Vagner nije jedina privatna vojska - paramilitarizacija Rusije: Izmiče li Putinu monopol na korišćenje vojne sile?

Nakon izuzetno teške i skupe bitke za istočni ukrajinski grad Bahmut, Jevgeniju Prigožinu sada treba malo odmora – i njemu i njegovim plaćenicima iz grupe Vagner. Nakon leta helikopterom, šef te privatne vojske ponosno pokazuje video-snimak podzemnog kampa u šumi s pjeskovitim tlom: zajednički smještaj, kuhinja, trpezarija i sauna. Sve od drveta. Negdje u Rusiji. Tu se plaćenici pripremaju za nove borbene misije u Ukrajini.

No, ti plaćenici nipošto nisu jedina paravojna organizacija u ratu u Ukrajini – iako privatne vojske u Rusiji zakonski nisu dozvoljene. Istina je da Vagner ima daleko najveće resurse, s desetinama hiljada boraca, tenkovima, avionima i teškom artiljerijom – a grupa je aktivna i u Africi. No, i sam Prigožin je potvrdio da se u Ukrajini Vagner ne bori sam.

I državni energetski gigant Gasprom aktivan je s privatnim vojnim formacijama. Navodno je osnovao tri: Bujica, Plamen i Baklja. A postoji i čitav niz drugih organizacija koje dovode u pitanje ulogu regularne ruske vojske. Sada se otvoreno raspravlja o tome da li ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu izmiče iz ruku državni monopol na korišćenje vojne sile. Zapadne obavještajne službe već govore o "paramilitarizaciji" Rusije.

Privatne vojske – nov način ratovanja

Privatne vojne firme zovu se Patriot, Oluja, Redut i Jenot, a prema riječima stručnjaka finansiraju ih oligarsi i velike industrijske grupacije. Zvanično se često pojavljuju kao firme za poslove obezbjeđenja strateški važnih objekata, iako bi za to trebalo da budu nadležni državni organi bezbjednosti.

Ruski mediji sada već otvoreno izvještavaju da privatne kompanije prosperiraju zbog rata protiv Ukrajine.

"Privatne vojne firme su državni autsorsing – nov način ratovanja", kaže Sergej Jermakov iz Ruskog instituta za strateška istraživanja za moskovski časopis "Ekspert".

Te paravojne firme djeluju u zakonskoj sivoj zoni, zakonodavni postupak za njihovu legalizaciju godinama se ne pomjera s mjesta.

Protivnici Kremlja privatne vojske vide kao gotovo mafijaške strukture osmišljene kako bi pomogle Putinu da ostvari pobjedu u Ukrajini ili, u slučaju poraza, da barem obezbijede stabilnost zemlje i predsjednikovu moć. Kritičari zamjeraju da te kompanije ne služe državnim interesima, već pojedinim oligarsima, grupama i korporacijama koje ih plaćaju.

Vagner kao model

Nov model etablirao je prije svih Prigožin sa svojim Vagnerom.

Ramzan Kadirov, šef ruske republike Čečenije na sjevernom Kavkazu, koji je i sam aktivan sa svojim borcima u Ukrajini, oduševljen je "tvrdim" načinom djelovanja Vagnera. I on sam želi da osnuje takvu vojsku nakon što napusti državnu službu – i da, kako kaže, bude konkurencija "našem dragom bratu Jevgeniju Prigožinu". Mediji bliski Kremlju ne prestaju da hvale to koliko je Vagner dobro organizovan, efikasan, uspješan.

Aparat moći u Moskvi dugo se ponašao kao da je Vagner fantom i da nema nikakve veze s ruskom državom. U međuvremenu, Prigožin je sveprisutan. Taj 61-godišnjak kritikuje korupciju, taštinu i birokratiju u ruskoj vojsci. Smatra da su ministar odbrane Sergej Šojgu i njegov načelnik generalštaba Valerij Gerasimov lično odgovorni za neuspjehe i poraze regularne ruske vojske.

Obični građani bi zbog takvih izjava završili na višegodišnjoj robiji, ali Prigožin nastavlja da tutnji kao da je nedodirljiv.

Ruski ultranacionalista i bivši oficir tajne službe Igor Girkin, poznat i pod pseudonimom Strelkov, optužio je Prigožina da je "objavio rat" dijelu vojske i elite, te da planira državni udar.

Girkin kritikuje Prigožinove neprihvatljive "uvrede na račun ruske vojske" kao zločin i poziva na akciju Kremlja protiv Putinovog miljenika.

"Nemamo drugu vojsku i moramo od nje da napravimo efikasnu borbenu snagu", rekao je.

A ako, kaže, Moskva doživi poraz u kontraofanzivi koju planira Kijev, Rusiji do kraja ljeta prijeti haos.

Revolucija u Rusiji?

Ruska politikološkinja Tatjana Stanovaja smatra da je Putin još uvijek dovoljno jak da održi ravnotežu snaga.

"Za predsjednika je privatna vojska atribut koji pripada velikoj sili s geopolitičkim ambicijama", kaže.

Međutim, Vagner se odavno osamostalio, a sam Prigožin ima revolucionarne ambicije, smatra Stanovaja.

"Rat rađa čudovišta čija nemilosrdnost i očaj mogu da predstavljaju izazov za državu."

Već bi kod najmanjeg znaka slabosti moglo da dođe do raspada sistema, upozorava politikološkinja.

Osim toga, u Rusiji su aktivni i partizani koji se bore protiv ruske ratne mašine. Veliku zabrinutost izazvalo je to što je region Belgoroda na granici sa Ukrajinom danima bio na meti napada, navodno od strane ruskih protivnika Putina. I guverner te oblasti Vjačeslav Gladkov našao se na meti kritika. Nakon bijesnih pritužbi izbjeglih stanovnika Belgoroda, koji se pitaju kako to da ruska država ratuje u Ukrajini, a ne štiti sopstvenu teritoriju od napada, on je rekao da ima još mnogo pitanja za Ministarstvo odbrane.

Ministar Šojgu obećao je da će "preduzeti oštre mjere". Ministarstvo je izvijestilo da je na području Belgoroda "uništeno" više od 70 boraca. Ali tamo, kao i u drugim pograničnim regionima koji su u više navrata bili napadani, prema navodima lokalnih vlasti već odavno su formirane jedinice "građanske straže". U međuvremenu se upućuju pozivi da se te grupe dobrovoljaca i naoružaju. Osim toga, i na poluostrvu Krimu koji je anektirala Rusija, formiraju se privatne vojne firme – vjerovatno zato što se u regularnu vojsku nema dovoljno povjerenja.

Povodom napada na Belgorod politikolog Abas Galijamov podsjeća da su vlasti decenijama govorile kako je Rusija okružena neprijateljima i da zato širi i jača svoju odbranu.

"Sada, kada je postalo ozbiljno, stanovnici bi odjednom sami trebalo da se brane od neprijatelja", kaže taj bivši Putinov savjetnik.

S obzirom na tešku ratnu situaciju, a i zbog velikog broja naoružanih grupa, on sada čak smatra da je Rusija na ivici revolucije.

( Deutsche Welle )