Knjaz Nikola naredio, školsko zvono u Ulcinju zazvonilo
O istorijatu ulcinjskog školstva svjedoči i nedavno otvorena fotodokumentarna izložba “Razvoj školstva u Ulcinju kroz arhivska dokumenta i fotografije”
Pri građenju škole u Ulcinju, radi se više nego što se prvo mislilo... Rada na kuću ima još dosta... nadamo se da ćemo sa srećom iduće neđelje školu otvoriti, stoji, pored ostalog, u pismu vojvode Sima Popovića, guvernatora Ulcinja, Đuru Popoviću, tadašnjem ministru u vladi knjaza Nikole.
Vojvoda je pismo na Cetinje poslao 27. februara 1886. godine, a izvještava i da radove otežava “rđavo vrijeme”. Vojvoda pominje i školu u Mrkojevićima, upravitelja Đurića i mladog učitelja Vučkovića koji ima platu 150 dukata, ali i uviđa da Đurićeva plata nije srazmjerna “jer je glavni učitelj, upravitelj, da je dobar i da ima već 15 godina službe”...
Škola, u to vrijeme prva svjetovna u Ulcinju, zbog nevremena nije otvorena “iduće neđelje”, kako je predvidio čuveni vojvoda, ali jeste nepun mjesec kasnije - sa radom je počela 24. marta 1886.
Prvi učitelji bili su Aleksa Vučković iz Skadra i Mitar Đurić, upravitelj škole...
Tako je počela istorija školstva u Ulcinju i tada su ispisane prve stranice o stotridesetsedmogodišnjem trajanju i bitisanju današnje Osnovne škole “Boško Strugar”, najstarije školske ustanove u gradu. Time je i guvernator uspješno završio misiju koju mu je povjerio knjaz Nikola - šest godina nakon što je pripao Crnoj Gori, Ulcinj je dobio prvu svjetovnu školu.
O istorijatu ulcinjskog školstva svjedoči i nedavno otvorena fotodokumentarna izložba “Razvoj školstva u Ulcinju kroz arhivska dokumenta i fotografije”, u organizaciji Arhivskog odsjeka (AO) u Ulcinju povodom “Nedjelje arhiva” 2023, obilježavanja 30 godina od početka rada Arhiva u gradu i 137. godišnjice prve svjetovne škole, građene u kući podno zidina drevne tvrđave. I današnje, moderno zdanje škole nalazi se nekoliko desetina metara od kuće u kojoj su 1886. Vučković i Đurić mališane učili prvim slovima i brojevima.
Za realizaciju izložbe, odsjek je koristio arhivska dokumenta iz sopstvene zbirke “Dr Branko Babić”, fonda 3 AO Ulcinj, Osnovne škole “Boško Strugar” i materijale iz ličnih fondova učitelja i upravitelja ulcinjskih škola Ljubomira Bulatovića-Ibrijskog, Todora Hajdukovića i Junuza Divanovića, koji se čuvaju u AO.
Fotodokumentarni materijal ustupile su i Osnovne škole “Marko Nuculović” iz Štoja i “Bedri Elezaga” iz Vladimira, Fondacija “Lika” i dr Nail Draga, prim. dr Srećko Hajduković, profesor Redžep Leši i profesorka Ljuljeta Avdiu Cura iz čijeg je dokumentarnog filma o staroj školi u Vladimiru korišćeno par fotografija.
Načelnica ulcinjskog arhiva Ljiljana Bulatović kazala je da su podatke o prvoj ulcinjskoj školi pronašli u radovima istoričara dr Dušana Martinovića, koji je pisao o početku rada prve ulcinjske škole i o Ljubomiru Bulatoviću-Ibrijskom, ulcinjskom učitelju i upravitelju narodne osnovne škole.
“To je zanimljiva priča sa pregršt fotografija i dokumenata iz raznih perioda. Ima i detalja, recimo kako je učitelj i upravitelj Đurić, koji je službovao u Viru, brodom stigao u Ulcinj. Bojana je, eto, tada bila plovna”, kaže načelnica Bulatović za “Vijesti”.
Ipak, kako navodi, školske upisnice od 1922-1927. godine, najstariji su origininalni dokumenti koje posjeduje odsjek.
“To je neprocjenjivo jer tu su imena i prezimena svih upisanih đaka i učitelja, njihove ocjene...”.
BALKANSKI RAT ZATVORI ŠKOLE
Do početka Prvog svjetskog rata radile su škole u Ulcinju, Salču i Briskoj gori. Uporedo sa svjetovnom, radile su i vjerske škole - mejtepi.
“Za vrijeme Balkanskih ratova, 1912-1913. godine, škole u Ulcinju nijesu radile. Za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1916. do 1918. školu su pohađala gradska djeca, a nastava je izvođena na albanskom i hrvatskom jeziku. Nastavnice su bile sestre ‘Malog krsta’. Obavezno je bilo učenje njemačkog jezika”, piše na jednom od panoa sa izložbe.
Naročiti razmah školstvo u Ulcinju doživljava poslije Prvog svjetskog rata, za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su obnovljene škole u Salču i Briskoj gori, a otvorene su nove u Seliti, Sukobinu, Krutama, Štoju, Vladimiru i Pistuli.
“To su bile male škole, nalik današnjim područnim odjeljenjima. Ali, ipak ustanove u kojima se sticalo znanje”, kaže Ljiljana Bulatović
Prva srednja škola u Ulcinju otvorena je 1920. godine, kao Niža državna gimnazija. Uporedo s njom, u Ulcinju su postojale do početka Drugog svjetskog rata Građanska škola i Ženska zanatska škola.
“Otvaranje prve gimnazije u Ulcinju veoma je značajan iskorak za razvoj školstva u gradu. Donacija za otvaranje ustanove stigla je od braće Zuber”, navodi Ljiljana Bulatović.
U toku Drugog svjetskog rata, od 1941. do 1944. godine, radile su škole u Ulcinju, Vladimiru i Sukobinu. Nastava je izvođena na albanskom jeziku.
Nakon oslobođenja 1945. godine, školstvo u Ulcinju doživljava intenzivniji razvoj.
“Za to su zaslužni učitelji i nastavnici koji su ulagali velike napore da pomognu razvoju pismenosti u našem kraju, poput Minje Nikolaidisa i osposobljavanju za život mladih naraštaja u čemu naročito prednjači osnovna škola u Vladimiru, u kojoj i danas živi duh velikog prosvetitelja Junuza Divanovića”, piše na jednom od panoa.
Bulatović ističe da su ulcinjski učitelji i prosvjetitelji u to vrijeme bili pravi intelektualci, poliglote.
“Za njih nijesu samo znali Ulcinjani, o njima su pisale novine u Francuskoj, Engleskoj... Postoje članci”.
Danas u Ulcinju postoje četiri osnovne škole sa područnim odjeljenjima i jedna srednja.
Fotodokumentarna izložba je još otvorena i predstavljena je na 26 panoa, sa 98 arhivskih dokumenata i 36 fotografija.
( Samir Adrović )