"Buđenje proljeća i ljubavi": Pjesmama domaćih kompozitora donijeli magiju

Muzičko-plesni performans u sklopu Operose “Buđenje proljeća i ljubavi” u izvođenju operske umjetnice Olivere Tičević, gitariste Radoša Malidžana i balerine Maje Marković oduševio publiku Mamula Islanda

6956 pregleda0 komentar(a)
Trio koji je očarao publiku: Malidža, Tičević i Marković, Foto: Media Biro

Performans “Buđenje proljeća i ljubavi” festivala Operosa održan je preksinoć u atrijumu hotela Mamula Island. Pjesme pisane za klavir i sopran izveli su u malo drugačijoj postavci, pa je operskoj umjetnici Oliveri Tičević pratnja bio gitarista Radoš Malidžan, a muzička magija koju su stvarali ispraćena je i koreografijom za koju je bila zadužena solistkinja baleta iz ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu Maja Marković.

Olivera Tičevićfoto: Media biro

Koncert su počeli jedinom narodnom pjesmom koja se našla na repertoaru, a u pitanju je jedan od najpoznatijih crnogorskih tradicionala “Još ne sviće rujna zora”.

Onda su uslijedile numere u duhu tradicionala koje su komponovali Konstantin Babić (“Dišeš i igraš”), Josip Hatze (Suzi), Milan Prebanda (“Oj jabuko”, “Bijeli dani”, “Djevojka i momak”, “Mila nane”, “Niz bašču”), Petar Konjović (“Tri put ti čukna”), Miloje Milojević (“Marika”) i Stanislav Binički (“Da su meni oči tvoje”). Na repertoaru su se našla i tri instrumentala koja je izveo Malidžan - “Rečenica” Rossen Balkanski, “Kalajdžijsko kolo” Dušana Tadića i “Čičo” Miroslava Tadića.

To što je kiša poremetila planove, te se koncert nije održao na platou, već u atrijumu nije umanjilo ljepotu ovog događaja, pa je publika zaista uživala u kompletnom repertoaru o čemu svjedoče aplauzi koji su trajali između svake pjesme. Publici se ovaj muzičko-plesni performans toliko dopao, da su na kraju umjetnike vratili na bis.

Kompozicije koje su izvedene u sklopu performansa “Buđenje proljeća i ljubavi” nijesu klasični gitarski repertoar, već su izvorno rađene za klavir i glas. Solista na gitari Radoš Malidžan za ovu priliku morao je da ih prilagoditi svom instrumentu, ali u razgovoru za Vijesti nakon koncerta priznao je da je bilo zadovoljstvo raditi na ovom projektu.

“Bilo je veliko zadovoljstvo prilagoditi djela pisana za klavir i glas jednom tako intimnom instrumentu kao što je gitara. Jako sam uživao. Ovaj repertoar je dirljiv i bilo mi je zadovoljstvo i radost što sam mogao da izvedem ovaj program. Lijepo je proširiti repertoar muzikom koja je napisana za instrument na kojem se drugačije misli i to i muzičaru daje mogućnost da svoj instrument drugačije koristi. Jeste teže, ali donosi neke lijepe momente kroz ovaj repertoar”, kazao je nakon koncerta Malidžan. Njegova gitara po jačini nije mogla da parira Oliverinom snažnom vokalu, ali upravo ta razlika dala je ovom performansu posebnu čar.

“Sa svakim pjevačem je tako. Gitara je što se tiče snage skroman instrument, ali može da ponudi puno stvari koje su kompatibilne glasu poput vibrata, mnogih boja, kolorita, ukrasa koji postoje samo u tom univerzumu gitare. Smatram da je gitara i glas jedna posebna magija. Imamo taj izazov da izbalansiramo zvučno, tu nam sada pomaže tehnologija i ne odstupamo naspram tih izazova. U ovakvom prostoru to jeste bio dodatan izazov. Ovaj atrijum pomaže gitaristi jer nosi ton, te muzičar može da se opusti i izvuče iz instrumenta sve one lijepe boje. Sva ta ljepota gitare, njen svijet, može da se pokaže sa što manje napora”, kazao je Malidžan. Ne krije da mu dosta kompozicija koje su se našle na repertoaru nijesu bile poznate, prije nego je počeo da radi na ovom projektu.

“Zaista sam se zaljubio u neke od njih. Moram pomenuti ‘Mariku’ koja je napisana prije 100 godina, baš 1923. godine. Ovo je muzika koja je iz ovog regiona. Tražili smo emoije, priče, momente, muziku, nešto što nam je kroz sve to donijelo život i priliku da se radujemo životu i muzici koja to slavi. Ovo su divni momenti koji nas okupljaju i život čine ljepšim”, priznao je Malidžan.

I Tičević nije krila zadovoljstvo na koje je naišao performans u kojem je učestvovala.

“Ove kompozicije inspirisane su narodnim pjesmama sa Balkana. Imali smo pjesme iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije. Ono što jeste bilo izazovno je otpjevati sve to da se tekst razumije, a da nije potpuno operski. Da bismo razumjeli tekst dobro, moramo prilagoditi aparat (glas) i staviti akcenat na tekst. Ovaj performans planiran je da bude izveden vani, imali bismo kao scenografiju vodu, a Maja i ja smo obučene kao nimfe koje izlaze iz vode i nose priču. Nadam se da smo to na kraju uspjele da dočaramo”, kazala je Olivera i dodala da sam prostor u kojem su nastupili u njoj budi određene emocije.

“Svaku tu priču sam vidjela prije nego što sam je publici pokazala. Svaka pjesma je bila mini opera koja prikazuje različite priče. Najviše se govorilo o ljubavi, ali smo se dotakli i tema poput gubitka, rata, kako su se žene osjećale nakon gubitka velike ljubavi”, ispričala je Tičević koja nije poput ostalih koleginica bila statična na sceni, već je i pokretom koji je često bio u skladu sa Majinim dočaravala čitavu priču.

“Nije planiran kao klasični koncert, da se pojavim u balskoj haljini. Ono što smo mi imali kao efekat iznenađenja je ta gitara koja nije klasična za nastupe sa solo pjevačima. Oni najčešće nastupaju uz temperovane instrumente. Trudili smo se da prikažemo sve ovo kao jednu priču. Bila sam nimfa koja je izašla iz vode i priča priču i donosi emocije koje svako ko uđe na ostrvo osjeća. Bilo mi je dosta emotivno da budem tu i da iznosim takav program koji nije klasični operski koncert”, kazala je Tičević.

Njoj ovo nije prvi put da pjeva operske pjesme na našem jeziku. Sa Malidžanom je već sarađivala na sličnom projektu, a takođe je u Oslu gdje živi i radi napravila performans “Pisma sa istoka i zapada” gdje je pjevala kompozicije sa prostora Balkana, a na njih odgovarala pjesmama sa Zapada.

“Publici su pjesme sa Balkana veoma interesantne baš zbog toga što imaju motive našeg folklora. Inače, naš folklor je izuzetno bogat i fascinacija publike u zemljama gdje sam izvodila taj program uvijek je bila sjajna. Obično im ispričam o čemu se radim i onda oni mogu da dožive i prepoznaju tu emociju. Tako da je publika u inostranstvu fascinirana, ne samo folklorom, već i ljepotama Balkana”, zaključuje Tičević.