Sadržaj kroz koji će najmlađi zavoljeti kvalitetnu muziku

Najmlađa publika, kao i ljubitelji Diznijevih crtanih filmova imaće jedinstvenu priliku da večeras i sjutra veče uživaju u kultnim melodijama iz ostvarenja “Ljepotica i zvijer”, “Pepeljuga”, “Mala sirena”, “Aladin”, “Frozen”, “Enkanto”, “Pokahontas”, “Meri Popins” i drugih. Sopran Danijela Pintarić i tenor Josip Švagelj donijeće ove melodije uz pratnju Crnogorskog simfonijskog orkestra kojim će upravljati maestro Robert Homen.

Ovi koncerti večeras u Podgorici i sjutra na Cetinju, organizuju se povodom Svjetskog dana muzike, a oba će se održati na glavnim gradskim trgovima u 20 časova.

Iako je članica Gradskog kazališta Komedija u Zagrebu već duži niz godina, Danijeli Pintarić ovo će biti prvi ovakav projekat. Naime, navikla je da igra u mjuziklima koje priređuje pomenuto pozorište, a još kao studentkinja je 2003. godine imala priliku da zaigra u jednom od njih kada je dobila rolu Šile u mjuziklu “Kosa”.

“Još kao studentkinja sam se odlučila za mjuzikle. Moja prva audicija za mjuzikl desila se na četvrtoj godini kada sam dobila glavnu ulogu mjuziklu ‘Kosa’. To me je nekako odredilo, i moram priznati da je upravo to ono što sam ja najviše htjela jer su mi, pored pjevanja, zanimali i drugi umjetnički žanrovi - gluma, ples, scenski pokret. Cijeli taj jedan spoj, tako da sam se ja zapravo nekako i tome bacila, to me je odredilo i to ono što me najviše raduje kada radi. Ovaj program je vrlo blizak onome što ja radim i baš se jako radujem, orkestar je fantastičan, ljudi su divni ali stvarno baš, baš uživam u ovom projektu”, ispričala je u razgovoru za “Vijesti” Danijela Pintarić.

Sigurna je da će se ovaj program svidjeti najmlađima, iako do sada nije imala priliku da izvodi sličan repertoar.

“Na svojim koncertima sam znala ubacivati po jednu ovakvu stvar, jer ipak na moje koncerte ne dolaze nužno djeca. Tako da je zapravo ovo prvo iskustvo da pjevam baš ovakav program i očekujemo puno djece. Ovaj nastup me posebno raduje jer isto imam djevojčicu od pet godina i preko nje znam puno ovih novih crtića, zato što sam preko nje naučila. Znam koliko ti spotovi znače djeci. Sve sam te crtiće pogledala i mislim da je jako važno da iznesete to kako treba, tako da se sad baš radujem toj jednoj publici i komunikaciji sa njima, a opet s druge strane to mora biti na jednom vrhunskom nivou za sve generacije”, napominje Pintarić.

Kroz klasičnu muziku najviše se provlači klasika, te je veoma bitno, smatra sagovornica “Vijesti”, da se djeca od malena usmjeravaju da slušaju kvalitetnu muziku.

“Ovo je jedan od najboljih načina da to naučimo djecu, jer to je kvalitetna muzika koja je njima prilagođena. Treba što više djecu izlagati ovakvim sadržajima i na taj način im razvijati ukus kroz godine i da se okrenu ka dobrim stvarima. Na ovaj način uvijek će više tražiti od muzike, biće okrenuti bogatim sadržajima. Nisam nikakav elitista što se muzike tiče. Iako dolazim iz klasičnih krugova slušam različite žanrove i samo mi je bitan kvalitet i bogatstvo sadržaja, da ta muzika nešto može da ti da, da dobiješ nešto od toga. Mislim da je ovo najbolji način jer kvalitetna je muzika u pitanju, a opet je prilagođena djeci. Ovaj program je odličan, tako da smatram da kroz ovu muziku djecu treba odgajati, da se hrane muzikom u budućnosti”, savjetuje Pintarić.

Numere iz crtanih filmova pjevački su veoma zahtjevne. Često se mogu čuti i na pjevačkim takmičenjima, jer su čest izbor onih koji žele da istaknu svoje glasovne sposobnosti.

“Što se tiče same zahtjevnosti, moram priznati da su sve pjesme zahtjevne na svoj način. Ima i različitih žanrova pjevanja. Recimo, kod Meri Popins ima klasične impostacije glasa, do totalno jednog popa u Frozenu i Aladinu. Treba vladati raznim tehnikama da biste ih mogli izvesti, a meni je to izazov. I to mi nije izazov samo pjevački, već i glumački, jer svaki taj segment treba donijeti, to je nešto čime se inače bavim i što jako volim. Nadam se da će kompletno izvođenje proći sa tolikom lakoćom da ljudi možda neće ni primijetiti koliko je to zahtjevno za otpjevati. Cilj je da ljudi uživaju dok to slušaju, bitna je emocija, priča, atmosfera”, ističe Pintarić te otkriva da će pjevati na engleskom jeziku.

“Zahvaljujući svojoj kćerki, znam nekoliko sinhonizovanih pjesama iz crtanih filmova, ali smo odlučili da sve bude na engleskom. Mislim da organizatori ovog događaja očekuju da među posjetiocima bude i stranaca, a engleski je univerzalan jezik. Meni bi možda bilo lakše da sam te dvije numere pjevala na hrvatskom, jer ih znam od prije, ovako sam ih morala ponovo učiti”, priznaje operska umjetnica.

Dosta je pop umjetnika pozajmljivalo glas junacima iz crtaća, a ima i onih koji su pjevali songove i za njih dobijali nagrade. Pintarić smatra da je bitno da se u ovakve projekte uključe muzičari koji imaju uspješne karijere.

“Od operskih pjevača koji su se odlučili za operu to je teže očekivati, jer oni moraju ostati vjerni tom fahu. Upravo to slijepo držanje je mene odbijalo, jer sam htjela probati svašta i zato sam našla svoje utočište u pozorištu u Zagrebu koje radi i operetu, ali imaju i mjuzikle. Zato ja mogu što hoću. Što se tiče pop pjevača, njima je pjevati ovakve muzičke forme odlično istraživanje jer na taj način proširuju svoje kapacitete i glumačke i pjevačke. Oni zapravo imaju više prostora za istraživanje, dok operski pjevači moraju ostati vjerni svom fahu. U svakom slučaju, ovo je jedno bogato iskustvo”, sa ponosom ističe Pintarić.

Kako nije još na početku razgovora sakrila da gleda crtaće, na pitanje ima li omiljeni odgovorila je:

“Teško je to sada reći, jer oni klasični Diznijevi crtaći imaju jednu toplinu. Ovi noviji su potpuno drugačiji, vidi se promjena u ženskim karakterima. U starijim crtanima su žene nježne, sve ide prema udaji, da se skrase. Ta jedna doza nježnosti je lijepa i plemenita na svoj način, treba i to gledati. Međutim, noviji likovi su jako borbeni i nezavisni, a takvi su i songovi. Baš sam to komentarisala sa dirigentom Robertom Homenom i on je kazao da su sve te pjesme snažne, jer su u stvari karakteri takvi - snažni. Jedna ostavlja sve ide na planinu da sagradi snježno kraljevstvo, bitno joj je samo ono što ona jeste... Sa druge strane, imamo Moanu koja isto želi da vodi svoj narod, ali i ide da istraži šta ima dalje od njenog grebena. To su sve neke samosvjesne žene koje žele biti ono što jesu i koje traže nekakve izazove. Baš se vidi taj jedan rast i promjena u ženskim karakterima”, objašnjava sagovornica “Vijesti” i ne krije da se njoj sviđa i jedno i drugo, a za kraj otkriva:

“Možda bih, kao crtić koji mi jako dotakao, izdvojila ‘Koko i velika tajna’. To me je nekako baš dirnulo, kao i pjesma, a i moja ćerkica je jako voli pjevati sa svojim tatom. On svira gitaru i njih dvoje to zajedno pjevaju. Meni je to skupa blisko, a taj me je crtić baš dirnuo, kad su u pitanju ovi noviji”, dodaje Pintarić.

Dobro pjevanje nije prednost za ulogu u mjuziklu

Za razliku od ostalih akademija, glumci tokom studiranja imaju i predmete scenski pokret, ali i pjevanje. O tome koliko su u prednosti u odnosu na recimo kolege sa Muzičke akademije koji na fakultetu nemaju ni pokret, ali ni glumu, Pintarić objašnjava:

“Kod nas na glumačkoj akademiji, kad je pjevanje u pitanju, nemaju stručne profesore, već često drugi, iskusniji glumci dođu da im pomognu oko toga”, otkriva kako u Hrvatskoj funkcionišu stvari.

“Smatram da je to pogrešno jer i oni moraju da savladaju tehniku”, dodaje ona.

Kako kaže, žanr mjuzikl je potcijenjen, te je malo onih koji se odlučuju da karijeru grade kroz ovaj žanr.

“Mnogi imaju otpor prema tome, ali to je jedna vrsta elitizma. Recimo, u mjuziklima imate djela koja imaju vrhunsku umjetničku vrijednost, a ima i onih koji su više za zabavu. Međutim, takve su bile nekad i opere. Vrijeme je pokazalo koje su ostale tako da se vremenom sve iskristališe. I u mjuziklima ima dosta umjetničkog sadržaja, samo to treba upoznati. Mislim da je ta vrsta otpora institucija prema tim novim žanrovima nepovoljna za same studente”, smatra. Zbog toga su, kako kaže, studenti sa Muzičke akademije nekonkurentni na tržištu.

“Oni sve lijepo pjevaju, ali im fali element govora, glume, scenskog pokreta. Oni samo pristupaju pjevački. Tu ima pjesama koje su izuzetno pjevačke. Kad dođeš na audiciju, oni očekuju da si ti gotov proizvod, međutim kolege sa Muzičke akademije nijesu konkurentni. Zato Muzička akademija mora pružiti priliku studentima koji žele da se bave mjuziklima da mogu da dobiju uloge”, napominje Pintarić.

Ona smatra da audicije nijesu loše, te otrkiva da li zbog svog raskošnog glasa nekad dobije prednost za neki mjuzikl:

“Kako sam u u Gradskoj kazališnoj Komediji stalno zaposlena, oni već znaju moje sposobnosti. To je jedino pozorište koje radi mjuzikle. Kad se dijele uloge znaju što ja mogu i zapravo mi i nije potrebna audicija, iako ja jesam za to da se za svaki projekat napravi audicija. No kad ste član nekog ansambla, često se dešava da vas guraju u istu fioku, te recimo ako je neko zgodan uvijek će glumiti zgodne, ako je neko smiješan uvijek će mu biti dodjeljivane komične uloge. To je jako loše. No, ipak kad su u pitanju audicije, prednost zavisi od onoga ko bira. Nekom reditelju je bitno pjevanje, neki bira po izgledu, neko radi filmske podjele... Tako da zavisno od onoga što se traži, glas može biti daleka prednost, ali to zaista zavisi od reditelja”, objašnjava Pintarić.

( Marija Vasić )