Kapitacija i “kapitulacija”

Kao pacijentkinja sa višedecenijskim hroničnim oboljenjima, napisala sam puno tekstova o javnom zdravstvu u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na tok neuspjele reforme zdravstvene zaštite, probleme sa kojima se suočavaju zdravstveni radnici i pacijenti, odliv medicinskog kadra iz javnih zdravstvenih ustanova, enormno skupe medicinske usluge u PZU... itd. Povodom 15 godina od početka neuspjele reforme primarne zdravstvene zaštite u Domu zdravlja Nikšić, u martu sam objavila tekst posvećen tom jubileju.

Hronični i nikada rješiv problem jeste nedostatak izabranih doktora (ID), što je dovelo do improvizovanja reforme i prelazak na stari način rada - čekanja, gužve, dolazak u više dana po istom poslu, nervoza, verbalni incidenti... i posljedice koje iz toga proističu. Od zamišljene reforme ostao je samo naziv “izabrani doktor” i pacijenti u problemima, koji su “kapitulirali” pred crnogorskim javnim zdravstvom. Veoma često posjećuju PZU, gdje skupo plaćaju preglede i, naravno, terapiju, jer nijesu na vakat imali pristup svom ID. Svi medicinski radnici, osobito oni u domovima zdravlja, odradili su lavovski posao u jeku pandemije korona virusa i imali su razumijevanje cijele društvene zajednice, uključujući nekovid pacijente, kojima su usluge u javnom zdravstvu bile nedostupne. Mnogi od nas su bili prinuđeni da se zaduže, da bi platili liječenje u PZU.

Smjenjivali su se ministri zdravlja, direktori Fonda zdravstva i direktori JZU (šest vlada od početka reforme), a stanje u zdravstvenom sistemu bivalo je sve gore, što je imalo za posljedicu odliv medicinskog kadra u PZU i izvan države, sve duže i duže liste čekanja na specijalističke i supspecijalističke preglede i uska grla u domovima zdravlja. Reformatori zdravstvenog sistema su, uglavnom, bili i jesu politički kadrovi, koji nikada nijesu realizovali zakonom definisanu devizu da “pacijenti moraju biti u centru zdravstvenog sistema”. Pokazalo se da su vrlo malo mislili i na doktore medicine, jer se ni u jednom segmentu reforme nije pitala struka. U vrijeme pandemije PZU su nicale kao pečurke poslije kiše, i razvijaju se zahvaljujući, uglavnom, medicinskim stručnjacima iz javnog zdravstva.

Relativno kasno je uslijedilo, dugo čekano, povećanje plata zdravstvenim radnicima, (u par navrata, na osnovu više zakona), što je, naravno, uvijek nedovoljno, s obzirom na prirodu posla koji obavljaju i uslove u kojima rade. Naši ID su, od početka reforme, kao dodatak na platu, primali kapitaciju i naknade za usluge, što im je ukinuto Granskim kolektivnim ugovorom, koji je potpisan u novembru 2022, između Samostalnog sindikata zdravstva CG, Sindikata zaposlenih u zdravstvu CG i Ministarstva zdravlja. Broj ID u svim domovima zdravlja se stalno smanjuje, zbog odlaska mladih doktora na specijalizaciju i penzionisanja njihovih starijih kolega, (česta su i bolovanja ID), pa se broj pacijenata po jednom doktoru stalno povećava, što je nepodnošljivo i za doktore i za pacijente. Izabrani doktori su, da li više zbog ukidanja kapitacije i nesuglasica sa Ministarstvom zdravlja, negoli zbog brige za pacijente, pribjegli organizovanju protesta, na šta imaju pravo.

Pacijenti su, prvi put u toku ovih 15 godina, obaviješteni o režimu rada u domovima zdravlja, ali ne od nadležnih direktora DZ ili iz Ministarstva zdravlja, nego od Sindikata izabranih doktora. Vele da će “ID u smjeni primati po 28-35 pacijenata, a da pacijenti odsutnih doktora, bez određene zamjene, neće biti pregledani.” Nakon drugog protesta su napisali da će “primati 28 -32”, jer, valjda, “tako kažu iz FZ”. Nijesu naznačili šta će biti sa pacijentima koji nemaju svog ID? Sve to nije za pacijente iznenađenje, jer su nam u FZ ukinuli prvo na plaćenog pratioca, kako vele, “radi uštede”. Naši ID se, navodno, bore za položaj pacijenata i “popravku” primarne zdravstvene zaštite, kojoj teško da ima lijeka. Dok ovo pišem dobila sam informaciju o nekom “novom režimu rada” u DZ Nikšić, koji je na štetu pacijenata. Posjete kod ID se više ne zakazuju putem call centra, niti se telefonski poručuje terapija. Zakazivanje pregleda obavlja se kod medicinskih sestara/tehničara na šalteru, što je bespotrebni odlazak u DZ. “Molba” za terapiju podnosi se, takođe, na šalteru, s tim što neki ID zahtijevaju da pacijent prisustvuje propisivanju terapije? A borimo se protiv gužvi?!

Dobro bi bilo da svima bude bolje, našim uvaženim doktorima i pacijentima, i da ID imaju veća ovlašćenja kod upućivanja na dijagnostiku. Primjera radi da nas mogu uputiti na CT, čak i na MR dijagnostiku, bez preporuke specijaliste ili supspecijaliste, odnosno bez konzilijuma. Dobro bi bilo da nam ponešto objasne, vezano za dijagnoze i terapiju! Za sve je kriv informacioni sistem?!

( Milojka P. Perović )