkestra dala ideju i predložila Bartokov Divertimento i meni se to dopalo”, priznaje Krstić.

Za razliku od Betovena koji pripada Klasicizmu, Bela Bartok i njegova djela pripadaju modernoj klasici, te Krstić kaže da je i razlika u njihovim djelima ogromna.

”Kad sebe čujete, jasno vam je da su to dva različita stila. Bartok je moderni klasičar, nije na sreću moju toliko moderan. Nijesam neki veliki ljubitelj savremenih kompozitora koji njeguju moderni stil pisanja kompozicija. Međutim, Bartok jeste klasičan i vrlo zanimljiv. To što je napisao je jedna fantastična stvar. Upravo ovaj Divertimento je jedan od najpoznatijih za gudače. Donosi zanimljive muzičke ideje, relativno su komplikovane za sviranje, ali mi ćemo to savladati”, obećava Krstić, koji je pohvalio mlađe kolege iz CSO-a i istakao da su ovom zadatku dorasli i da su na visokom sviračkom nivou.

”Šteta što smo izgubili jedan dan. Imali smo problema sa materijalom. Čak smo na nesreću počeli sa Mocartom koji je bio u prvobitnoj verziji programa i to smo jednu probu odradili, i onda smo se ipak odlučili za Bartoka. Djela Betovena i Bartoka biće sasvim dovoljno, a još jedno Mocarta bilo bi previše. Ali eto, uradili smo Mocarta, pa valjda bude za neku drugu priliku”, nada se Krstić koji će biti koncert majstor na ovom koncertu te će sam voditi kolege iz CSO-a, bez dirigenta.

”Simfonijski orkestri nemaju mnogo iskustva sa tim da ih muzičar vodi, jer se uglavnom oslanjaju na dirigenta. Međutim, ovo je jedna novina za koju znam da svi muzičari odobravaju i vrlo su naklonjeni tome, jer ih takav način rada natjera da imaju drugačiji pristup načinu sviranja. Rad je sličan onome u kvartetu - svi moraju da se slušaju, svi moraju da znaju šta ko svira, da bi u momentu tačno znali šta treba da rade i gdje su i koja je njihova dionica u tom momentu. Nema dirigenta koji je fokus čitavog orkestra i vodi cijelu stvar. U ovom slučaju kompletnu priču vodim ja sa pulta. Ono što dirigent pokazuje rukama, ja pokazujem violinom i pokretom, ali samo na nekim određenim mjestima gdje je to potrebno. Računam na muzičare same, njihovu muzikalnost i sposobnost da nauče da slušaju druge i to je bitna razlika u radu orkestra sa i bez dirigenta. Bez dirigenta moraju da se slušaju i da nauče šta se dešava, ko je gdje važan, ko vodi, ko svira pratnju. To sve moraju kao u kvartetu da navježbaju, a zato su probe tu”, objašnjava Krstić razliku u procesu rada sa i bez dirigenta.

Ono što je još karakteristično je da na ovom koncertu Krstić, iako je gost, neće biti solista, već koncert-majstor.

”U ovom slučaju mi nije ni palo na pamet da ja budem solista. Ovo sa sopranistkinjom je bilo nešto drugo - poenta je bila u kompoziciji. Međutim, pošto nje nema, želio sam da predstavim orkestar i pokažem njihov kvalitet, da su sposoban da radi i bez dirigenta”, ističe Krstić.

Violinisti često ističu da su za njih Betovenova djela poput Biblije, te da ih mogu svirati isključivo kad kao instrumentalisti postanu zreli, pa Krstić otkriva kako i sam gleda na kompozicije ovog velikana:

”Svi se mi još na studijama srećemo sa djelima Betovena. To je obavezan dio nastave. Ne govorim samo o njegovom Koncertu za violinu, već i o sonatama. To je maltene program koji ne može da se zaobiđe na studijama kao i Mocarta, Bramsa i ostale kompozitori koji su pisali takve stvari. A upravo od tih studija i zavisi čitav pristup od profesora i načina na koji vas nauči da takva djela izvodite”, kaže violinista i sa ponosom ističe da muzičari uče čitavog života.

”Neke muzičke ideje mijenjaju se iz godine u godinu, dolazimo do novih saznanja i onda drugačije sviramo. Betovenov violinski koncert je vrlo zahtjevno djelo u stilskom smislu. On tehnički nije toliko težak, ali jeste muzički. Nije ga jednostavno izvesti. Njega ne možete da svirate kao djela Bramsa. Kod Betovena violina svira solo, ali je uklopljena u cijeli orkestar i kompoziciju, te je više dio cijele muzike koja se izvodi, nego što je to slučaj sa djelima Bramsa kod kojeg je violina izrazito solistička. Takav, solistički pristup je za nas izvođače mnogo lakši. Zato je Betoven teži, treba ga shvatiti kao cjelinu zajedno sa orkestrom, a ne samo solo dionicu”, objašnjava Krstić koji je počeo da svira violinu u svojoj sedmoj godini. Već početkom ‘80-ih bio je koncert majstor Minhenske filharmonije, i na tom položaju djeluje još iz doba legendarnog šefa-dirigenta Serđua Čelibidakog.

Bio je i koncertni majstor Svjetskog orkestra mladih, nastupao sa solistima poput Henrika Šeringa i Pjerea Fourniera. Kao solista sarađivao je sa slavnim dirigentima, a karijera ga vodi u gotovo sve evropske zemlje, kao i Japan, SAD i Rusiju.

Snimao je za sve radijske i televizijske stanice bivše Jugoslavije, Bavarski radio, Zapadnonjemački radio, BBC (Manchester), Grčki radio (Solun) te za diskografske kuće PGP, Thorofon, Arte Nova Classics i dr. Danas zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu može sam da vodi orkestar bez dirigenta, a za to su zaslužne godine vježbe koje su ga dovele na taj nivo usviranosti.

”Biti solista je druga dimenzija. Baviti se solističkim sviranjem je potpuno drugačiji zahtjev, ali zato imamo soliste koji su nešto posebno. A svi mi ostali, tu računam i sebe iako sam svirao i sviram kao solista, međutim nisam gradio solističku karijeru, već sam godinama, tačnije 40 godina bio koncert majstor u Minhenskoj filharmoniji. To mi je bilo osnovno zanimanje”, kaže Krstić i dodaje da koncert majstorsko mjesto je jako komplikovano.

”Dolaze vam u mnogim djelima dionice koje svira koncert-majstor. Odjednom, u sred kompozicije, imate solo violinu i ona mora da se izdvoji iz orkestra i da se čuje. To nije kompletna solistička dionica, već samo jedan dio, što je daleko komplikovanije nego kad stanete kao solista i znate da ste od početka do kraja vi ‘glavni’, a da vas orkestar samo prati. Međutim, ovdje svirate svi zajedno i odjednom izlazi solo violina što je i psihički i tehnički veoma nezgodno i za to morate imati dobre nerve, kao i solističku tehniku. Tu se očekuje kao kod pravog soliste da te dionice budu na visokom nivou s jedne strane, a sa druge da ne odskačete od orkestra. Tako da uloga koncert majstora je škakljiva”, zaključuje Krstić.

Klasičnoj muzici više se okreću žene nego muškarci

Početkom ‘60-ih godina prošlog vijeka kad je počinjao da se bavi muzikom, samo su najtalentovaniji i najuporniji opstajali. Međutim, danas veliki broj klinaca svoje interesovanje i talenat ispoljavaju kroz muziku. Savjetuje da je za razvijanje jednog muzičara veoma bitno da svira u kamernim sastavima.

”Sviranje u kamernim sastavima je izuzetno važno i nužno. Definitivno je potcijenjeno, a u stvari je puno važnije nego što se misli. Za svakog muzičara u bilo kojem dobu je ta forma sviranja bitna. To je komunikacija kao i u životu, naučite kako da se uklapate”, savjetuje Krstić, te otkriva da se klasičnoj muzici posljednjih godina više okreću žene nego muškarci.

”Što se violina tiče, na audiciji za mjesto u, recimo, Minhenskoj filharmoniji, kad sam ja krenuo, bilo je više muškaraca nego žena. U međuvremenu, sve se promijenilo. Sada, ako dođe jedan muškarac na audiciju, to je slavlje. Više uopšte mladi momci ne pokazuju interesovanje za muziku, dok djevojke i dalje to vole. Ma bitno je da se djeca bave muzikom jer ona oplemenjuje. To je tipično za naše tehnološko doba. Kako je krenulo sa kompjuterima i mobilnim telefonima, klince muzika ne zanima. Ovo je mnogo zanimljivije, brže, lakše se dolazi do novca i sve to je mnogo interesantnije nego mučiti se i vježbati satima, a pitanje je šta ćete od svega toga imati na kraju i hoćete li uopšte dobiti posao i koji”, iskren je Krstić.

( Marija Vasić )