Svestrani Andrej ne juri petice, već znanje

Djed i ujak su mu ljekari, majka i baba farmaceuti, a i on sebe vidi u svijetu medicine. Završio je osnovnu školu sa peticom, njegovu sobu krasi diploma Luča i mada je ponosan na najsjajnije priznanje iz oblasti obrazovanja, kaže da nikada nije "trčao" za peticama i diplomom, već za znanjem.

Njegovo ime je Andrej Knežević, završio je Osnovnu školu "Olga Golović" u Nikšiću i od jeseni biće učenik nikšićke Gimnazije "Stojan Cerović".

Krajem septembra čeka ga Rim i finale Hippo olimpijade iz engleskog jezika gdje je izborio direktan plasman, jer je u preliminarnoj i polufinalnoj fazi osvojio maksimalan broj poena. Biće to prilika da se takmiči, ali i druži, sa vršnjacima iz cijelog svijeta.

"Nijesam se mnogo spremao za Hippo takmičenje i nije mi bilo teško. Sa engleskim jezikom nijesam samo u školi u kontaktu, već i preko filmova, igrica, interneta, i svuda ‘pokupim’ poneku riječ", kaže Andrej, koji je na tom takmičenju nastavio stopama starijeg brata Simona, od jeseni maturanta nikšićke Gimnazije i uspješnog mladog tenisera.

Od 2015. godine, kada su učenici iz Nikšića prvi put učestvovali na Hippo olimpijadi, grad pod Trebjesom do sada je imao samo dva predstavnika u finalu ovog prestižnog internacionalnog takmičenja - Daria Amidovića i Andrejevog brata Simona. Sada i Andreja, kome je ovo drugo učešće na Hippo olimpijadi - prvi put takmičenje je završio u polufinalnoj rundi.

"Ne provodim previše vremena učeći. Nekako mi je učenje uvijek išlo lagano. Dok učim moram da radim nešto drugo, pa tako igram odbojku o zid dok ponavljam u glavi i tako lako naučim. Osim toga, pratim na času a to je najvažnije. Kada me nešto zainteresuje, a posebno iz matematike i hemije, koja mi je baš interesantna, pogotovo organska hemija, znam da tragam po internetu da nešto više naučim i proširim svoje znanje", priča Simon.

Svjestan je da je iz godine u godinu u Crnoj Gori sve veći broj učenika dobitnika diplome Luča, ali i sve slabijih rezultata koje ti učenici postižu na testovima.

"Definitivno ne zaslužuju svi Luču. Nikada nijesam ‘molio’ za ocjenu da ne bih pokvario Luču, ali takvih ima dosta. Nijesam jurio Luču nego znanje, ali nikada nijesam imao manju zaključnu ocjenu od petice".

Nada se da će i u Gimnaziji biti jednako uspješan, ali ono što posebno očekuje je da će od profesora primiti dovoljno znanja da nakon četiri godine upiše fakultet.

"Od Gimnazije očekujem da će biti zahtjevna, ali nadam se da neću imati problema. Vjerovatno će mi u početku trebati da se naviknem na rad profesora, ali i to će doći vremenom. Očekujem da ću dobiti dovoljno znanja za fakultet. Želio bih da upišem fakultet iz oblasti medicine ili farmacije. Za četiri godine vidjeću šta će odnijeti prevagu".

Volio bi da studira u Beogradu, ali svoju budućnost, za sada, vidi u Crnoj Gori.

"Volio bih da radim u Crnoj Gori jer sam blizu porodice, a porodica je najvažnija u životu".

Zakasnio je da upiše nižu muzičku školu, ali to mu nije smetalo da sam nauči da svira klavir, da se odmara uz klasike, posebno uz Betovena i "Elizu".

I dok je stariji brat vješt sa teniskim reketom, Andrej je dobar u košarci.

"Od aprila 2021. godine treniram odbojku za ‘Volley star’. Igram drugog primača i u junu imamo prvo takmičenje u Kruševcu jer do sada nijesmo imali cijelu mušku ekipu. To će nam biti vatreno krštenje, pa ćemo vidjeti rezultate".

Prema preporuci kume Lare od aprila ove godine član je izviđačkog odreda “Dragan Gigo Cerović” i priznaje da su izviđači ispunili njegova očekivanja. On i brat, kako kaže, jedan drugog “guraju” naprijed i jedan su drugom najveća inspiracija. Tu je i njegova ekipa sa odbojke i izviđača - Ognjen, Lana, Lara, Lea, Marija i Ksenija.

Ističe da ima vremena za sve - za učenje, treninge, društvo, ali i za simpatije. Na pitanje da li ima simpatiju, diplomatski odgovara: “Ne otkrivam tajne”, mada njegov zagonetni osmijeh dovoljno govori.

( Svetlana Mandić )