Opasni muk u komunikacijama između Kine i SAD

Tokom pretprošlog vikenda američki ministar odbrane Lojd Ostin zatražio je sastanak sa svojim kineskim kolegom Lijem Shangfuom. Razgovori je trebalo da se održe na marginama bezbjednosnog dijaloga “Shangri-La” u Singapuru sa ciljem da deeskalira ekstremne tenzije između dviju svjetskih sila. Ali to se nije dogodilo: Peking je neobično oštrim riječima odbio ponudu Amerikanaca za razgovor. Kineska vlada je u utorak pooštrila svoj stav. Tek nakon što Sjedinjene Države „bespogovorno isprave svoje pogrešne prakse” i „stvore neophodnu atmosferu” za sastanak, Kinezi će biti spremni za ponovni razgovor.

A obje strane upravo o vojsci treba da razgovaraju. Vojni sukob više se ne čini samo zamislivim scenarijom, nego je u međuvremenu postao i vjerovatna opcija. Svako ko se ovih dana raspituje u vašingtonskim “fabrikama razmišljanja” ili posjeti konferencije za medije vlade u Pekingu često je šokiran percepcijom jedne strane o drugoj. Za međunarodnu zajednicu su zato hladni odnosi između dvije vodeće svjetske ekonomije razlog za duboku zabrinutost.

Činjenica da su čak i neki od elementranih kanala komunikacije između dvije države sada poremećeni, povećava rizik. U 2013. godini bilo je ukupno 40 bilateralnih sastanaka između vojnih predstavnika, u poređenju sa samo četiri u prethodnoj godini. Za vojsku su ovi razgovori od suštinske važnosti, osobito bi se izbjegli nesporazumi i slučajna eskalacija u vanrednim situacijama. U nedavnoj prošlosti je bilo mnogo mogućih povoda za eskalacije, a posljednji put kada je kineski špijunski balon oboren sa američke teritorije. I u Južnom Kineskom Moru eksperti redovno upozoravaju na mogućnost neplanirane kolizije brodova ili aviona ovih dviju zemalja.

Pojedinačni kontakti opet uspostavljeni

Za sve češća odbijanja komunikacije postoji očigledan razlog Pekinga: kineski ministar odbrane Li Shangfu je na američkoj listi sankcija od jeseni 2018. jer je, prema Bijeloj Kući, bio „umiješan u važne transakcije”, koje su uključivale i isporuku ruskog ratnih aviona za Kinu. „Da je američki ministar odbrane pod kineskim sankcijama, da li bi prihvatio ponudu za razgovor“, komentariše Denis Vajlder, sinolog sa vašingtonskog Univerziteta Džordžtaun.

Na drugim poljima politike nedavno je ipak bilo više kontakata. Početkom maja, ambasador SAD Nikolas Burns sastao se u Beču sa kineskim ministrom spoljnih poslova Ćinom Gangom, a vrhunski kineski diplomata Vang Ji sa Džekom Salivanom, Bajdenovim sjavetnikom za nacionalnu bezbjednost. Ministar trgovine Vang Ventao sastao se u SAD sa svojom američkom koleginicom Džinom Raimondo i emisarkom za trgovinska pitanja Ketrin Tai. Američki predsjednik DŽoe Bajden je čak najavio „početak odmrzavanja” ubrzo poslije samita G7. Ministar spoljnih poslova Ćin Gang primio je šefa “Tesle” Elona Maska u Pekingu i obećao da će nastaviti politiku otvaranja.

Istovremeno, tehnološki rat između dvije sile se nastavlja nesmanjenom žestinom. Kineska vlada je nedavno odgovorila na sve širi spisak sankcija SAD izdavanjem djelimične zabrane prodaje proizvoda kompanije "Micron Technology", najvećeg američkog proizvođača memorijskih čipova, u Kini. Situacija, dakle, ostaje napeta.

Zato otkazivanje vojnog dijaloga nije dobar znak. Podsticaji za Kinu da u problematičnim oblastima forsira dijalog sa vladom SAD zbog trenutne situacije su izuzetno mali. Kineski lideri su i te kako svjesni izbornog ciklusa u Vašingtonu kao i činjenice da populistički lov na glasove već utiče na sve postupke američke vlade. Sem toga, svaki uloženi trud je neizvjesna opklada u budućnosti: od januara 2025. neki drugi predsjednik bi već mogao da bude na funkciji, možda čak i Donald Tramp ponovo. A vremenski horizont Komunističke partije Kine se, s druge strane, proteže na decenije.

Kina sve više vjeruje u tukididovsku zamku

Čini se, stoga, da sve više partijskih kadrova u Pekingu dolazi do zaključka da je dijalog sa SAD prosto gubljenje vremena. Tačke gledišta su suprotne, a sadržinska razmjena pozicija je gotovo nemoguća. I na kraju, kako se navodi, Vašington bi se, šta god da se priča, ionako čvrsto držao politike obuzdavanja Pekinga: uspon jednog novog svjetskog Broja 1 SAD nikako i nikad ne bi tolerisale.

U izjavi za “The Wall Street Journal”, portparol kineske ambasade u Vašingtonu je to jezgrovito sažeo: „SAD pokušavaju da potisnu Kinu svim mogućim sredstvima i nastavljaju da nameću sankcije kineskim zvaničnicima, institucijama i kompanijama. Da li je ikakva komunikacija zaista onda uopšte iskrena?“

Peking je ranije argumentovao da je moguće da jedna sila smijeni drugu na svjetskom pijedestalu Broja 1 principijelno mirnim putem: kao što se to desilo, na primjer, između Velike Britanije i Sjedinjenih Država početkom 20. vijeka. U međuvremenu u Kini, međutim, u to više niko ne vjeruje: Peking smatra da se svijet nalazi u tzv. “Tukididovoj zamki”. Uz podsjećanje na sukob između Atine i Sparte, ova “zamka” opisuje veliku vjerovatnoću rata ako nova ambiciozna sila prijeti da smijeni postojećeg hegemona.

Ali, s obzirom na vrlo spor ekonomski oporavak Kine, prijeteći demografski negativni zaokret i geopolitičke tenzije, put Pekinga do pozicije Gospodara Svijeta vjerovatno će trajati mnogo duže nego što je većina ekonomista prognozirala prije pandemije.

(Die ZEIT)

Prevod: Mirko Vuletić

( Fabian Kretschmer )