"Portreti crnogorskih ljekara": Najsvjetlija tačka zdravstvenog sistema
Knjige sadrže biografije i bibliografije 166 pokojnih ljekara i treba da služe kao putokaz budućim generacijama, ocijenjeno je na promociji projekta CANU
Edicija “Portreti crnogorskih ljekara - prilozi istoriji medicine Crne Gore” treba da bude podsjetnik na lik i djelo pokojnih ljekara koje moramo čuvati od zaborava, a njen sveukupni cilj biće ispunjen onda kada postane putokaz budućim generacijama koje stasavaju, imajući na umu i u srcu Hipokratovu zakletvu.
To je ocijenjeno na promociji knjiga koje su objavljene u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i Kliničkog centra Crne Gore (KCCG). Trotomna edicija “Portreti crnogorskih ljekara - prilozi istoriji medicine Crne Gore” rezultat je rada na istoimenom projektu, koji će se nastaviti izradom Leksikona crnogorskih ljekara, a čiji će epilog biti doprinos Enkciklopediji Crne Gore.
Rukovodilac projekta, vanredni član CANU prof. dr Ranko Lazović na jučerašnjoj promociji edicije ocijenio je da su impresivni rezultati u crnogorskoj medicini do danas ostali nepoznanica velikom dijelu javnosti. Ipak, istakao je da se mala, siromašna i tada bespravno globalno zapostavljena Crna Gora može ponositi činjenicom da je rame uz rame sa evropskim zemljama ipak uvodila i implementirala mnoge medicinske i naučne metode.
”Koliko je značajan bio rast i razvoj medicine s kraja 19. i početka 20. vijeka najbolje oslikava podatak da je do Prvog svjetskog rata u cetinjskoj bolnici liječeno oko 20.000 bolesnika, dok je svega 12 godina od uručivanja Nobelove nagrade njemačkom fizičaru Vilhelmu Rentgenu dobila i prvi rentgen aparat. Albanski kralj Zogu operisan je u Danilovoj bolnici, zbog perforacije slijepog crijeva, što pokazuje da je naša medicina uživala povjerenje i van granica tadašnje Knjaževine”, naglasio je Lazović.
On je ocijenio da ratovi i burna istorijska dešavanja u prvoj polovini 20. vijeka nijesu uspjeli da ugase želju za stvaralaštvom, humanošću i unapređenjem naučne medicine. Pojasnio je da se tokom 2018. godine na Odboru za medicine CANU rodila ideja da se uradi projekat koji će nositi naziv “Portreti crnogorskih ljekara - Prilozi istoriji medicine u Crnoj Gori”, što bi podrazumijevalo njihove biografije, bibliografije i izradu portreta.
”Tri toma edicije posvetili smo ljekarima koji više nijesu među živima, sa ciljem da ljudima koji su učitelji naših učitelja odamo pijetet i zahvalimo im na nesebičnoj brizi o očuvanju života i zdravlja našeg stanovništva. Knjige sadrže biografije i bibliografije ukupno 166 ljekara koji su u teškim društvenim okolnostima, ponosno ispisivali stranice crnogorske zdravstvene istorije”, kazao je.
Ljekari u manjim mjestima, poput Pljevalja, Bijelog Polja ili Žabljaka nijesu imali pristup potrebnoj literaturi, priliku ili motivaciju da pišu naučne radove, ali ih oskudna medicinska oprema, kao i manjak kadra nisu spriječili da sagrade temelj onoga što je crnogorska medicina danas”, kazao je Lazović.
Lazović je istakao da su podatke o ljekarima crpili iz arhiva zdravstvenih ustanova i centara, manji dio iz Ljekarske komore, ali i iz razgovora sa porodicama i rodbinom.
”Za određeni dio ljekara nema zapisanih biografija, jer porodice nijesu bile raspoložene da nam pruže podatke iz njihovog života. Čitaoci će primijetiti i da su neke biografije duže, neke kraće, što je isključivo zavisilo od dostupnosti materijala”, rekao je Lazović.
Pojasnio je da je slična situacija i u vezi sa bibliografijama.
”Neki ljekari su pisali mnogo, neki malo, dok iza nekih nijesu ostali objavljeni naučni radovi. To ne znači da su ti ljekari bili manje uspješni. Naprotiv”, kazao je.
Lazović je ocijenio da današnja medicina danas ne zaostaje mnogo za evropskom, ali da su njena najsvjetlija tačka upravo ljekari koji se svakodnevno bore da sačuvaju elementarno pravo čovjeka - pravo na život.
Istakao je da veliku zahvalnost duguje recenzentima Goranu Nikoliću, Miodragu Radunoviću, Predragu Miranoviću i Vesni Lačković čije su sugestije prihvaćene i bile od velike pomoći, kao i akademiku CANU Zuvdiji Hodžiću koji je uradio grafičke portrete ljekara za sva tri toma.
Akademik Goran Nikolić, urednik i moderator, izjavio je da se ideja o ovom projektu rodila spontano, ocijenivši da su zadatku pristupili sa zadovoljstvom, kao i da su izradi projekta podržali mnogi, uključujući predsjedništvo CANU koje je materijalno i moralno pomoglo da knjige ugledaju svjetlost dana.
Akademik Predrag Peško koji je jedan od autora edicije, istakao je da je baveći se biografijama ušao u život svakog ljekara i da je riječ o ličnostima čija je borba za znanjem iz medicine bila nadljudska, a koji su stvorili osnove na kojima stoje današnji ljekari.
Peško je naglasio da je rad na ovom projektu bio izazovan, s obzirom na nepostojanje kulture sjećanja o našim zdravstvenim sistemima. On je izrazio želju da trotomna edicija dođe u ruke svakog studenta medicine i ljekara.
( Ana Komatina )