„Uništili su Jugoslaviju i naše snove”
Dugometražni dokumentarni film “Non-Aligned: Scenes from the Labudovic Reels” Mile Turajlić otvorio 14. UnderhillFest u Podgorici
Dok su svi krajevi obično bolni i ostavljaju dugoročne posljedice, pa je takav i kraj velike svjetske sile, mnogima neprežaljene Jugoslavije, rediteljka Mila Turajlić odabrala je da u svom dugometražnom dokumentarnom filmu “Non-Aligned: Scenes from the Labudovic Reels” govori o počecima...
Ali, ne o počecima Jugoslavije, već onoga što je Jugoslavija predvodila, što je predstavljala temeljeći između Istoka i Zapada, onoga što se danas zove projektom, a nekada je bila ideja vizionara, u današnjoj interpretaciji diktatora, koji su željeli da stvore novi svijet - svijet jednakosti i socijalne pravde, svijet svih klasa i najvažnije - svijet slobode, sa pravom na slobodu, pružajući optimizam i nadu malom čovjeku...
Mila Turajlić u prvom dijelu svog diptiha priča priču o Pokretu nesvrstanih zemalja, o rađanju treće svjetske sile, trećeg svijeta, o onih šest dana kada je (njen) Beograd bio centar svijeta i oaza mira, u čemu je pronašla i esenciju jugoslovenstva...
“Uništili su Jugoslaviju i naše snove, ali mene ne zanimaju krajevi, zanimaju me počeci, a Stevan je snimao početke”, izgovara Turajlić kao naratorka u jednom trenutku ovog romantičarskog i posve nostalgičnog filma pružajući naznake dalje očekivanog.
A te početka zabilježio je kamerom Stevan Labudović prateći Josipa Broza Tita na njegovim putovanjima, bilježeći živote, borbe, rađanje i umiranje velikih ideja, ljudi i događaja...
I već na početku, pa i filma, jasna je strast i majstorstvo Stevana Labudovića koji je čitav život proveo iza kamere radeći za “Filmske novosti”, dok se sada našao u gro-planu, upravo ispred “Filmskih novosti”, sugerišući kako da se postavi kamera.
Simpatični 88-godišnjak automatski je kupio i podgoričku publiku izazivajući reakcije i momentalno unio svakoga u priču čiji je, ovoga puta, protagonista on sam...
Rediteljki Turajlić je kao od šale pošlo za rukom da gledaoce vrati više od šest decenija unazad i smjesti ih u tadašnji centar svijeta - Beograd, ali onda i vrati film još malo nazad prije održavanja prvog samita Nesvrstanih zemalja 1961. godine.
I krenuli su na putovanje kroz arhivu Stevana Labudovića, ličnog snimatelja jugoslovenskog predsjednika Tita, kroz njegova sjećanja i dnevnike, ali i na put kroz reanimirane audio i video-zapise vremena na koje su mnogi danas zaboravili ili ga ne smatraju važnim a može se tumačiti i kao jedinstveni civilizacijski i politički vrhunac zemlje koje više nema i pokreta koji više ne postoji.
Ko je bio Stevan Labudović nemoguće je bolje objasniti nego što je to rediteljka svojim filmom učinila... Kao snimatelja “Filmskih novosti” “doživotni jugoslovenski predsjednik” odabrao ga je kao pratioca na svojim putovanjima po zemljama “Trećeg svijeta” (“Labudoviću, određeni ste, Vi i Dragan Mitrović”, kaže Labudović u filmu).
“Mali, Gvineja, Liberija, Gana, Togo, Egipat, Etiopija, Indija, Burma, Indonezija... kruženje po svijetu”, prisjeća se Labudović kako je počela priča o nesvrstavanju dok je čuvenim brodom “Galeb” obilazio ove zemlje i tako svuda izbliza dokumentovao ne samo rađanje ideje Pokreta nesvrstanih, već i život i njegove postavke, čuvene lidere tog doba i njihove crte lica, facijalnu ekspresiju, neprijatnost od kamere ili savršenu glumu...
Kroz svoja sjećanja i svjedočanstva Labudović vodi rediteljku Turajlić, opušteno i duhovito sa njom razgovara i nanovo proživljava proživljeno, ali sa njom i putuje tokom snimanja i ponovo posjećuje neke zemlje za koje ga veže neraskidiva veza.
“Imam 88 godina, obišao sam 118 zemalja svijeta i šta sad ti hoćeš, nisam limun da me cijediš”, kaže Labudović rediteljki u jednom trenutku sa kojom je radio na snimanju više od tri godine (dok, nažalost, nije preminuo)...
Odabran direktno od tadašnjeg vrha Alžira da kao snimatelj prati proces dekolonizacije tokom rata za nacionalno oslobođenje (od Francuske), Labudović je tamo proveo tri godine svog života i ostao upamćen kao istinski heroj, sa svojim mjestom u Muzeju afričke umjetnosti u Alžiru gdje najmlađi uče o heroju koji je rizikovao svoj život, često na prvoj liniji fronta, kako bi danas postojali dokumenti tih istorijskih dana. U filmu je prikazan i kutsos koji djecu uči da izgovore “La-bu-do-vić” i njegov portret na (bojnom) polju.
“Djeluje da je Alžir danas jedina zemlja u svijetu gdje Jugoslavija i dalje postoji”, zaključuje rediteljka nakon putovanja tamo tokom kojeg bi je sa čašću ugostili kada bi čuli da je Jugoslovenka...
Opozvan je iz Alžira da bi snimao samit nesvrstanih zemalja u Beogradu i to je možda i (emotivna) kulminacija radnje filma, tokom onih šest dana 1961. godine kada je Beograd bio centar svijeta i ugostio delegaciju nesvrstanih zemalja kada je Jugoslavija prva priznala nezavisnost Alžira i uvažila autonomiju njihove vlade.
Interesantno je da su Francuska i Sjedinjene Američke Države potpuno suprotno u odnosu na ono što se dešavalo prikazale samit, pa film svjedoči i početku medijskih spinova, manipulacija i propagande... Desilo i zasjedanje Ujedinjenih nacija, a među onima koje je Labudović zabilježio svojim okom kroz kameru nižu se imena imena kao što su: Sukarno, Hruščov, Fidel Kastro, Kvame Nkruma, Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Mohamed Daud Kan i brojni drugi...
Kao odjek ostaju Sukarnove riječi na samitu u Beogradu gdje naglašava kako nesvrstanost nije neutralnost, već sloboda da budeš slobodan. Ranije je Labudović priznao da organski nije podnosio igru SAD i Rusije, a putem nemoćnih i malih zemalja između njih.
“Ali, sila Boga ne moli, kako kaže, a Tito je opet uspijevao da igra i s Amerikancima i Rusima”, kaže Labudović, samo jedan od aktera filma, ali glavni, dok se sjeća da je Tito imao i odličan osjećaj za kameru...
No, pokazalo se nedostižnim. Optimizam, snaga i nada koju je u svom zaletu oličavao Pokret nesvrstanih zemalja viđenje možda i utopističke budućnosti čije otjelotvorenje nijesu dozvolile velike sile.
“Nije bilo u interesu velikih sila i ugušiše to... Sa nesvrstanima je nestala treća sila... Uništili su Jugoslaviju i naše snove”, teče dalje film.
Mila Turajlić oživjela je ponovo priču o Pokretu nesvrstanih zemalja i sa svojim filmom gostuje širom svijeta. Od materijala iz “Filmskih novosti” i arhive Stevana Labudovića napravila je svjedočanstvo zamisli onih čije ploče sa imenima danas prekriva lišće u Parku prijateljstva u Beogradu i koji su u svijetu upamćeni kao diktatori...
A sa druge strane, uplovljava polako olupina, ili ono što je od olupine ostalo, nekada na svim svjetskim morima prepoznatljivog “Galeba”, kao simbol raspada veličanstva, moći, poleta i uspona...
Devet festivalskih noći na tri lokacije
Na otvaranju festivala publiku je putem video poruke pozdravila rediteljka Mila Turajlić i iskoristila priliku da zahvali saradnicima u Crnoj Gori...
"Stevan Labudović je u Beranama proveo okupaciju za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je u partizanima, a nakon toga je u Beogradu proveo cio radni vijek, kao snimatelj Filmskih novosti, sa izuzetnom karijerom. Imala sam priliku da sa Stevanom putujem, sa njim snimam u Beranama. Filmovi putuju po svijetu, trenutno smo u Njujorku, ali gdje god se filmovi prikazuju, ljudi reaguju na njegovu nevjerovatnu životnu priču i doprinose. Ne samo filmskoj umjetnosti nego i borbi za slobodu", poručila je ona.
Umjetnički direktor i filmski selektor Vuk Perović, ali i koproducent filma u Crnoj Gori podsjetio je ranije da je Mila Turajlić jedna od najvećih rediteljki dokumentarnog filma današnjice i članica Američke filmske akademije.
"Mila je ovdje na kraju dugog istraživanja napravila jedan filmski diptih. U pitanju je priča o Stevanu Labudoviću, čovjeku iz naših krajeva - iz Berana, koji je bio Titov lični snimatelj, svjedok burnih vremena, godina kad se stvarao Pokret nesvrstanih, vremena kad se geoplitičkom planu slika svijeta ubrzano mijenjala. Zato je ovaj film ponovo prikazan u takmičarskoj selekciji festivala u Amsterdamu. Drugi dio diptiha je priča o Labudoviću u Alžiru, pošto je on bio tamo pozvan da na neki način pomogne alžirskoj revoluciji da bi pokazao svijetu priču o tom oslobodilačkom ratu. Na kraju je to uspješno učinjeno, a nakon toga pojavili su se brojni zahtjevi Jugoslaviji, kao vođi nesvrstanih, da na isti ili sličan način pomogne oslobodilačkim pokretima", rekao je Perović.
On je dodao da će drugi dio diptiha zatvoriti ovogodišnji Underhill i istakao da oba filma mogu da fukcionišu zasebno i da nije neophodno gledati jedan da bi se ispratio i drugi. Drugi dio diptiha biće prikazan na zatvaranju Underhilla, u četvrtak, 15. juna, nakon svečane dodjele nagrada najboljima... Oba filma su u vantakmičarskoj selekciji, a rađeni su u produkciji "Poppy Pictures" iz Srbije, "Survivance" iz Francuske, "Restart" iz Hrvatske i "Kino" iz Crne Gore. Ovo ostvarenje podržano je od strane Filmski centar Crne Gore.
Film je prikazan pred brojnom publikom u srijedu veče na terenu Košarkaškog kluba “Budućnost” u Njegoševom parku u Podgorici, kada je otvoren 14. Međunarodni festival dokumentarnog filma UnderhillFest, a nakon klasične ceremonije na kojoj su se prisutnima obratili portparol festivala Miroslav Miro Minić, član žirija, crnogorski reditelj Bojan Stijović i Perović.
Minić je najavio da će tokom devet podgoričkih noći na Festivalu biti i autori odabranih ostvarenja i podsjetio da će filmovi biti prikazani na tri lokacije, u Njegoševom parku, Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” i na novoj lokaciji, u Centru kulturnih zbivanja “Ribnica”.
Kompletan repertoar, ali i više o selektovanim ostvarenjima dostupan je i na sajtu festivala underhillfest.me.
O nagradama “Maslačak” u dvije takmičarske selekcije dugometražnog filma - međunarodnoj i regionalnoj, odlučivaće reditelji: Andrijana Stojković, Andrej Korovljev i Bojan Stijović. A o kratkim filmovima u selekciji “Sedam kratkih” odlučivaće studenti: Ana Ćulum, Elena Simović i Jevrem Bojović.
"Od 7. do 15. juna uživajte u filmovima o pokretima i snimcima koji su mijenjali svijet, epidemijama, pomračenjima sunca, nezamislivim izbornim trkama, karaoke večerima, nimalo uobičajenim zalagaonicama, istim takvim budističkim sveštenicima, internet identitetima za koje ne znate ni da ih imate, književnicama koje su pomjerale horizonte, neopjevanim muzičkim divama, pjesmi uz koje generacije idu na proteste i još mnogo drugih nezaboravnih tema", najavili su organizatori ranije na svom Fejsbuk profilu.
( Jelena Kontić )