HRA o slučaju Medenice: Do istine se može, samo je pitanje volje

Poražavajuće je što su se tako ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog tužioca Vukasa Radonjića okončale zbog formalnih nedostataka koje je navodno napravila zamjenica disciplinske tužiteljke u optužnom predlogu.

To je Vijestima saopštila ravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković, odgovarajući na pitanja o odluci Tužilačkog savjeta da odbaci zahtjev za smjenu Medenice zbog manjkavosti optužnog predloga zamjenice disciplinske tužiteljke Tanje Nišavić.

Disciplinski tužilac utvrdio je da je šefica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici neprimjereno uticala na tadašnjeg osnovnog tužioca u predmetu otvaranja granice za optužene beogradske kriminalce Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, tražeći od njega na “neprimjeren i grub” način da pusti na slobodu policajce uhapšene u tom slučaju.

“Državni tužioci su samostalni u radu, a tu samostalnost garantuju Ustav i Zakon o državnom tužilaštvu koji dodatno propisuju da se poslovi državnog tužilaštva ne smiju vršiti ni pod čijim uticajem. Tačno je da u tužilačkoj organizaciji postoji mogućnost davanja uputstava za postupanje u pojedinim predmetima, i to tako što uputstvo može dati tužilac koji je hijerarhijski iznad tužioca kojem daje uputstvo. U konkretnom slučaju, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici je mogla da da uputstvo rukovodiocu ODT Podgorica, tadašnjem Nikoli Boričiću, koji je mogao da da uputstvo osnovnom državnom tužiocu, tada Vukasu Radonjiću. Međutim, zakon predviđa i mogućnost da se to uputstvo odbije ako je ono nezakonito ili neosnovano i da se traži da bude dato u pisanoj formi. Prema iznijetim navodima rukovodioca ODT Podgorica, on je odbio da postupi po usmenom nalogu rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva nakon čega je ona direktno pozvala osnovnog tužioca i prema njegovoj izjavi, na grub i neprimjeren način tražila od njega da neopravdano pusti na slobodu uhapšene policijske službenike, što znači da se u tom slučaju može raditi o nedozvoljenom uticaju na rad tužioca, a u krajnjoj liniji i da je izvršeno krivično djelo protivzakoniti uticaj”, navela je Vesković.

Ona je, međutim, rekla da s druge strane, iznenađujuće i to što Tužilački savjet nije vratio optužni predlog na dopunu.

“Činjenica je da takva mogućnost nije propisana Zakonom o državnom tužilaštvu, ali je isto tako i činjenica da ne postoji ni zakonska prepreka za to. Razne druge akte i podneske poput optužnog predloga, optužnice, ustavne žalbe, predloga ili inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, izborne žalbe, predloga za pokretanje postupka za utvrđivanje da li je predsjednik države povrijedio Ustav itd, sud vraća na otklanjanje nedostataka tužiocu ili stranci, pa ne vidimo zašto to nije mogao da učini i Tužilački savjet u ovom slučaju”.

Konstatovala je da bi zamjenica disciplinske tužiteljke mogla ponovo da podnese novi optužni predlog, koji bi bio bez nedostataka, a time, tvrdi, ne bi bilo prekršeno ustavno načelo “ne bis in idem” koje predviđa da se nikome ne može ponovo suditi niti može biti ponovo osuđen za isto kažnjivo djelo: “Obzirom na to da bi suđenje rukovoditeljki zvanično otpočelo tek nakon usvajanja optužnog predloga”.

“Takođe, postoji i mogućnost da postupak krene od početka, odnosno da možda neko drugi inicira pokretanje postupka. Primjera radi, pored ministra pravde, predlog za razrješenje rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva može podnijeti i vd VDT-a kao i najmanje tri člana Tužilačkog savjeta, što je novo rješenje predviđeno izmjenama zakona iz 2021. godine (član 126). Takođe, u konkretnom slučaju bi se moglo raditi i o težem disciplinskom prekršaju koji postoji kada neko koristi svoju funkciju za ostvarivanje privatnih interesa, interesa svoje porodice ili sebi bliskih lica (član 108 stav 3 tačka 7). Ovaj teži prekršaj bi mogao da preraste i u najteži za koji je predviđeno razrješenje ako bi se utvrdilo da je njime nanijeta značajna šteta po ugled državnog tužilaštva (član 108 stav 6 tačka 5) i u tom slučaju bi takav postupak mogli da iniciraju vd VDT-a, ministar pravde ili Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa, čija su dva člana ujedno i članovi Tužilačkog savjeta (Filip Jovović i Đurđina Nina Ivanović)”, rekla je Vesković.

Kako je kazala, opcije postoje, samo je pitanje da li postoji volja da se slučaj institucionalno rasvijetli na način koji neće ostaviti sumnje da je bilo ko pošteđen odgovornosti.

Ona je rekla da se u HRA nadaju da takva odluka Tužilačkog savjeta ne znači nužno i stavljanje tačke na cijeli slučaj, samo zato što Tužilački savjet nije uspio da zauzme konkretan stav i izjasni se je li po ovom pitanju bilo kršenja zakona.

“Sjednice na kojima su se saslušavali tužioci uključeni u slučaj bile su zatvorene za javnost, a Tužilački savjet, koji ima zakonsku nadležnost da zauzima stavove u vezi ugrožavanja samostalnosti državnih tužilaca, je prije tačno mjesec dana, u samo jednoj rečenici, iznio uopšten stav da je ‘konstatovano da su uočljivi određeni problemi u funkcionisanju unutar tužilačke organizacije...’ bez jasnog određenja da li je u bilo kom slučaju došlo do nedozvoljenog uticaja na određene tužioce”.

Vesković je objasnila da članovi Tužilačkog savjeta takođe imaju mogućnost da, u slučaju da nemaju kapaciteta da ispitaju sve okolnosti slučaja, predmet dostave državnom tužilaštvu koji bi ispitao da li u tom predmetu ima elemenata krivičnog djela protivzakoniti uticaj, navođenje na protivzakoniti uticaj i zloupotreba službenog položaja.

“Treba napomenuti da bi za ova djela bilo nadležno Više državno tužilaštvo u Podgorici zbog činjenice da se radi o javnim funkcionerima kao počiniocima. Kako je to tužilaštvo na čijem čelu se nalazi rukovoditeljka protiv koje bi trebalo pokrenuti postupak, bilo bi neophodno da se slučaj delegira Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju”, ocijenila je Vesković.

Pitanje smjene Medenice pokrenuo je ministar pravde Marko Kovač, nakon burne sjednice skupštinskog Odbora za pravosuđe, na kojoj je otvoreno pitanje ponašanja tužilaca, ali i policajaca u slučaju Belivuk, kada su Boričić i Radonjić optužili rukovoditeljku Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

Na skupštinskom tijelu saslušano je više tužilaca, funkcionera policije i Vlade, a zbog činjenice da je neko otvorio granicu za pripadnike kavačkog klana, koji su par mjeseci ranije, prema optužbama SDT-a, direktno učestvovali u ubistvu dvije osobe u Spužu.

Tužilac Radonjić pred poslanicima tada je kazao da iz UP nisu poslušali njegov, najprije usmeni nalog da se uhapse dva službenika policije, te da ga je, nakon što je dao i pisani nalog, oko ponoći nazvala Medenica i povišenim tonom vikala i tražila da pusti službenike UP...

Njegove riječi potvrdio je i Boričić, tadašnji šef ODT-a Podgorica, koji je naveo da ga je Medenica tri puta zvala bezuspješno tražeći istu stvar, a da se nakon njega “okomila na Radonjića”...

Na nedavnoj sjednici Tužilačkog savjeta, većina članova tog tijela utvrdila je da optužni predlog ne sadrži opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja razloga za razrješenje, kao što su, između ostalog, opis radnje i načina izvršenja radnje koja se rukovoditeljki Višeg državnog tužilaštva stavljaju na teret, ali i da nije navedeno svojstvo odnosno funkcija koju imenovana obavlja: “A što sve predstavlja bitne elemente razloga za razrješenje”.

Medenica je Vijestima nakon sjednice rekla da je TS sve kazao svojom odlukom i da preko toga neće komentarisati slučaj.

Mogli su predlog da vrate na dopunu

Važno je da Tužilački savjet, u cilju unapređenja transparentnosti svog rada, objavi optužni predlog i svoju odluku o odbijanju tog optužnog predloga kako bi svi mogli da procjene radi li se o krupnim ili manjim nedostacima, konstatovala je Vesković.

Ona je dodala da u svakom slučaju HRA smatra da je postupak mogao da se nastavi na način da je Tužilački savjet jednostavno vratio optužni predlog zamjenici disciplinskog tužioca na dopunu.

“Da je ona prilikom ponovnog podnošenja predloga propust ponovila, onda bi se moglo govoriti o potencijalnoj ‘namjeri za obesmišljavanje postupka’. Ono što možemo da kažemo iz dosadašnjeg iskustva je da i raniji predlozi za utvrđivanje disciplinske odgovornosti koji su prihvaćeni nisu bili posebno elaborirani i detaljni”, kazala je Vesković.

Tužiteljka Tanja Nišavić saopštila je juče da je optužni predlog u činjeničom opisu u svemu identičan onom koji je dat u predlogu ministra pravde Marka Kovača.

Nisam mogla da mijenjam činjenični opis

“Ovo ističem iz razloga što je članom 113 stav 2. Zakona o državnom tužilaštvu propisano: ‘Disciplinski tužilac je vezan činjeničnim opisom disciplinskog prekršaja za utvrđivanje disciplinske odgovornosti’. Dakle, radi se o odredbi imperativnog karaktera što u konkretnom slučaju znači da nijesam imala zakonsko ovlašćenje, ni mogućnost da u bilo kojem dijelu mijenjam činjenični opis koji je dat u predlogu ministra za razrješenje rukovoditeljke... Iz istaknutog proizlazi da sam u navedenom postupku postupala sa svom potrebnom pažnjom, savjesno, odgovorno i u skladu sa zakonom. Smatram da je Tužilački savjet u datom saopštenju povodom navedenog postupka, morao dati osvrt na činjenice koje sam istakla, jer je datim saopštenjem, a posebno javnim istupima pojedinih članova TS, negativna pažnja sa slučaja koji je bio predmet postupka, nepravedno i neosnovano usmjerena na moje postupanje i mene lično. Ovo posebno ako se ima u vidu da nijesam prisustvovala sjednici TS, pa samim tim nijesam imala mogućnost da iznesem svoj pravni stav. Bez namjere da komentarišem odluku TS-a, smatram da je isti u slučaju da je sproveo postupak, imao mogućnost da u svojoj odluci eventualno izmijeni činjenični opis, shodno rezultatu postupka koji bi bio sproveden, na način kako to čini i sud u sudskom postupku, shodno Zakoniku o krivičnom postupku”, konstatovala je Nišavić.

( Biljana Nikolić )