Ni spomenika, ni pravde

Memorijalnim skupom ispred zgrade policije u Herceg Novom juče je obilježena 31 godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

Skup su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za mirovno i žensko obrazovanje, u prisustvu porodica žrtava zločina i zvaničnika iz Vlade, predstavnika Islamske zajednice, Bošnjačkog vijeća, UNDP-a u Crnoj Gori, političkih partija (URA, SDP, SD, Bošnjačka stranka, Liberalna partija), nevladinih organizacija, aktivista i građana Herceg Novog.

“Godinama se zalažemo za krivičnu pravdu, za spomenik za žrtve, Dan sjećanja i izvinjenje crnogorske policije. To izvinjenje smo doživjeli prošle godine. Drugo nismo. Sve to radimo da se ništa slično ne bi ponovilo – a neće se ponoviti samo ako vlasti svojim djelovanjem odluče da se to ne ponovi. Onda kada s riječi pređu na djela – kada naprave spomenik, proglase dan sjećanja i učine dodatne napore da se ovaj zločin kazni”, rekla je izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević.

Iz HRA, CGO i ANIMA je saopšteno da nezvanična građanska Crna Gora, već 19 godina, svake godine odaje počast žrtvama ovog ratnog zločina, a ovo je 14. memorijalni skup pred zgradom policije u Herceg Novom, odakle je najveći broj nezakonito uhapšenih civila iz Bosne i Hercegovine izručen vojsci Srpske Republike.

“I ove godine ne dopuštamo da se žrtve ovog ratnog zločina zaborave, zahtijevamo utvrđivanje krivične odgovornosti i dostojan memorijal za žrtve”, poručili su iz tih NVO.

Premijer Dritan Abazović je kazao, kako je prenijela Vlada, da je ovo Crna Gora koja ne bježi od prošlosti i koja se suočava sa njom.

“Učimo na istorijskim greškama da bismo u budućnosti bili bolji”, istakao je Abazović.

Predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Suljo Mustafić tražio je od državne i lokalnih vlasti da se konačno postavi adekvatno spomen-obilježje u krugu zgrade MUP-a Herceg Novi, a od Specijalnog državnog tužilaštva da, iznova, “sistemski i ozbiljno”, istraži i procesuira izvršitelje i nalogodavce ovog zločina.

Iz NVO podsjećaju da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.

“O ovoj činjenici svjedoče pisana dokumenta i pravosnažna presuda krivičnog suda. Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još nijesu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali. U policijskoj akciji je uhapšeno i deportovano i najmanje 33 civila srpske nacionalnosti radi prinudne mobilizacije u vojsku tadašnje Srpske Republike. Nemamo podatke da je neko od njih stradao”, navodi se u saopštenju.

Žrtve ovog zločina su, kako je ocijenjeno, nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama poslije četvorogodišnjeg suđenja na osnovu poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do smrtnih posljedica i najteže torture preživjelih.

“Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu protiv Milorada Krnojelca, upravnika logora u Foči”, navele su NVO.

( Biljana Matijašević )