Jovan Radulović, šampion Balkana u džudou - stariji pionir: Spreman za nove borbe i pobjede

Brzina, spretnost, ali i brzo razmišljanje kad je na tatamiju odlike su džudiste Jovana Radulovića koji već godinama niže velike uspjehe u ovom sportu.

Svoje prve korake napravio je još sa šest godina, a danas je jedan od najboljih, ne samo u Crnoj Gori, već i na Balkanu.

Sa ponosom ističe da je član džudo kluba Milenijum, te da samim tim ima priliku da uči od najboljih.

“Uporedo sa polaskom u školu tata je odlučio da me upiše na neki sport. Imao sam tek šest godina i nisam mogao da se odlučim šta bih ja to volio da treniram. Dvoumio sam se između fudbala i džudoa. Tata me doveo na jedan trening i odmah po ulasku u salu mi se svidjelo sve vezano za džudo”, počinje svoju priču Radulović.

Rado se sjeća prvih treninga, u salu je ulazio sa namjerom da uči i bude što bolji iz dana u dan. Straha od “jačih” nije bilo, jer je znao da mora dobro da savlada osnove da bi mogao da učestvuje u borbama, a takmičarski duh pomogao mu je da istraje i napreduje.

“Na početku smo učili tehnike i još uvijek nije bilo borbi, pa sam zavolio taj sport. Ono teže i ozbiljnije dolazi kasnije, mada nikada nisam razmišljao o odustajanju”, priznaje aktuelni šampion Balkana u kategoriji - 73 kilograma - stariji pionir.

Ljubav, ali upornost i predan rad se isplatio, te danas Jovan iza sebe ima brojne medalje.

“Prvo takmičenje sam imao tek druge godine nakon što sam počeo da treniram džudo, ipak je potrebno uvježbati tehnike i imao sam neopisivu tremu. Sjećam se da sam se tresao. Trema je i sada poslije osam godina treninga prisutna, ali u manjoj mjeri i to ona pozitivna”, iskren je Radulović kojem je najveća podrška dok je na tantamiju porodica i treneri.

Jovan je od prethodnog vikenda zvanično šampion Balkana u kategoriji - 73 stariji pionir. Takođe je i državni prvak u svojoj kategoriji. Na pitanje da li je danas, kad je spreman i zna kako funkcionišu takmičenja lakše dolaziš do medalja, odgovara:

“Svakako da je sada lakše doći do medalje nego ranije. Savladao sam dosta tehnika u džudou i ojačao sam i fizički i mentalno. Prošle godine sam bio vicešampion države, što mi je dalo mogućnost učestvovanja na Balkanskom prvenstvu u Kazani (Grčka), iako sam kao najmađi takmičar u svojoj kategoriji zauzeo peto mjesto na Balkanu. To mi je bilo svakako iskustvo više i podstrek da ove godine budem prvak države i šampion Balkana”, pohvalio se Radulović.

Za svaki sport, pa i za džudo potrebno je puno treninga, rada, odricanja. To što je savladao tehnike, samo ga još više tjera da radi i napreduje, te i danas predano vježba i redovno odlazi na treninge. Ipak, pred sama takmičenja Jovan pojačava treninge.

“Pred ovako veliko takmičenje je potrebno veliko odricanje i zalaganje, pa samim tim se i broj treninga povećava. Potrebno je najmanje dva treninga dnevno. Jedan trening je trening snage, a drugi su tehnike i borbe”, otkriva kako teku pripreme pred velike borbe.

Džudo nije sport u kojem snažniji pobjeđuje, već takmičar mora znati kako da savlada protivnika i tako što ćeš brzo da razmišlja dok je na tatamiju. O tome koliko je moguće osmisliti neku taktiku pred borbe,Radulović objašnjava:

“Pored brzine i spretnosti neophodno je i razmišljati. Vidjeti, procijeniti protivnika i odlučiti na brzinu koja bi to tehnika bila najpogodnija da ga bacim”.

Kao član kluba Milenijum Jovan ima priliku da o ovoj vještini uči od Zorana i Bogoljuba Prelevića koji su bili šampioni u još u bivšoj Jugoslaviji. Na treninzima vlada disciplina, ali kao vrhunski sportisti imaju razumijevanja kad mladim džudistima “nije dan za trening”.

“Moji klupski drugovi i ja imamo sreću da učimo od jako uspješnih džudista Zorana i Bogoljuba Prelevića, koju su u ovo sportu po 40 godina i kao takmičari su dostizali fascinantne rezultate još u bivsoj Jugoslaviji. Ne žale ni truda, ni vremena da nam prenesu svoja znanja, pa i od nas traže da smo na vrhuncu zadatka. Strogi su, ali i pravični, pa ponekad i oni progledaju kroz prste”, priča Radulović.

Sve više djece se okreće borilačkim vještinama, iako se i dalje pojedinačni sportovi ne mogu uporediti po popularnosti sa ekipnim. U takvoj konkurenciji teško je doći do izražaja.

“Jeste jako je teško, ali trud i zalaganje i velika želja da se pobijedi uvijek daju rezultate”, smatra mladi sportista, te otkriva koliko je ovaj sport popularan kod njegovih drugara iz škole:

“Pa ne mogu reći da je baš popularan. Moji vršnjaci više vole da treniraju neki timski sport kao što su fudbal ili košarka”, kaže Jovan koji je osmi razred OŠ “Vladimir Nazor”. Nakon što završi sa učenjem, maksimalno je posvećen sportu.

“Sada trenutno osim škole i treninga nemam vremena za neke druge aktivnosti”, iskren je Radulović koji zbog džudoa, tačnije takmičenja mora nekad da izostaje iz škole, ali nastavnici imaju razumijevanja za njegove vanškolske aktivnosti.

“Uglavnom, svi nastavnici na čelu sa mojom razrednom imaju razumijevanja za moje odsustvovanje sa nastave koja su mi ponekad potrebna, i naravno isto tako moja su velika podrška. Neki čak znaju da moj trud i zalaganje nagrade”, zaključuje Radulović.

( Marija Vasić )