Bez distance u filmu
U razgovoru za “Vijesti”, studentkinja FDU Ana Ćulum govori o svom kratkom igranom filmu “Dora” koji je nedavno nagrađen u Zadru, prenosi utiske sa podgoričkog UnderhillFesta gdje je bila članica studentskog žirija, a govori i o Ponta Lopud filmskom festivalu na kojem volontira
Studentkinja druge godine Fakulteta dramskih umjetnosti, programa Film i mediji, Ana Ćulum u proteklom periodu našla se u više različitih uloga. Njen kratkometražni igrani film “Dora” osvojio je nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu “Adria Shorts” u Zadru, sama je bila članica studentskog žirija na 14. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma UnderhillFest, a od vikenda volontira i na Ponta Lopud filmskog festivalu u Hrvatskoj.
U razgovoru za “Vijesti” Ćulum kaže da sve to doživljava kao isprepletano i jedinstveno iskustvo koje je dodatno motiviše da pruži sopstveni maksimum i usavršava se u oblasti filma.
U selekciju za izbor filma godine Adria festivala
“Dora” je proglašen najboljim kratkim igranim arthaus filmom (Best Arthouse Fiction May 2023) na Adria festivalu, čime je ušao i u selekciju za izbor Filma godine. Međunarodni festival kratkog filma “Adria Shorts” koncipiran je tako da svakog mjeseca u različitim kategorijama bira pobjednike, koji postaju dio selekcije godišnjeg izdanja festivala.
“Dora” je nastala u sklopu radionice “IWILL” (Inspiring Women Initiative-taking for Lasting Leadership) koju u saradnji realizuju OSCE organizacija i FDU Cetinje, koji su prepoznali specifičan pristup priči i poseban kvalitet filma.
U sinopsisu se navodi da je “Dora” priča o udovici kojoj izgubljeni pas pomaže da nauči da se nosi sa svojim bolom i pronađe novi smisao, a istovremeno govori i o ženskoj podršci i (poslovnom) angažmanu.
“Ovo je priča o gubitku, tuzi, prijateljstvu, sreći i ponovnom otkrivanju zaboravljene strasti koja donosi obnovljeni osjećaj svrhe, a sve to ispričano u vidu kratke drame u kojoj glumi i simpatičan pas”, naveli su u obrazloženju iz Adria Short festivala film “Dora”.
Suočavanje sa životom i pas kao prijatelj i utjeha
U razgovoru za “Vijesti” Ćulum prenosi kako je tekao proces nastanka filma...
“To se desilo sasvim spontano, a bilo je vrlo zanimljivo i istovremeno i zahtjevno raditi na tom projektu. Film je nastao pod mentorstvom profesorice režije Marije Perović i profesora i reditelja iz Italije Serđa Base, koji su bili angažovani na radionicama kao predavači i mentori i mnogo su mi pomogli. Neki zadati okvir filma bio je da se predstavi žena u biznisu, samostalna i jaka figura, a prvobitna ideja je bila da u priči bude i pas, od čega nijesmo željeli da odstupimo uprkos tome što znamo da je izazovno, odnosno teško iznijeti zamisao koju smo imali”, priča Ćulum i objašnjava da pas i djeca važe za najteže saradnike u procesu snimanja filma.
Ona naglašava da je od samog početka znala da ne želi da dopusti da film naginje patetici ili da ode u neku atmosferu tuge i depresije, pa je zbog toga unijela i veselu muziku, a poslovni model žene koji je tema zahtijevala, prilagodila je radnji...
“Imali smo veoma kratak rok i jedino što smo znali je da u fokusu treba da bude pobjeda žene, ali i osnaživanje žena u kontekstu biznisa, poslovnog angažmana. Pobjeda naše žene, koju igra Jelena Nenezić je u tome što ona pronalazi neku novu radost življenja uprkos svemu što joj se dogodilo i kroz nju ne prikazujemo samo žensku osobu, već bilo kog čovjeka koji se suočava sa raznim životnim izazovima i prolazi kroz različite borbe”, podsjeća Ćulum.
Ona “Vijestima” otkriva da se njena protagonistkinja neće ostvariti u nekom poslu kakav bi većina priželjkivala, gdje bi iz fotelje obavljala (važnu) funkciju i zarađivala visoku platu, već će pratiti svoje težnje i pronaći se u nečemu što će doprinijeti njenoj unutrašnjoj sreći.
“Htjeli smo da joj pružimo nešto što će za nju da bude utočište i što će da joj bude od pomoći i na dnevnom nivou... Do rješenja smo došli jer smatramo da pas može da pomogne čovjeku, da mu odagna tugu i pruži utjehu, jer je pas čovjekov najbolji prijatelj... Tako smo odlučili da će ona da otvori salon za pse”, priča Ćulum.
Nije bilo kastinga za psa, dodaje ona, ali je od samog početka znala šta od njega želi... Ćulum je i sama brižna vlasnica dva psa, a jednog od njih je i prikazala u filmu, ali je bilo teško pronaći glavnog.
“Znala sam kako mogu da radim sa svojim psom, koje komande će poslušati, kako bih sugerisala neku radnju, postavila kameru i slično... Uprkos tome, glavnog psa na neki način nijesmo imali, ali sam bila uvjerena da ćemo ga naći. To se i desilo, nekom srećom, bukvalno noć prije snimanja, a onda se i dalje sve posložilo, a psi na setu su nam unijeli posebno dobru energiju”, prenosi Ćulum i dodaje:
“Prikazali smo borbu čovjeka, suočavanje sa životom žene koja je sve izgubila i traži neki smisao, bori se i pokušava ponovo da ustane, ma koliko je to teško”...
Iskustvo žiriranja promijenilo njeno gledanje na nagrade
Film je snimljen, a mlada rediteljka nije imala neka velika očekivanja, pa ju je nagrada iznenadila. Ubrzo nakon priznanja i sama se našla u ulozi žirija, na Underhillu, što je dodatno promijenilio njenu percepciju nagrada.
“Bila sam srećna zbog nagrade na Adria Short-u od samog početka, ali tek kada sam i sama prošla kroz proces žiriranja shvatila sam koliko je to kompleksno, šta je zapravo pozadina svega toga i koliko su ljudi u žiriju proveli vremena zajedno razgovarajući, razmišljajući i komentarišući filmove mojih kolega, pa tako i moj, a zbog toga mi je postalo još značajnije što je moj film nekome bio tema razgovora, ali onda i odluke da dobije priznanje”, kaže na početku Ćulum...
Ona dodaje da joj je Underhill posebno drag festival, a da je zadatak žirija uvijek zahtjevniji kada su dokumentarni filmovi u pitanju.
“Prošle godine sam na Underhillu volontirala, u čemu sam uživala, jer je kompletna atmosfera bila sjajna. Kada je stigao poziv da budem članica žirija, osjećala sam se počastvovanom zbog toga što ne komentarišem samo filmove mojih kolega, već sam u prilici da odlučujem o dodjeli nagrada u kategoriji kratkih dokumentarnih filmova koje potpisuju ostvareni profesionalci. To je za mene bilo jedno posebno iskustvo, ali i veoma težak posao, jer je dokumentarni film prilično slobodna forma i ima dosta različitih pristupa... Pravili smo liste onoga šta nam se kod filmova posebno dopada u nadi da će nam to olakšati odluku, nakon toga smo mnogo razgovarali i tako smo na kraju donijeli jednoglasne odluke i kada je u pitanju nagrada ‘Maslačak’ i specijalno priznanje”, objašnjava Ćulum.
Ona naglašava i da je svaki film imao neku jedinstvenu ljepotu i kvalitet, te da joj se kod dokumentaraca sviđa to što su intimni, iskreni i snažni, za čime kao autorka traga u igranim filmovima.
“Volim kada se u film unese neki lični pečat i dodir autora, kada ne postoji distanca koju gledaoci lako mogu da osjete”, kaže ona.
Dodaje da je u selekciji “7 kratkih” bilo onih filmova koji su na mladi tročlani žiri ostavili snažan utisak, jer se bave temama koje su im važne i bliske, ali, kako kaže Ćulum, morali su da se odluče i nađu neko kompromisno rješenje. Tako su zajednički postavili kriterijume (od teme filma, njegovog razloga, poruke, kadrova, naracije, procesa nastanka i opšteg značaja...), a onda i donijeli odluke.
Volontiranje kao prilika za rad, ali i odmor
I taman nakon što se jedan festival završio, Ana Ćulum je već na drugom, koji zvanično počinje danas. U pitanju je treće izdanje Ponta Lopud festivala koji okuplja istaknute profesionalce filmske industrije, bilo u ulogama predavača ili učesnika, a kako bi u razmjeni iskustava stekli iskustvo znanje, ali i inspiraciju za predstojeće filmske projekte.
“Na Ponta lopud filmski festival sam stigla u subotu i samo nas je troje sa FDU Cetinje tu, a ja sam veoma srećna i ponosna što imam priliku da budem dio toga. Nemam neka posebna očekivanja o kojima razmišljam, a neka sam ispunila time što sam postala dio ovoga. Iako svi ovamo radimo i imamo dosta obaveza, festival je zaista fantastičan, a i more je tu, tako da na sve to gledam kao na priliku da saznam nešto novo, učim i usavršavam se, a istovremeno kao da sam na odmoru”, kaže Ćulum.
Energija i želja za radom
Mnoštvo različitog iskustva koje još nije stigla da procesuira, kod mlade rediteljke probudilo je dodatni entuzijazam i motivaciju za dalji rad.
“Čim sam završila sa radionicama, a onda i kada je stigla nagrada, dobila sam energiju i želju za novim radom i projektima i počela da razmjenjujem ideje sa scenaristkinjom vezano za novi film. Zatim Underhill, a sada Ponta Lopud i sve skupa je veliki podsticaj za mene, ali i podsjetnik na to zašto sam baš film odabrala kao svoj poziv”, zaključuje Ćulum.
( Jelena Kontić )