Kad prepisuje država, prepisuju i đaci

Od nule do trojke, četvorke ili petice.

To je epilog slučaja prepisivanja na eksternoj maturi u Crnoj Gori.

Na stotine đaka imalo je odgovore koji su do u zarez bili isti, a uz to i netačni. Neki su čak prepisali i čitave eseje sa interneta.

Umjesto sankcija, novoimenovana Komisija za ocjenjivanje Ispitnog centra odlučila je da se svaki odgovor broji i vrednuje. Tako je veći dio tih đaka položio ispit, a neki su dobili i visoke ocjene.

Godinama se govori o tome da crnogorski učenici koriste nedozvoljena sredstva tokom eksternih ispita. Ove godine su umalo i kažnjeni. Nula bodova je bio njihov rezultat, sve dok 2. juna nijesu sa roditeljima došli da protestuju ispred Ministarstva prosvjete i Ispitnog centra zbog ubilježenih nula bodova na ispitu iz Crnogorsko-srpskog, bosanskog i hrvatskog (CSBH) jezika i književnosti.

Tu se slika mijenja. Vlada smjenjuje rukovodstvo Ispitnog centra i Komisiju za ocjenjivanje, a Državna ispitna komisija nalaže da se testovi ponovo pregledaju. Ono što je prethodna komisija, pod bezbjednosnim mjerama radila preko 50 dana, stalo je u dva ili tri dana novog ocjenjivanja. Đaci zadovoljni, od nule stigli do trojaka, četvoraka ili čak petica.

Uzaludan je bio napor stručne i naučne javnosti da ukaže na to da treba podvući crtu i sve, koji se osile da prekrše pravilnike, diskvalifikovati i poslati na popravni ispit.

Eksterni maturski ispit ove godine polagalo je preko 4.500 đaka. Testovi za dva obavezna predmeta (CSBH, matematika, engleski jezik), počinju u svim školama, istog dana u isto vrijeme. Testovi se polažu pod šifrom.

Saradnica na Pravnom fakultetu Nikolina Tomović za “Vijesti” kaže da u ovom i sličnim slučajevima “najveća odgovornost svakako pripada nadležnim institucijama i zaposlenim pojedincima čija je dužnost da obezbijede regularnost ispita, a to svakako da jesu Ministarstvo prosvjete, Ispitni centar i dežurni ispitivači”.

“U učionici ili amfiteatru ta odgovornost je na strani nastavnog osoblja, čiji je zadatak da očuva integritet nastavnog i ispitnog procesa. Sa druge strane, ni u kom slučaju se ne može isključiti ni odgovornost učenika koji su bili upoznati sa procedurama polaganja ispita i činjenicom da bilo koji oblik upotrebe telefona ili drugih uređaja prilikom polaganja ispita nije dozvoljen i da će biti sankcionisan na odgovarajući način”, naglašava Tomović.

Prema njenim riječima, odgovarajući način sankcije je u ovom slučaju otvoren za polemiku.

“Budući da evidentno nijesu uspostavljene procedure u tom pravcu, što je i ostavilo prostora za ad hoc rješenja koja su predmet višednevnih sporenja. Poređenja radi, kada je u pitanju polaganje ispita na fakultetima, na kojima itekako da postoje isti oblici ponašanja (upotreba mobilnih telefona, tzv. bubica, pametnih satova…), pravila upućuju na to da studentu, koji se takvim sredstvima koristio u polaganju ispita, može biti izrečena disciplinska mjera javna opomena, javni ukor, isključenje prava na polaganje ispita na predmetu na kojem je učinjena povreda za semestar u kojem se predmet sluša ili isključenje sa fakulteta u trajanju do dvije studijske godine”, ističe Tomović.

Precizira da je, konkretno, na Pravnom fakultetu posljednjih godina zabilježeno izricanje svih tih oblika disciplinskih mjera, a najviše isključenja prava na polaganje ispita u konkretnom semestru zbog upotrebe mobilnih telefona, dok je prisutan i određeni broj isključenja do dvije godine, zbog upotrebe bubica i slušalica. “Uglavnom su u pitanju nepopularni potezi nastavnog osoblja, koji nerijetko naiđu i na neodobravanja od strane studenata svakako, ali i dijela akademskog kolektiva koji ove oblike kršenja ne uzima dovoljno ozbiljno. O tome najbolje govori i činjenica da je Pravni fakultet jedna od rijetkih, ako ne i jedina fakultetska jedinica, koja konkretne disciplinske postupke sprovodi, a od trenutka njihovog intenziviranja je i zabilježen značajan pad broja prevarnih radnji tokom ispitnog procesa, što govori u prilog tome da su, nažalost, sankcija i strah od sankcije i dalje najefikasnije metode sprječavanja prepisivanja”, objašnjava Tomović.

Pitanje je da li epilog posljednjeg slučaja treba uopšte da čudi.

Prije šest godina, 2017, tročlana komisija Zavoda za školstvo u kojoj su bili profesori, prepisala je od hrvatskih kolega predlog reforme obrazovanja i to za predmet fizičko vaspitanje.

Njih troje su, nakon što je slučaj otkriven, podnijeli ostavke na članstvo u komisiji, a u budžet vratili apanaže od oko 300 eura koje su primali tokom rada.

Javnosti nije poznato da su, osim toga, dodatno sankcionisani.

Plagijat se odomaćio u visokom obrazovanju. Tako su za plagijat optuživani bivši ministri, direktori, političari.

Prvostepeno je osuđena i profesorica Pravnog fakulteta, optužena da je radove svojih studenata prikazivala i objavljivala kao svoje. Taj slučaj je i jedini koji je procesuiran pred crnogorskim pravosuđem.

Tomović upozorava na too da je plagijarizam “evidentno prisutan kod studenata, a iskustvo nas uči i kod pojedinih profesora”.

“Naročito su osjetljivi i zabrinjavajući slučajevi plagijarizma u kojima je profesor taj koji je zloupotrijebio svoju poziciju mentora, koristeći studentski rad kao svoj. Komisija Pravnog fakulteta se ranije odredila prema takvim slučajevima teškog kršenja akademskog integriteta, konkretno u postupku koji se još uvijek vodi protiv profesorice Bojane Lakićević Đuranović”, navodi Tomović.

Preventivno djelovanje, ocjenjuje ona, ali i učinkovito sankcionisanje plagijarizma jednako je važno kada su u pitanju i studenti i profesori.

“Iako se jača odgovornost može uspostaviti na strani profesora od kojih se očekuje da budu štit obrazovanja i prvi u redu za odbranu akademskog integriteta. U tom pravcu je neophodno jačati i svijest studenata o važnosti ličnog rada i autentičnog rezultata u akademskim radovima, nažalost, sve više svjedočimo da je ta svijest slaba. To se može uočiti iz sve češće prakse studenata da radove kojima ispunjavaju akademske obaveze predaju na izradu drugim licima u zamjenu za novac, ali i radova koje studenti prirede suprotno pravilima pisanja i citiranja izvora”, kaže Tomović.

Prema njenim riječima, veliku ulogu u sprečavanju ovakvih kršenja ima akademsko osoblje u prvom redu, a zatim i posebne komisije i tijela na fakultetskom i univerzitetskom nivou, od kojih u krajnjem i zavisi kakva i koliko oštra politika će se sprovoditi u odnosu na djela plagijarizma, ali i dosljednost u njenom sprovođenju. “Ipak, iz sporadičnih otkrivanja različitih slučajeva plagijarizma možemo zaključiti da plagijarizam u većoj mjeri izmiče predviđenim mehanizmima provjere, što ostavlja prostora za preispitivanje postojećih metoda i svakako njihovo intenzivnije primjenjivanje”, zaključuje Tomović.

BIH: Matura - izvor stresa ili korektor znanja?

Maturanti osnovnih i srednjih škola u BIH su na raspustu. Pripremaju se za maturske ispite i nove izazove.

Međutim, u BIH ni maturski ispiti nisu ujednačeni. Situacija se razlikuje od kantona do kantona, od entiteta do entiteta. Teško je na jednom mjestu skupiti sve procedure, načine i forme maturskih ispita, ali ne i načine djece da dođu do što boljih rezultata. Još uvijek se u oglasima, po vrlo povoljnoj cijeni, može unajmiti ili kupiti bubica-priskuškivač koja je velika pomoć brojnim učenicima tokom važnih ispita i koristi se podjednako u cijeloj BIH.

Pored ovog “savremenog alata”, u upotrebi su i “staromodni” načini prepisivanja, došaptavanja, podsjetnika na listu papira ispod stola...

Međutim, ono što je najvažnije, sagovornici tvrde da u BIH nikada nije došlo do “probijanja” sistema i “krađe” ispitnih pitanja, pa ih samim tim i ne čuvaju neke dodatne sigurnosne agencije i službe.

Ispiti uglavnom u ladicama i računarima komisija ili direktora čekaju ispit i onda se, svega nekoliko minuta ili sati pred ispit, distribuiraju prema školama.

“U FBIH je situacija različita od kantona do kantona, jer je direktna nadležnost nad osnovnim i srednjim obrazovanjem na kantonima, a godinama uopšte ne postoji koordinacija između kantonalnih ministarstava. KS je prije 10 godina uveo eksternu maturu na kraju osnovne škole. Postoji katalog ispitnih pitanja i podzakonskim aktima su definisane procedure eksterne mature. Do sada nismo evidentirali slučajeve zloupotrebe. Eksterne mature nadziru komisije u školama i komisije pri nadležnom ministarstvu i do sada su te komisije svoj posao radile profesionalno”, rekao nam je Saudin Sivro, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH-Kantonalni odbor KS uz napomenu da rezultati eksterne mature nisu relevantan dokaz (ne)znanja kod učenika, već služe kao korektivni faktor za neke učenike koji uspiju da pokažu više nego tokom školovanja, ali za većinu učenika su izvor stresa.

I u Tuzlanskom kantonu se realizuje eksterna matura za učenike osnovnih škola.

“Nije bilo ‘curenja’ informacija ili ‘krađe’, odnosno iznošenja testova, ali bilo je prigovora na eventualne neregularnosti u smislu prepisivanja i slično, što smo odmah rješavali. Većih problema do sada nije bilo”, rekao nam je Asim Bojić, pomoćnik ministra za obrazovanje TK-a.

U USK samo srednjoškolci polažu maturski ispit, dok su osnovci još uvijek pošteđeni te vrste provjere znanja.

“Do sada nije bilo primjera ‘krađe’ pitanja ili prigovora takve vrste, jer se pripremljena pitanja čuvaju kod direktora škola, spakovana u koverte za što su direktori škola i krivično odgovorni”, kazao je Haris Smajić, direktor Pedagoškog zavoda USK.

U RS-u je još uvijek maturski ispit eksperimentalnog karaktera i ne utiče ni na upis u srednje škole, ali ni na uspjeh učenika. Od 2013. do pandemije koronavirusa u 94 od ukupno 187 osnovnih škola je sprovođen maturski ispit, a ove godine u realizovan u nove 93 škole. Nijedna primjedba se nije odnosila na eventualnu “krađu” testova, prepisivanje...

“Moguće je da se do sada to nije desilo zbog toga što rezultat ispita nema utjecaja na konačan uspjeh učenika. Ispitu pristupamo ozbiljno, detaljno i spremno. Postoje preporuke o sjedenju na ispitu, nastavnici koji nadgledaju proces ispita dolaze iz drugih škola i nastavnici su predmeta koji se ne polažu. Komisije prolaze obuke i spremni su za sve što bi se moglo desiti na terenu”, pojasnio nam je Predrag Damjanović, direktor Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske uz napomenu da srednje škole same organizuju maturske ispite.

Hrvatska: Tek nekoliko đaka u generaciji pokuša da prepiše

Ove će godine ispitima državne mature u Hrvatskoj pristupiti 30.157 učenika.

Iako stresna za učenike završnih razreda srednjih škola, državna matura za 13 godina koliko se provodi u Hrvatskoj, jedini je ispit po kojem svi učenici imaju jednake šanse i koja je doista omogućila jednakost svima pri upisu na fakultete.

Naime, na temelju rezultata tri obavezna ispita kojima moraju pristupiti svi i rezultata izbornih predmeta koje učenici sami biraju, državna matura u hrvatskom školstvu iskorijenila je zauzimanje fakultetskih mjesta onima s vezama jer bez iskazanog znanja na maturi nema ni nastavka školovanja.

Upravo stoga učenici na samim ispitima ne iskazuju svoj identitet imenom i prezimenom, a dobivenim rezultatima automatski znaju koju su poziciju zauzeli na izabranom fakultetu.

Upravo zbog značaja državne mature, a onda i kroz godine sprovođenja, hrvatski učenici i te kako se pridržavaju pravila i ne prepisuju.

Takvih je u cijeloj generaciji tek nekoliko koji pokušaju no na kraju uvijek budu razotkriveni.

A posljedice prepisivanja i pokušaja neakademskih postupaka veće su i značajnije od toga da na ispitu doista daju sve od sebe i pokažu svoje stvarno znanje. Upravo zbog tačno propisanih pravila koji pribor smiju imati na određenom ispitu, a što ne smiju nositi, ispisivati na ispitnim listovima, učenici ne rizikuju, jer i najmanje odstupanje od pravila dovodi ih do poništavanja državne mature i neodgodive šanse da ispitu pristupe ponovno iduće godine.

Jer gimnazijalci u Hrvatskoj ispitima državne mature ne samo da se upisuju na fakultete nego njima i službeno završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje. Drugim riječima, nema rezultata državne mature, nema ni završetka srednje skole. Onima iz stručnih škola državna matura ne znači kraj srednje škole, ali znači priliku da nastave visokoobrazovni put.

Kroz 13 godina jasno je da je hrvatska državna matura u pripremi i sprovođenju najskuplja u odnosu na sve mature u mnogim EU državama, poput na primjer Slovenije, jer se ispiti za nadolazeću generaciju pripremaju godinu unaprijed i jer se na državnoj maturi ne ponavljaju identična pitanja od prethodnih generacija.

Naime, Hrvatska se odlučila da, nakon svake mature javno svim učenicima omogući uvid u ispite i pitanja kako bi se oni na takav način upoznali sa sadržajem mature, strukturom ispita i bolje pripremili za ono što ih na takvom ispitu očekuje.

Štoviše, posljednjih godina učenici se u završnom razredu mogu prijaviti na probnu državnu maturu i nekoliko mjeseci prije samih ispita provjeriti u kojem su gradivu slabi i što posebno moraju vježbati i ponoviti za same ispite.

Takav se pristup svidio učenicima koji ne propuštaju priliku da prije same državne mature još jednom prođu sva pravila ponašanja kao i gradivo.

Između ostalog, državna matura jasan je prikaz realnog znanja učenika i jasno upozorenje srednjim školama u pitanju vrednovanja odnosno ocjenjivanja njihova znanja na kraju školske godine.

Iz generaciju u generaciju uz hrvatski, matematiku i engleski jezik hrvatski učenici najčešće biraju fiziku, biologiju, psihologiju, politiku i privredu, ali i informatiku kao izborne predmete na državnoj maturi što jasno diktira i trendove među mladima kada su u pitanju izbori fakulteta koje žele upisati.

Ove godine prvi put učenici neće moći birati dvije razine obaveznog ispita iz hrvatskog kao do sada kada su mogli spomenuti ispit prijaviti na sonovnom i višem nivou, nego će svi učenici pristupiti istom ispitu. Taj se ispit na državnoj maturi radi dva dana - prvi dan je ispit a drugi dan esej. Da bi položili hrvatski jezik, učenici iz oba dijela moraju imati pozitivnu ocjenu.

Srbija: Mala matura, velike pouke

Malomaturanti u Srbiji ove godine polagaće prvi ispit zrelosti u vanrednim okolnostima izazvanim masakrom u OŠ “Vladislav Ribnika” 3. maja. Koliko je vanredno pokazuje i podatak da je, posle nekoliko sedmica nesnalaženja, školska godina okončana dvije sedmice ranije, 6. juna, no to se ne odnosi na maturante kojima je kalendar ostao isti.

Obaveze koje nastavnici imaju prema njima ostale su nepromijenjene u smislu pomaganja u pripremama za malu maturu - velika koja se zove državni ispit, odložena je ponovo a tri godine do 2026, pa će svršeni srednjoškolci fakultet upisivati na osnovu uspjeha i prijemnih ispita.

Mala matura će se za učenike osmih razreda osnovnih škola trajati tri dana od 21. do 23. juna. Prvog dana polaže se maternji jezik, drugog matematika, a poslednjeg dana izabrani predmet. Konačni rezultati će biti 28. juna, a 3. jula učenici će znati da li su ispunili uslove i upisali željenu školu ili bar neku od onih koje su im bile pri vrhu liste.

Kao izborni predmet najviše osnovaca izabralo je biologiju (38 odsto), slijede, geografija (29 odsto), istorija bezmalo 16 odsto, pa devet odsto hemija i postotak manje fizika.

Mala matura nosi najviše 40 bodova – po 14 maternji jezik i matemetika I 12 izabrani – a maksimalni broj bodova koje će nosioci diplome “Vuk Karadžić” za maksimalni uspjeh u školi - je 60. U zbiru je maksimum 100, a u poboljšanju konačnog zbira doprinose i uspjesi na međunarodnim i državnim takmičenjima tokom osmog razreda. Zlato osvojeno u zemlji nosi dodatnih 6 poena, a van granica donosi još 14.

Na probnoj maturi u martu đacima su bili najteži zadaci iz izabranog predmeta, a glavobolju su im zadavale i zagonetke u dominira ne toliko samo znanje koliko logičko mišljenje. Upozoravajući podatak je prošle godine među više od 63.000 malomaturanama samo devetoro njih riješilo sve zadatke! Još je gore ako se zna da je već nekoliko godina svaki peti učenik “vukovac”. No, malu mature je praktično nemoguće pasti, mada je 50 bodova minimum za upis u četvorogodišnje škole. Oni ispod te crte mogu u trogodišnje škole - koje se i forsiraju kroz ssstem dualnog obrazovanja, no to je posebna, vrlo teška tema.

Pitanje nad pitanjima koje godinama muči Srbiju nije ne/znanje malomaturanata već bezbjednost testova, posebno nakon dva velika “curenja”: 2013. godine iz štamparije Službenog glasnika, a 2019. godine test iz matematike iz štamparije A.D. Politika. Za “integritet” ispitnih pitanja stara se i policija, bar što se tiče štampe i transporta do škola. Dalje za regularnost garantuju direktori i nastavnici koji dežuraju.

Tu se dolazi do drugog najvažnije pitanja - može li se prepisati i koje su kazne? Odgovor na prvo pitanje je potvrdan, mada su zabilježeni slučajevi manji od statističke greške. Kazna za učenika uhvaćenog u nedjelu je nula bodova na testu, a direktori škole u kojoj ima te vrste nepravilnosti mogu bukvalno letjeti iz fotelje. Što se, da se zna, ne dešava!

Za ovaj kratak pregled valja reći još dvije stvari; većina roditelja driješi kesu da plati pripreme malomaturanata, koje su van škole često po paprenim cijenama. Nekada, reći će sijede glave, to nije postojalo, jer su bolji đaci i tokom škole i uči ispita pomagali svojim manje uspješnim drugovima i drugaricama, često organizujući timski pripreme. Pri čemu je tada “Vukovu” diplomu imalo postotak, dva učenika!

Druga tema, uzgredna za malu maturu, vezana je takođe za međusobnu nesolidarnost – naime, u školama je gotovo iskorijenjena pojava šaputanja i pomaganja na testovima tokom školske godine, što je svojevremeno bilo uobičajeno. Profesorka psihologije na Filofozskom fakultetu u Beograda Tamara Džamonja Ignjatović u razgovoru sa vašom reporterkom nedavno je skrenula pažnju na tu činjenicu, što se dovodi u vezu sa promijenjenom vaspitnom ulogom škole koja je u trci za ocjenama zagubljena, s jedne strane, a sa druge i modifikacijom obrazovne uloge, jer je umjesto sticanja i primjene znanja i posebno razvoja kritičkog mišljenja i radoznalosti “škola je postala kompetitivno mjesto”.

“Ocjena jeste uvijek bila mjerilo uspjeha, ali promijenili su se kriterijumi”, smatra pofesorka. To se na maloj maturi vidi kroz ne/uspjeh i najbolje rangiranih po uspjehu. Mada, stvari ne treba generalozivati, jer ima i djece i nastavnika koji iskoriste najbolje što škola nudi, a to su prije i posle svega radost sticanja znanja, timski rad i solidarnost.

( Jelka Jovanović (Danas), Eldina Zolj-Balenović (Oslobođenje), Tina Popović (Vijesti), Lana Kovačević (Večernji list) )