Kragujević i Brkoviću uručena nagrada "Risto Ratković"
"Posebno sam polaskana načinom na koji je donijeta odluka, tajnim glasanjem, i što je ravnopravno dijelim sa kolegom Balšom Brkovićem. Počastvovana i srećna, nečim što ne bih nazvala "smjenom generacija", već dijalogom", kazala je Kragujević
Ovogodišnjim laureatima nagradu "Risto Ratković", Tanji Kragujević i Balši Brkoviću, sinoć je u kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju svečano uručio rođak poznatog romanopisca Miroljub Ratković.
Poslednje veče 47. po redu kulturne svetkovine su otvorile pijanistkinje Jasmila Hot i Milena kompozicijom Čajkovskog.
Obrazlažući odluku, predsjednik žirija Borislav Jovanović je kazao da je dobitnica nagrade Tanja Kragujević prepoznatljiv znak jugoslovenskog i post-jugoslovenskog pjesništva skoro pet decenija.
"Zbirka "Efekat leptira" afirmiše najbolja svojstva poezije, gdje su sačuvane savremenosti poetskog bića i njegove misije. Zbirka "Crno igralište" je vizija svijeta sagledanog u jednoj kosmogonijskoj ravni, u kojoj dominira vječiti faustovski sindrom, faustovska šizofrenija poistovjećivanja sa crnim igralištem, i dobro je što se Brković vratio poeziji", zaključio je Janković, ističući da je Balša Brković jedan od začetnika nove crnogorske književnosti stvarane krajem prošlog i početkom ovog milenijuma.
U lauretskoj besjedi Tanja Kragujević je istakla da joj je ova nagrada donijela veliku radost i osjećaj ponosa, posebno se zahvaljujući žiriju koji je imao razumijevanja za jedan pjesnički napor, koji čini njenu zbirku "Efekat leptira".
"Posebno sam polaskana načinom na koji je donijeta odluka, tajnim glasanjem, i što je ravnopravno dijelim sa kolegom Balšom Brkovićem. Počastvovana i srećna, nečim što ne bih nazvala "smjenom generacija", već dijalogom", kazala je Kragujević.
"Kada vrijeme pada kap po kap, njegova staloženost čini se poput milenijumskih stijena. A onda, svako malo, dođe takvo vrijeme, kada se milenijumi rasprše, razoreni. I bježe ptice, ljudi, i poput udesa u biblijskim legendama, u uznemirenim orima, i jekaim barkama, stasavaju vizije svijeta, koje pod ogrtačem kože nose, kao svoje razvejane sudbine, starci, i djeca, ptice, i mladi delfini. Negdje je, pamtim, umjetnik fantastičnih vizija i lucidno kadriranih fragmenata zbilje Jovice Aćina koji je zapisao: Kad nečeg nema, najviše ga ima”.
Kragujević kaže da se tu, nakon čitavih istorija izgubljenog, rugobnog i strašnog, iz kojeg je samo poetika nemogućeg znala isklesati utjehu u Himni lepoti, koju je na pragu modernosti dovelo Cveće zla, a pronose je, njegovim prahom, kroz se potonje stvarnosti, ratove i pohare, i poetičke mene, u poznim dobima, i Cvetajeva, i Ahmatova, i Brodski, zajedno sa leptirolikom nadom Nabokova, i sumatranskim, svemilosnim drhtajem Crnjanskog, naselila je moj Efekat leptira", besjedila je Kragujević.
Brković je naglasio da mu je posebno drago što ova nagrada nosi ime pjesnika koji je otkrivao nepregledna prostranstva individue, onoga koji tvori poeziju, i zbog kojeg poezija nastaje, kao i zbog toga što će u ljetopisu ove nagrade njegovo ime stajati zajedno sa imenom istaknute pjesnikinje Tanje Kragujević.
"I što se sve odvija u gospodskom gradu Bijelom Polju, gradu književnih magova kakvi su bili Ćamil, ili Bule. U doba kada se izmišljaju nove riječi, da bi laž zvučala prihvatljivo, samo poezija ima moć da zacijeli tu, i sve druge bolesti jezika“, kazao je Brković.
On je u laureatskoj besjedi istakao a sve ovo, i susreti i nagrade, je u slavu poezije i pripada prije svega poeziji, kakvo je nasljeđe gospodstvenog Ratkovića.
"Zbilja, čemu pjesnici u oskudno vrijeme? U doba kada se izmišljaju nove riječi da bi laž zvučala prihvatljivo, samo poezija ima moć da zacijeli tu I sve druge bolesti jezika. Kada je svijet u nevoljama od svake vrste poezija je još važnija: samo nam poezija može pomoći da shvatimo gdje smo pogriješili, koje sun am nade bile jalove a koje smo olako zaboravili. Poezija je naš put do Itake na koje nikako nećemo stići. To i nije važno – pjesnici svoj dom otkrivaju upravo na tom beskrajnom putovanju, traženju kojima prkose bogovima…", kazao je on.
Stihove laureta govorili su glumci Miro Lakić i Slobodan Marunović.
Brković je prisutnima pročitao pjesmu "Cigansko mlijeko" posvećenu njegovoj majci, koja je dio svog života provela u Bijelom Polju, a koja je nastala nakon razgovora sa njegovom prijateljicom Oliverom Lakić.
Program večeri su vodili glumci Bjelopoljskog pozorišta Slađana Bubanja i Predrag Vukojević.
Galerija
( Jadranka Ćetković )