Kako Crna Gora dočekuje šestu godišnjicu članstva u NATO: Politika i rat za pad podrške

Crna Gora šestu godišnjicu članstva u NATO-u dočekuje padom podrške građana, čemu su “kumovale” političke prilike, geopolitički potresi i to što je priča o Alijansi zapostavljena nakon učlanjenja.

To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući razloge za pad podrške građana Crne Gore članstvu u NATO-u, što je nedavno konstatovano u izvještaju NATO-a za 2022. godinu.

Istraživanje o percepciji građana, koje je krajem marta objavljeno u okviru godišnjeg NATO izvještaja, pokazalo je da bi gotovo polovina građana Crne Gore, njih 48 odsto, na referendumu glasala da država ostane u NATO savezu. Istraživanje, koje je rađeno u svih 30 NATO članica, kao i u Švedskoj i Finskoj, pokazalo je da bi 32 odsto građana Crne Gore na referendumu glasalo da država napusti NATO, dok 21 odsto ne zna kako bi glasalo.

Brojke pokazuju da je u odnosu na prošlu godinu, opao broj onih koji podržavaju ostanak u Alijansi, sa 50 na 48, a porastao broj onih koji su za izlazak iz saveza - sa 24 na 32 odsto.

Sagovornici ocjenjuju da je pada podrške bilo i u drugim zemljama nakon učlanjenja i da to nije nešto što bi trebalo da uznemiri predstavnike vlasti.

Crna Gora je 5. juna 2017. godine zvanično postala punopravna članica Alijanse, na ceremoniji koja je održana u Stejt dipartmentu. Dva dana kasnije, 7. juna, crnogorska zastava podignuta je ispred sjedišta NATO-a u Briselu.

Trendovi rasta i pada podrške dešavaju se svim članicama

Novoimenovani nacionalni koordinator za NATO Krsto Perović ocijenio je za “Vijesti” da ako se pažljivije i bez političkog spinovanja pogleda statistika u vezi sa kretanjem podrške članstvu, primjećuje se da se ne radi o značajnijim oscilacijama.

“Uvidom u komparativne analize jasno je da se trendovi rasta i pada podrške dešavaju i svim državama članicama. Na to uticaj imaju brojni kompleksni faktori - od izbornih kampanja do velikih geopolitičkih potresa, kakav je rat protiv Ukrajine. Vjerujem da će u našoj zemlji rasti podrška NATO-u sa stabilizacijom političkih prilika”, istakao je Perović.

On je ocijenio da su među političkim partijama već splasnule žustre polemike po ovom pitanju, te da su sada postale mnogo dominantnije nove teme vezane za ekonomiju, borbu protiv kriminala i ekološke agende.

Profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu i bivši nacionalni koordinator za NATO, Vesko Garčević, kazao je da postoji nekoliko razloga za ovaj trend, ali bi izdvojio dva:

“Ne postoji osmišljena javna kampanja kojom bi se građanima predstavila uloga NATO-a u novim okolnostima i objasnilo mjesto i uloga Crne Gore u Alijansi. Sa tim se skoro u potpunosti prekinulo kada smo postali članica. To što nema NATO kampanje, ne znači da ne postoji obrnuta kampanja i ona je dosta uspješnija. Mislim da bi nova Vlada, ako joj je stalo do evroatlantske budućnosti Crne Gore, što uključuje i članstvo u EU, trebalo da ovome pristupi na drugačiji način”, ocijenio je Garčević.

Kao drugi važan razlog, Garčević navodi često kontradiktorne izjave zvaničnika vladajuće većine, naročito nakon invazije Ukrajine, koje su bile praćene sporošću u odlukama da se podrže snage NATO-a za brzi odgovor i slično.

“Ovo je relativizovalo naše članstvo i kod javnosti ostavljalo utisak da smo mi jedna nezainteresovana članica, odnosno da je članstvo nešto što se mora prihvatiti, ali ne mora voljeti. Da pojednostavim - voljeli bi da smo sa Rusijom, ali bolje je biti na Zapadu. Ova podijeljenost crnogorskog bića je sveprisutna i dok se konačno ne opredijelimo da slijedimo naše stvarne interese, a ne mitove, mi ćemo obitavati u tom međuprostoru”, istakao je Garčević.

Vojni analitičar iz Srbije Aleksandar Radić je kazao da će to vjerovatno tako i da se nastavi i da je bilo tako u svim zemljama.

“U vrijeme dok se Crna Gora približavala članstvu o toj temi se pričalo, ta tema se obrazlagala, posvećivala joj se pažnja i tada obezbijedite neku podršku. Ali, sve zemlje kad su ušle u NATO su imale sličnu situaciju - pad interesovanja a satim tim i podrške, jer je to sad tema, koja više kao takva nije važna i prepoznatljiva prosječnom građaninu i to je tako trebalo da bude”.

On je kazao da nije ni potrebno da se unutar mašine političkog marketinga obrađuje svaka svakodnevna tema, ali sad kad je Crna Gora članica nije sporno da će to i ostati, te da onda taj pad podrške nije nešto što je za ljude u vlasti razlog za uznemiravanje.

“Kada osvijetlite neku temu, kad imate interes za tu temu, onda imate jasan stav za i protiv, ali u trenutku kada je ta tema postala svakodnevica ne postoji više obrada teme u crnogorskim medijima, da se istakne prednost ulaska u NATO i naravno da to smanji nivo podrške, a u kontekstu gdje se nalazimo, naravno da jedan broj ljudi... ono što radi NATO u Ukrajini vide negativno”.

Značaj članstva najbolje iskazan nakon početka ruske agresije na Ukrajinu

Krsto Perović navodi da je na spoljnopolitičkom i bezbjednosnom planu značaj članstva Crne Gore u NATO-u najbolje iskazan nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.

“Prethodnih tridesetak godina u Evropi se praktično nije mislilo o mogućnosti rata za teritorije. Na prostoru bivše Jugoslavije smo imali ratna razaranja, ali je to ipak bio sukob koji se dogodio u kontekstu pada socijalističkih režima širom kontinenta, koji je bio teritorijalno ograničen na post-jugoslovenski prostor i što je bitno - u kome nije bilo direktne involviranosti velikih sila, ratovalo se prije svega između lokalnih sukobljenih strana”, kazao je Perović.

On je istakao da je zato napad na Ukrajinu bio pravi šok, te su čak i tradicionalno neutralne države Švedska i Finska odlučile da zatraže brzi prijem u Alijansu podržane od strane svog javnog mnjenja.

“Dok nema velikih bezbjednosnih izazova, mnogo je jednostavnije voditi autonomnu bezbjednosnu politiku. Kada počne rat, počinju problemi”, kazao je Perović.

On je istakao da se u slučaju Zapadnog Balkana, kao tradicionalno nestabilnog područja, logika bezbjednosnih integracija nameće sama po sebi, posebno za malu državu kao sto je Crna Gora.

“Sada u tom moćnom klubu i Crna Gora ima svoj glas i pravo da iskaže svoje mišljenje i učestvuje u konsultacijama. Mislim da je to izuzedno vrijedno i značajno, posebno kada kada je riječ o kreiranju regionalnih politika”, kazao je Perović.

Govoreći o unutrašnjo-političkom kontekstu članstva Crne Gore, Perović je ocijenio da je članstvo odigralo ulogu u poslednjim tranzicionim događanjima nakon avgustovskih izbora 2020. godine.

“Poštovanje demokratskih pravila nakon izbornih procesa je ono što se očekuje u svakoj državi koja pripada Sjevernoatlantskom savezu, to je i dio njegovih temeljnih principa”.

Perović je rekao da je istovremeno došlo do mnogo šireg prihvatanja činjenice o evroatlantskoj pripadnosti kod političkih subjekata, te da danas praktično nijedna značajnija politička struktura u Crnoj Gori ne traži njen izlazak iz NATO-a.

“Svakako da je tome pored unutrašnjih procesa dovelo i razbijanje mita o nepobjedivosti ruske sile od strane hrabrih i vještih ukrajinskih branilaca. Sa druge strane, važno je što političke promjene nijesu promijenile ništa u pogledu spoljnopolitičke orijentacije, čak bih rekao da je naše mjesto u Sjevernoatlantskom savezu dodatno dobilo na kredibilitetu”, ocijenio je Perović.

Vesko Garčević je kazao da je teško sagledati prednosti članstva poslije samo šest godina.

“Međutim, za malu zemlju kao što je Crna Gora to je snažan međunarodni mehanizam koji garantuje stabilnost u vrijeme geopolitičkih turbulencija i bezbjednosnih izazova u Evropi i našem regionu. Ovdje ne mislim samo na invaziju Ukrajine nego i na pokušaje u regionu da se preko takozvanog srpskog sveta uvede slična matrica ponašanja kao što to čini Rusija u svom najbližem okruženju”.

On je kazao da je u ovakvim okolnostima, zbog svoje lokacije i izlaza na Jadransko more, Crna Gora dobila na geopolitičkom značaju u Alijansi.

Garčević je kazao da bi Crna Gora posljednjih godina najvjerovatnije slijedila sličnu politiku kao i Beograd da nije članica NATO-a i da nije članstvom čvrsto vezana za evroatlantske institucije.

“Mi vjerovatno ne bismo uveli sankcije Rusiji, ne bismo osudili invaziju Ukrajine i pokušavali bi da takav stav prikrivamo nekim prividom neutralnosti. Za razliku od Beograda, zbog toga bi platili visoku cijenu jer nam niko u EU ne bi zbog takvog pristup gledao kroz prste”, kazao je Garčević.

Aleksandar Radić je kazao da nijedna zemlja u tranziciji nije postala dio Evropske unije, ako nije prethodno postala članica NATO.

“Tu je poređenje prostora bivše Jugoslavije sa Švedskom, Finskom, u priličnoj mjeri samo gubitak vremena. Činjenica je da ako želite da stvarate partnerske veze sa zapadnim zemljama, onda morate da budete dio njihovog kluba i Crna Gora je to uradila. Mislim da je to ono što je uticalo u pozitivnom smislu i kroz vrlo ozbiljne političke procese Crna Gora prolazi na jedan način koji je demokratski, a ne kao što bi se to moglo desiti i kakvih je bilo raznih scenarija na raznim mjestima, na način koji bi bio svojstveniji našem mentalnom sklopu i regionu gdje se nalazimo”, ocijenio je Radić.

( Željka Vučinić )