Dijabetes: Pacijent mora da pomogne sam sebi

Od prvog do šestog septembra, hotel “Sidro” domaćin je jedinstvenog međunarodnog edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom u Crnoj Gori, koji šestu godinu zaredom organizuje “Plavi krug”- barsko Društvo za borbu protiv šećerne bolesti.

U saradnji sa Savezom dijabetičkih društava i udruženja Crne Gore i uz podršku Doma zdravlja Bar - Savjetovališta za dijabetes i Opšte bolnice Bar, na kampu svakodnevno 30 polaznika iz Crne Gore, Srbije, Bosne i prvi put iz Hrvatske, prati radionice o ovoj bolesti, koje su inače otvorene i za sve zainteresovane građane.

Značaj ovakve edukacije najbolje iskazuju neumoljive i surove brojke - svakih deset sekundi jedna osoba u svijetu umire zbog bolesti povezanih sa dijabetesom, a dvije osobe obole od šećerne bolesti koja je četvrti uzročnik smrti u svijetu uopšte. Projekcije su da će 2030. broj dijabetičara u svijetu doseći čak 435 miliona.

Crna Gora ima danas 50.000 evidentiranih dijabetičara, što je procentualno gledano, stavlja na drugo mjesto u Evropi, odmah iza Turske, sa osam do 11 odsto populacije. Zahvaljujući pregalaštvu osnivača „Plavog kruga“ i utemeljivaču kampa dr Valentini Vanji Kalinić, internisti endokrinologu Opšte bolnice Bar, domaća javnost je iz godine u godinu sve više svjesna ovog problema.

“Kamp je okupio mlade ljude iz cijelog regiona koji imaju dijabetes tip 1. Radionice vode naši internisti - endokrinolozi, psiholozi, profesori fizičke kulture, ginekolozi, oftalmolozi, specijalisti higijene i ishrane, nefrolozi, ali i osobe sa dijabetesom- učesnici prethodnih kampova. Ovdje se razmjenjuju iskustva i savjeti, uči se kako da se što jednostavnije živi sa dijabetesom“, ističe Valentina Kalinić.

Na ideju za ovaj kamp kroz koji je već prošlo preko 150 polaznika, došla je tokom svoje prakse, razgovarajući sa mladum ljudima „kojima terapija nije bila dovoljna“ i kojima je bila potrebna dodatna pomoć u tretiranju ovog stanja sa kojim se može doživjeti duboka starost. No, za to su neophodni edukacija i primjena zdravih stilova života, umjerena i zdrava ishrana u više manjih dnevnih obroka, kao i redovna svakodnevna fizička aktivnost i pridržavanje terapije da bi se izbjegle komplikacije.

“Ljudi su generalno slabo svjesni šta sve šećerna bolest može da uradi. Ako pacijent ne preuzme aktivnu brigu o svom stanju, ni sav zdravstveni sistem ne može da doprinese njegovom poboljšanju. Cilj nam je da podignemo kvalitet života dijabetičara, polaznici su shvatili da je ovo ozbiljan vid edukacije koji može da im pomogne, i vraćaju nam se svake godine. Da li poslije kampova imamo pobjednika ne znam, to će vrijeme pokazati, ali, ovo je volonterski rad, i odziv doktora govori da su oni shvatili značaj svega ovoga, ne moram nikoga ubjeđivati da dođe i pomogne-dodaje sagovornica „Vijesti“.

Pored toga što je tematski unikatan na prostoru cijelog Zapadnog Balkana, kamp je specifićan i po tome što je svim polaznicima iz pomoć sponzora omogučen besplatan pun pansion, ali i po zastupljenosti najrazličitijih profila stručnjaka predavača. Svi su svjesni situacije na terenu - na jednu evidentiranu osobu sa dijabetesom pretpostavlja se da dolazi jedna osoba koja ni ne zna da ga ima, a procjena je da osam do devet odsto od 40.000 stanovnika Bara ima dijabetes. Ove brojke veoma zabrinjavaju, pogotovo zbog toga što stalni rast broja pacijentata smanjuje vrijeme koje im mogu posvetiti ljekari iz primarne zdravstvene zaštite i endokrinolozi, “adekvatno i u punoj mjeri nakon prvog dolaska”. Zato je, uvijek ističu na kampu, izuzetno važno da bolesnici shvate da su velikim dijelom sami odgovorni za kontrolu dijabetesa.

“Ako ne postignemo dobro edukovanog pacijenta i ne pripremimo ga da uzme sve u svoje ruke, nismo ništa postigli. Neophodna je disciplina, da se pazi šta se jede i pije, kada se uzima terapija, nepridržavanje izaziva teške posljedice i po dijabetičara i po porodicu i po društvo. Ovi mladi ljudi na kampu svakodnevno moraju sebi četiri puta ubrizgati insulin, četiri puta izmjeriti nivo šećera u krvi, pri tome završavaju elektrotehničke i medicinske fakultete i još su pri tome nesebični i solidarni. Ističem i da je veliki uspjeh što su u Crnoj Gori svi evidentirani dijabetičari dobili insulinske trakice, a ro su sve zemlje okruženja več imale”, navodi Kalinić.

Za uspjeh kampa, naglašava, najzaslužnija je bezrezervna podrška kolega iz endokrinološkog establišmenta od samog početka iz cijele Crne Gore, a sada već i iz regiona, značaj su prepoznale i farmaceutske kuće. Dr Kalinić se posebno zahvalila Nacionalnoj komisiji za dijabetes sa dr Sretenom Kavarićem, te svojim kumama i prijateljica koje nesebično pomažu kamp svih ovih godina „iako nisu ni ljekari ni dijabetičari“. Satisfakciju za uloženi trud vidi u zadovoljstvu polaznika kampa.

“Poslije moje dvoje djece, ovo je najbolja stvar koju sam u životu uradila. Sve nas u kampu raduje i što su u Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje prepoznali nekoliko naših peticija i inicijativa, što nam je dokaz da radimo kako valja za sve-zaključila je dr Kalinić.ž

Dobitnica “Iskre” za filantropiju

Novembra 2015. dr Valentina Kalinić je dobila specijalno priznanje za građanski doprinos u okviru nagrade za filantropiju “Iskra” zbog organizacije kampa, te zbog humanitarne akcije za renoviranje Internog odjeljenja barske bolnice.

Njenom inicijativom, animirano je 66 donatora iz Bara i prikupljeno oko 70.000 eura, nakon čega je Interno odjeljenje renovirano.

( Radomir Petrić )