Svi možemo da budemo junaci i imamo svoju naslovnu stranu

Deveta umjetnost sve češće privlači kreativne ljude koji svoj talenat ne pokazuju samo kroz slike, već i kroz riječi. Kako kaže strip umjetnica Milena Radonjić ova umjetnost pruža mogućnost izražavanja crtačkih i liričkih vještina, a ona je svoje iskoristila. Naprije je počela da crta stripove edukativne stripove (Božja avlija na Instagramu), a onda je došla na ideju da određene priče mogu biti i personalizovane (Strip o tebi).

O tome kako nastaju njeni stripovi, kome su namijenjeni, i šta njima želi da poruči Milena Radonjić priča za Magazin...

Kako si se zainteresovala za crtanje stripova?

Najprije sam htjela da predstavim neke svoje ideje za koje mi je forma stripa bila najpogodnija. Tačnije, moji prvi radovi su komični, kratki stripovi kojima sam namjeravala da predstavim naučne podatke o životu insekata. Suvoparnom tekstu o tako zanimljivim podacima je nedostajao crtež, a kasnije i šaljivi dijalog kojim bi se priča dočarala. Sve je to vodilo ka strip formatu. Počela sam da otkrivam svijet stripa i načine na koje mogu da se izrazim u njemu, što me je dovelo do ideje da crtam i lične stripove.

Interesantno je da imaš personalizovane stripove (na Instagramu Strip o tebi). Naime, to znači da svako može postati strip junak. Otkud ta ideja i koliko je interesantna ljudima?

Crtajući stripove sam stvarala, a u stvaranju je sve moguće, pa i da ja sama budem akter stripa. Tako sam došla na ideju da sve priče oko sebe nacrtam i prilagodim stripu, a to su, nezaobilazno, ljudi iz okruženja. Misao je sustizala misao i u konačnom se rodila ideja o crtanju ličnog stripa. Bilo mi je jasno da svi možemo biti junaci stripa i imati svoju naslovnu stranu. Zamislila sam to kao neiscrpan izvor ideja, jer svako ima po nekoliko priča iz života koje rado priča.

S obzirom na to da si fokusirana više kad crtaš stripove na detalje iz života, jesu li oni koji ih naruče spremni da se otvore po tom pitanju i koji su to najčešće momenti koje žele da zabilježe?

Ljudi sami shvate koliko je bitno da dočaraju svaki detalj kada odluče da predstave priču. Otvoreni su i ponese ih želja da priča bude kompletna, a naročito crtež. Ohrabrujem svakoga da podijeli detalje, jer je akter stripa posebno srećan kada ih vidi u stripu. Nije, dakle, samo njegov lik u priči, već se potrudim da pozadina posvjedoči o kome je strip.

Momenti koje ljudi žele da sačuvaju i u strip verziji su uglavnom lijepe priče koje dijele sa tom jednom posebnom osobom. Šaljivi momenti kada su u pitanju drugarice i drugovi i romantični trenuci kada je strip o ljubavnoj priči u pitanju.

Ono što je nezaobilazno u svakoj priči je definitivno humor. Najmanje u jednom balonu stripa smjestim internu šalu.

Većina nas stripove vežemo za superjunake. Ima li i onih koji na taj način žele da se predstave kroz strip?

Još uvijek ih nije bilo, makar ne u stilu superjunaka kao iz Marvelovih priča. Junaci stripa iz “našeg” svijeta stiču tu ulogu kod najbližih na razne načine, najčešće svakodnevnim sitnim, lijepim postupcima. Međutim, bilo bi lijepo predstaviti nekoga i u stilu klasičnog superheroja sa kostimom i plaštom.

Koliko tu kroz nečiju priču i fotografiju možeš da izraziš svoju kreativnost i daš li sebi za pravo da izmijeniš detalje priče kako bi ljepše izgledala u stripu?

Prilično izražavam kreativnost, jer me sve to tjera da otkrivam nove tehnike crtanja i umijeća korišćenja programa u kojima radim. Nakon što utvrdimo priču ide taj dio crtanja gdje uvijek iznova učim, jer je svaka priča za sebe. Detalje izmijenim u dogovoru sa naručiocima priče, pa volim za sebe da kažem da sam izvođač kreativnih radova. Bodrim ljude da izađu iz okvira realnog, jer volim da podsjetim na to da je u stripu moguće sve. U stripu važe zakoni kreativnosti i mašte i nismo ograničeni onim fizičkim.

Nastaje li strip u kompjuterskom programu ili si od onih koji radije na papiru pokažu svojom rukom kreativnost?

Moji stripovi nastaju u kompjuterskim programima koji mi omogućavaju da izrazim crtačke vještine, ali i dosta pomažu u daljoj doradi. Mogućnosti za rad je bezbroj, olakšano je u odnosu na crtanje na papiru i samim tim prati brži životni tempo. Jedna sam od onih koja bi i koristila sve prednosti koje tehnologija pruža.

Kakve priče imaju najbolju prođu? Jesu li to one duhovite?

Ljubavne, ali naravno, prožete humorom. Šale su neizostavan dio, dok je akcenat na tom jednom momentu koji akterima najviše znači. Kroz rad na personalizovanim stripovima najbolje se mogu uočiti emocije koje su bitne u svakoj priči, bilo da je ljubavna, prijateljska ili rodbinska.

Svi sebe zamišljamo drugačije nego što nas drugi ljudi vide. Kako su se tvoji radovi do sad svidjeli naručiocima?

Rekla bih da je prva reakcija ta neka dječija sreća zbog toga što vide sebe kao junaka stripa. Naručilac bi uvijek bio neko ko vrlo dobro poznaje osobu za koju se strip priprema i to se akterima stripa sviđa. Kako su to sve lijepe priče i momenti iz života, čak i da su izmijenjeni uljepšavanjem, mislim da niko ne bi mijenjao radnju.

No, nijesu samo personalizovani stripovi ono što izrađuješ. Kreativnost pokazuješ, kako si i sama navela, i kroz stripove gdje su u fikusu čestice, insekti, zvijezde, životinje. I tu se osvrćeš na neke svakodnevne momente. Koliko je bitno da su ovakvi stripovi životni?

Moji stripovi, za koje vjerujem da su edukativni, pa ih tako i zovem, su izraz mog posmatranja života, konkretno prirode. Predstavljam ih na način da se lakše zapamte, jer je humor nešto što se lako urezuje u memoriju, pa je lijepo da se temelji i na realnim činjenicama. To su upravo priče o načinu funkcionisanja svega što nas okružuje, a što su naučnici uspjeli da dokažu. Od čestica, preko insekata do velikih nebeskih tijela. Sve ima svoj modus operandi i vjekovima drži pažnju ljudi, iziskujuću divljenje. Zaslužuje i strip format, i to neki jednostavni, prožet domaćim šalama.

Koji su tebi omiljeni stripovi i jesi li ih i sama čitala i skupljala kad si bila mala?

Nisam pretjerano, ali to su, na prvom mjestu, junaci - superheroji koji misle o opštem dobru i čuvaju kult viteza. Brojni su i dosta ih je rođeno u mašti autora Sten Lija koji je stripove pretvorio u kulturološki fenomen. Sam naziv Marvel ih odlično opisuje.

Horor strip poput Dilan Doga takođe drži pažnju zahvaljujući misterioznoj radnji za čiji scenario je zadužen italijanski novinar i pisac Ticijano Sklavi.

Mnoge strip junake danas gledamo na filmu. Kako se tebi sviđa novi način oživljavanja strip junaka i kad ih stvaraš, imaš li u glavi kako bi oni izgledali makar u nekoj reklami?

Imamo tu sreću da pomenute junake vidimo u filmu, što su svi čitatelji mogli i da zamisle zahvaljujući nizu slika ispraćenih efektima. Upravo sam vođena pokretom i zvukom kada ih zamišljam i crtam, pa ih mogu jasno vidjeti i u reklami, a još jasnije u crtanom filmu.

Kod nas postoji festival stripa, svake godine brojni strip crtači budu na njemu. Jesi li bila do sad i kako ti se čini ideja da odmalena, jer imaju sekciju za to, učimo djecu da zavole ovu granu umjetnosti?

Raduje saznanje da se održava festival stripa, na koji, nažalost, nisam bila. Sve je ovo počelo od skoro, kao hobi, a ideja je pregršt i lijepo je znati da postoji zajednica gdje se one mogu podijeliti i u kojoj se može naučiti o stvaranju ove umjetnosti. Deveta po redu, kako se strip drugačije i naziva, ova umjetnost pruža mogućnost izražavanja crtačkih vještina kao i liričkih, dok pospješuje kreativnost, a to je za jedno dijete, pored sporta, veoma hranjivo.

( Marija Vasić )