Spoljnu politiku voditi dostojanstveno, a unutrašnju hrabro i odgovorno

Produžavanje predizborne kampanje nema nikakvog smisla. Čemu služi "takmičarska" retorika i danas? Naknadno, izborne rezultate ne možemo promijeniti - valjda ne možemo?

Prosto, dolazi vrijeme da nešto od obećavanog mora i da se sprovede u djelo ili makar da se pokuša. Predstavnici političkih partija manje brojnih naroda treba da doprinesu smirivanju svih političkih tenzija, a ne da drže moralne pridike i časove iz političke etike nakon što godinama, a neki i decenijama unazad, nisu uradili ništa da demokratska pravila i prividno zažive. Nije neočekivano ali nije ni politički pametno da, recimo, lider HGI objašnjava ostatku Crne Gore demokratske zasluge i kapacitete DPS - znamo ih svi.

Doprinos pojedinih ambasadora i ambasadorki demokratizaciji Crne Gore takođe je žalostan. Javno oglašavanje oko poželjnih i nepoželjnih partnera u novoj vladi je apsolutno nedopustivo jer koliko god smo beznačajni na svjetskoj mapi naše je unutrašnje pravo da uređujemo svoju malu zemlju onako kako možemo i moramo, a da pritom nikome u regionu nijesmo bezbjednosna prijetnja. Potpuno razumijem da je za Ameriku pitanje Ukrajine od velikog značaja - tako su izabrali, ali nama je nakon decenija turbulencije i propadanja regiona i Crne Gore, na prvom mjestu upravo ova država.

Nadam se da međunarodna zajednica primjećuje da ovdje, u nekoj vrsti izbjeglištva, borave desetine hiljada ukrajinskih državljana, da sada čine oko 5% našeg stanovništva i da je naš odnos prema njima ljudski, bez obzira ko navija za koju stranu u ratnom sukobu. Nigdje u Evropi, ali nigdje, ni u zemljama koje sa distance "izginuše" za Ukrajinu, ne postoji taj stepen prihvatanja ili razumijevanja za šta bi građani Crne Gore trebali da dobiju priznanje.

Dakle, nekome ko na ovaj način i bez riječi prihvata toliki broj izbjeglica treba odati počast. I za to nije zaslužna bivša ili sadašnja vlada, zasluga pripada svima koji učestvuju u javnim politikama, svima koji iz iskustva, kojega smo prepuni, razumiju nesreću rata i stradanja. Dakle, partneri smo ali treba snaga i dobra volja da se to primijeti.

Podrazumijeva se da različite izborne liste potpišu Sporazum o vršenju vlasti i prirodno je da ga predloži onaj koji dobije mandat za sastav vlade. Bilo je tako i 2020, pa smo ostali živi.

Bilo je tako i za manjinsku vladu, pa je i ta epopeja prošla.

Biće tako i sada, ali bez ucjenjivanja.

Podrazumijeva se da vlada, ko je god sačinjavao, ima jedinstvenu politiku, pa i spoljnu u mjeri u kojoj se može postići kompromis između različitih subjekata i njihovih politika.

I može se tu naći sve; i EU, regionalne inicijative, Kosovo i Metohija, NATO, Savjet bezbjednosti UN, odnos prema Rusiji, Kini, Tajvanu, klimatskim promjenama i redom.

Može, ali podsjetimo da su sve izborne liste i njihovi konstituenti za put prema i u Evropsku uniju - dominantna tačka spajanja je tu, ako se ne predloži da poslanici idu na detektor laži što bi bilo orginalno, samo bi neki pali i na uvodno "dobar dan"!

Ipak, mnogo je važnije šta ćemo raditi na unutrašnjem planu jer tu sve zavisi od nas.

Godinama i decenijama spoljna politika i obaveze preuzete po sistemu "pristajem na sve samo me podržite" , predstavljala je izgovor i pokrivač za silni lopovluk, kriminal, posvađanost građana i naroda, korupciju u svim segmentima države, otimanje prava, progon pravde i neistomišljenika. Koliko je god nekome stalo do globalnih tema (jer tamo vlada politikanska sigurnost podjela), koliko god objašnjavali "prijeteću realnost" istupanja iz NATO ili objave rata Alijansi sastavili se pogrešna vlada, bilo bi odgovorno, ozbiljno i hrabrije da se sve članice buduće parlamentarne većine usmjere na unutrašnju politiku, na koju još neko vrijeme možemo uticati, i to samo ako budemo dovoljno mudri i sa znanjem koje je neophodno za taj najteži zadatak.

Obavežimo se Sporazumom da ćemo: otvoriti dosijee tajnih službi i tako trajno i za sva vremena izbaciti iz javnih politika krvavu smutnju i razaranje unutrašnjeg mira od onih koji ni od onih koji nikada nisu radili za državu nego za sebe, za vođu i političko-kriminalne klanove; da ćemo surovo oporezovati ekstra-profitere; da ćemo osuditi i odbaciti politiku Đukanovićevog režima kojom su građani huškani jedni na druge, a sistemski razarana Crna Gora; da ćemo usvojiti "pravi Zakon" o porijeklu imovine; da ćemo promijeniti zakonska rješenja iz oblasti prosvjete i zdravstva kako nam prosvjetni i zdravstveni radnici ne bi živjeli u neizvjesnosti, a što je najvažnije - kako nam djeca i pacijenti ne bi prolazili kroz poniženja; da ćemo dovršiti kapitalane infrastrukturne projekte; da ćemo obezbijediti investicije i uložiti budžetski novac za razvoj sjevera; da ćemo omogućiti depolitizaciju sudske vlasti; da ćemo se bespoštedno i nemilosrdno boriti protiv organizovanog kriminala i korupcije na svim nivoima, pa i u zakonodavnoj vlasti.

Mjera našeg patriotizma je u namjeri i sposobnosti da zemlju promijenimo iznutra na bolje, da upristojimo međuljudsku komunikaciju, da se posvetimo djeci, njihovom obrazovanju i budućem životu, da naše razlike ostanu, da ne budu prijetnja nego ukras slobodnog društva, da, dakle, uradimo sve što nikada do sada nije urađeno u Crnoj Gori.

Spoljna politika je mnogo važna ali, nažalost, nama je oteta u procesima gubitka suvereniteta koji je prethodni Đukanovićev režim prodao za podršku vječnom vladanju - važna je ali se vodi bez nas, ili sa nama ali kao dobrovoljnim ukrasima.

Trebaće vrijeme da vratimo sve što je prodato u naše ime, a samim tim i dostojanstvo.

Autor je lider Ujedinjene Crne Gore

( Goran Danilović )