"Tog dana je poginulo osam članova moje porodice"
Čelnicu države Su Ći zapadni kritičari optužili su da ne preduzima ništa po ovom pitanju, a ona je u utorak okrivila "teroriste" za "ledeni brijeg dezinformacija"
Više od 160.000 pripadnika muslimanske manjine Rohinja u posljednje dvije nedjelje pobjeglo je iz Mjanmara u Bangladeš. Oni su dio populacije od 1,1 miliona Rohinja koji žive u Mjanmaru, a kojima ta država, nekada poznata i po nazivu Burma, ne priznaje status svojih državljana, piše "Jutarnji"
Nakon što je s vlasti sišla vojna hunta, a na čelo države došla dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Su Ći, situacija se dodatno pogoršala za Rohinje. Napeta situacija eskalirala je prošli mjesec napadom militanata iz redova Rohinja na policijske stanice i vojne baze koji je poslužio kao izgovor za brutalan odgovor mjanmarske vojske.
Sistematski progon pripadnika ove manjine, paljenje njihovih sela i ubistva nekoliko stotina osoba natjerali su desetine hiljada ljudi da pobjegnu u susjedni Bangladeš. Različiti izvori iz redova Rohinja rekli su za Al Jazeeru da je ubijeno najmanje hiljadu ljudi, uključujući žene i djecu.
Čelnicu države Su Ći zapadni kritičari optužili su da ne preduzima ništa po ovom pitanju, a ona je u utorak okrivila "teroriste" za "ledeni brijeg dezinformacija" o nasilju u pokrajini Rakhineu, koristeći pritom Trampovu omiljenu frazu "fake news", a ne spomenuvši ni jednom riječju ni progon in bijeg Rohinja, piše "Jutarnji".
No, da je u Mjanmaru na djelu operacija etničkog čišćenja, moguće i genocida, svjedoče priče ljudi koji su uspjeli pobjeći u Bangladeš, a koje je prikupio novinar Guardiana Oliver Holmes.
Jedna od osoba s kojima je Holmes razgovarao je Zahir Ahmed (55), donedavno stanovnik sela Tula Toli. To je selo s čak tri strane okruženo vodom, što je zapečatilo sudbinu većine mještana kada su ih napali mjanmarski vojnici. Neki su ustrijeljeni na licu mjesta, a drugi su se utopili u neuspješnom pokušaju bijega. Zahir je nekako pobjegao prema suprotnoj obali gdje se sakrio u džunglu i posmatrao zadnje trenutke svoje porodice.
"Stajao sam odmah pokraj rijeke. Tinejdžeri i odrasli su ustrijeljeni, dok su bebe i malu djecu bacili u vodu. Među njima je bila moja šestomjesečna kćer Hasina", ispričao je Ahmed kroz suze, nabrajajući sve članove svoje porodice, koji su tog dana ubijeni. Stradalo ih je više od deset - uz djecu, među njima je i njegova žena.
Novinar Guardiana razgovarao je sa desetak ljudi koji su pobjegli iz Tula Tolija kobnog 30. avgusta i svi su rekli isto - tamo je izvršen pravi pokolj, masakr nad seljacima koji su tek malobrojni preživjeli. Nakon tri dana bježanja stigli su u susjedni Bangladeš, dok su njihovi članovi porodice i susjedi završili u masovnoj grobnici. U skladu sa zataškavanjem koje se provodi na nivou cijele države, vlasti iz Mjanmara su zabranile pristup tom području te je priče izbjeglih Rohinja još uvijek nemoguće provjeriti. No, Holmes ističe kako se priče više od desetak svjedoka poklapaju i u najmanjim detaljima.
Najgore je to što Tula Toli nije izolovan slučaj. Otkako su napadnute policijske stanice i vojne baze, vojska bez milosti sprovodi silovitu kontraofanzivu na području sjeverne mjanmarske pokrajine Rakhine iz koje je nakon sukoba s budističkom većinom još 2012. godine pobjeglo oko 140.000 ljudi. Od tada izbjeglice praktično nijesu prestale stizati u susjedni Bangladeš, iako znatno manjim intenzitetom.
Ujedinjene nacije u svom su izvještaju istakli da je vojska u tom dijelu države sprovodila masovna ubistva i grupna silovanja pripadnika Rohinja. No, ništa se ne može uporediti s trenutnim talasom nasilja za koji organizacije za zaštitu ljudskih prava kažu da je "konačni korak da se Rohinje zauvijek protjera iz Mjanmara".
Da svaka priča ima dvije strane pokazuju i izvještaji o napadima Rohinja militanata na hinduse i budiste u pokrajini Rakhine, zbog čega je raseljeno oko 26.000 stanovnika koji nijesu muslimani. Uprkos tome, vlasti su blokirale svu pomoć UN-a namijenjenu području gdje su u toku sukobi.
Stanovnici Tula Tolija tvrde da oni nijesu skrivali militante u trenutku napada na njihovo selo.
"Kada sam čuo da vojska napada sa sjevera, skočio sam u rijeku. Moja dva sina, stara 12 i 10 godina, skočila su za mnom. Tog dana je poginulo osam članova moje porodice. Djecu su bacali u rijeku. Moju trogodišnju unuku Makarru i mojeg unuka Abula Fajeza kojem je bila jedna godina. Ja sam se sakrio na južnoj strani rijeke. Sve ostale su skupili na jednom mjestu i rekli im da odšetaju. Nakon toga su pucali u njih. Uveče su skupili sva tijela s obale rijeke, iskopali jamu u pijesku, bacili ih tamo i zapalili. Sve to sam posmatrao s nekih 40 metara udaljenosti", priča seljak Kabir Ahmed (65).
Petam Ali (30) je takođe jedan od onih koji su izbjegli smrt, ali i posmatrali likvidaciju svojih najmilijih iz neposredne blizine i zaštite džungle.
"Vojnici su naše kuće zapalili ili bi na njih bacili granate. Sve kuće su spalili. Nakon što su otišli vratio sam se do sela. Na putu prema selu vidio sam starca Abu Šama kako mrtav leži na putu. Bio je ustrijeljen u prsa. Našao sam i mrtvo tijelo svoje bake, Rukeje Banu. Kad sam se vratio u džunglu ispričao sam ostalima što sam vidio. Briznuli su u plač. Nakon toga smo tri dana hodali do Bangladeša."
Rohinja iz Mjanmara, najveći narod apatrida na svijetu
Milijun Rohinja žive u Mjanmaru, neki generacijama, ali Mjanmarci ih smatraju Bangladešanima i oni predstavljaju najbrojniju populaciju apatrida na svijetu. Trenutna kriza, tokom koje je od 25. avgusta u susjedni Bangaldeš pobjeglo 160.000, pokrenuta je podjelom britanske Indije, koja uključuje Burmu i Bangladeš.
Ti sunitski muslimani govore jedan oblik bengalskog dijalekta koji se koristi na jugoistoku Bangladeša odakle su porijeklom. Većina ih živi u pokrajini Rakhine, na sjeverozapadu Mjanmara, ali oni su apatridi jer im Mjanmar odbija dati državljanstvo.
Mjanmarski zakon o državljanstvu iz 1982. određuje da samo etničke grupe koje mogu dokazati nazočnost na teritoriju prije 1823, datuma prvog englesko-mjanmarskog rata, mogu dobiti mjanmarsko državljanstvo.
Predstavnici Rohinja tvrde da su oni bili tamo i puno prije tog datuma.
Hiljade su pobjegle iz zemlje posljednjih godina morem u Maleziju ili Indoneziju, a drugi su pobjegli u Bangladeš pred nasiljem krajem avgusta između vojske Mjanmara i pobunjenih Rohinja.
Njih u Mjanmaru smatraju strancima i oni su žrtve višestrukih diskriminacija, poput prisilnog rada, iznuđivanja, ograničenja slobode kretanja, nepravednih zakona o braku i konfiskacije zemlje. Ograničen im je pristup obrazovanju i javnim službama.
Od 2011. i raspuštanja vojne hunte koja je vladala gotovo pola vijeka, rastu napetosti između zajednica. Jedan moćni pokret nacionalističkih redovnika posljednjih godina potpiruje mržnju, jer smatra da muslimani predstavljaju prijetnju za Mjanmar, koji je većinski, više od 90 posto, budistički.
Tokom 2012. žestoki sukobi su izbili u zemlji između budista i muslimana u kojima je poginulo oko 200 osoba, uglavnom muslimana. Prošlog novembra, vojska je pokrenula veliku operaciju nakon napada naoružanih muškaraca na pogranična mjesta u pokrajini Rakhine. Tada je više desetaka hiljada civila pobjeglo i isti scenario se ponavlja od kraja avgusta.
Jedina međunarodna komisija koju vodi bivši generalni sekeetar UN-a Kofi Anan je nedavno pozvalo Mjanmar da pruži više prava svojoj muslimanskoj manjini Rohinja, kako se ona ne bi radikalizovala.
Galerija
( Vijesti online )