U Skupštini sve manje poslanica

To što će novi saziv Skupštine imati najmanje žena od uvođenja kvota za manje zastupljeni pol, pokazuje da u Crnoj Gori još nedostaje ozbiljna politička volja i nespremnost lidera političkih partija da omoguće suštinski rodni balans.

U novom sazivu će od 81 poslaničkog mjesta žene zauzimati 17, odnosno 21 odsto. Na početku mandata 2016. bilo je 19 žena, ili 23 odsto, a 2020 - 18, odnosno, 22 odsto.

Prije više od deceniju prvi put su u izborni zakon uvedene kvote za manje zastupljeni pol, što je bio ključni korak na putu ostvarenja Ustavom zagarantovane ravnopravnosti žena i muškaraca i političkih prava žena. Zakonom je predviđeno da najmanje 30 procenata i jedno od četiri mjesta na izbornim listama pripadne ženama, a godinama se traži i dalje unapređenje ovog zakonskog akta kroz uvođenje norme o učešću najmanje 40 odsto žena na listama...

Žene u Crnoj Gori čine više od polovine stanovništva, 50,6 odsto. Pravo glasa su stekle 1946. godine, a od uvođenja parlamentarizma 1906. do danas, Crna Gora nije imala ženu premijera ili predsjednicu.

Rangiranje žena na listama im umanjuje šansu za mandat

Rukovoditeljka tima za rodnu ravnopravnost u kancelariji Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori Kaća Đuričković kazala je za “Vijesti” da je bilo primjetno povećanje učešća žena i na izbornim listama i na funkcijama dok je postojao organizovani pritisak žena iz političkog života i nevladinog sektora da se partije reformišu, izmijene zakoni, uvedu kvote ne samo u izborni zakon nego i partijske statute i da se formiraju ženske organizacije pri partijama.

Istakla je da je u proteklih nekoliko godina pitanje političke participacije žena i povećanje njihovog učešća trebalo biti više pozicionirano na agendi - kako političkih partija, tako i parlamenta i poslanika ili poslanica.

“Za rezultat smo na posljednjim parlamentarnim izborima imali tek onoliko kandidatkinja koliko je zakonom propisani minimum, odnosno 30 odsto. Stoga, ne iznenađuje da ovakve izborne liste rezultiraju sa svega 17 žena od ukupno 81 poslaničkog mandata”, kazala je Đuričković.

Ona je ocijenila da je Crna Gora spremna za kvotu i od 40 odsto, a političke partije su prije izvjesnog vremena dale obećanje da će se za ovo zalagati i podržati.

“Dakle, 40 odsto žena u parlamentu je dostižan cilj. Potreban nam je kontinuitet u naporima ka pomjeranju granica aktivnog učešća žena i njihove veće participacije kroz sve faze izbornog procesa”.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević je ocijenila da u Crnoj Gori još uvijek nedostaje ozbiljna politička volja i nespremnost lidera političkih partija da omoguće suštinski rodni balans, koja opet proizilazi iz tradicionalnog shvatanja uloge žene u društvu i uvjerenja da moć treba da bude u muškim rukama.

“Uprkos dugogodišnjim naporima da se osigura veće političko učešće žena, postoje ozbiljne strukturne prepreke za žene - od uvjerenja da ženama nije mjesto u procesima odlučivanja, do onih dnevnih - tereta neplaćenog rada i nedostatka servisa za brigu o djeci, starijima... zbog čega nemaju ni vrijeme koje je neophodno za politički angažman. Ni učestali govor mržnje nije zanemarljiv faktor koji žene odvraća od politke”.

Ona je istakla da partije rijetko prelaze zakonom definisani minimum za žene od 30 odsto, uz obavezno jedno u četiri mjesta na izbornim listama, i rangiraju žene na niže pozicije na listama, što im umanjuje mogućnost da dobiju poslanički mandat.

“To se dogodilo i ovog puta, pa ni partije koje su se hvalile većim procentom žena, nisu imale žene na prvim pozicijama na izbornim listama i to se odrazilo na broj budućih poslanica”.

Psihološkinja i doktorka rodnih studija Ervina Dabižinović je kazala da je ne iznenađuje da će novi saziv Skupštine imati najniži procenat od uvođenja sistema kvota:

“Zbog ukupne političke klime, izostanka političke volje da se kompletan politiki ambijent učini afirmativnim za političku participaciju žena, stranačkih nominacija i izbora ko je važniji da uđe u skupštinu, nepoštovanja zakona o poziciji na izbornim listama, dogovora partijskih drugova uprkos mjestu koje žena zauzima na listi, ali i zbog pozicija da se nađu najčešće u dnu liste”.

Ona je kazala da predložene kandidatkinje nisu ostvarile tu mogućnost i zbog male izlaznosti građana, pa pojedine liste na kojima je bilo žena nisu prošle cenzus.

“Znači, sem izostanka političke volje, sve je oštrija utakmica u političkom polju tako da većina nije u stanju da se drži zakona. Ukoliko je prekršen zakon nema adekvatnog odgovora pravosuđa, tako da moram priznati nisam iznenađena”.

Navodi da, uglavnom, političari gledaju kako će se oni domoći u privilegovane pozicije tako da žene nemaju šansu.

“Dok je kontekst ovakav, a on je krajnje nestimulativan za žene, ostajaćemo bez pravog izbora koji bi mogao u jednom trenutku rezultirati nekim političarkama koje znaju što rade i koje bi imale u svom djelovanju ideju da se društvena sudbina žena mora mjenjati uz analizu društvenog konteksta, izbornog procesa, društvene dinamike i implementacije sistema kvota”.

Kvote međustanica do konačnog cilja

Đuričković je ocijenila da kvote od 30 i 40 odsto nijesu cilj sam po sebi, već međustanica na putu do pariteta, rodne ravnopravnosti i demokratije u Crnoj Gori.

“Jednostavna matematička razlika između 30 i 40 odsto za manje zastupljeni pol pokazuje da ovdje ne govorimo o značajnim razlikama, već o svega osam žena više u Skupštini Crne Gore. Ako pritom znamo da je sada 20 partija ušlo u parlament, jasno je da bi ove partije sa minimalnim naporom od makar još jedne poslanice u njihovim redovima osigurale kvotu i veću od 40 odsto”.

Raičević je podsjetila da je CŽP u više navrata tražio izmjene izbornog zakonodavstva i one su bile skoro potvrđene od pojedinih članova Radne grupe koja je formirana da radi na ovim izmjenama.

“Pored nas, slične preporuke su dali i međunarodni akteri, od UN CEDAW Komiteta, Evropske komisije, ODIHR. Tražili smo, između ostalog, i da se propiše obaveza da jedan u svaka tri kandidata na izbornoj listi mora biti osoba manje zastupljenog pola, umjesto postojeće obaveze da to mora biti jedan u svaka četiri kandidata. Time bi broj žena u parlamentu i na lokalnom nivou dosegao taj minimum od 30 odsto”.

Dabižinović je ocijenila da povećanje kvota zahtijeva političku volju, široku društvenu podršku da se uvaže politike rodne ravnopravnosti, neophodne sistemske promjene:

“A to, moram priznati, nije realno bar u skorije vrijeme, u ovim političkim okolnostima. Pri tome sve ove godine imamo na političkoj sceni stranke i lidere kojima nikada rodna ravnopravnost nije bila prioritet. Koliko god da se od ženskih NVO tražio širok društveni konsenzus, do sada ga nismo vidjele. Makar i u situacijama kada je izgledalo da ga ima radilo se zapravo samo o udvaranju strancima dok su žene ispod na listi prioriteta”.

Dabižinović je kazala da je suvišno pitanje koliko je važno zakonski regulisati da kvota bude 40 odsto, “u državi u kojoj su ključne institucije ili u VD stanju, tehničkom mandatu ili su blokirane, a politička trgovina i zamešeteljstvo na visokoj cijeni”.

“Što je ovdje zakonski regulisano. Imate situaciju da je žena prijavila nasilnika, da taj isti ima prethodnu istoriju nasilja i pravosudnih presuda a ljudi u institucijama ga puste kući da je ubije. Za to niko nije odgovarao...”.

Kako je potrošeno pola miliona za ženske organizacije

Maja Raičević je kazala da ni unutar partija žene nemaju adekvatnu podršku stranačkog rukovodstva, budući da se zakonom propisana sredstva, namijenjena isključivo finansiranju redovnog rada ženskih organizacija u političkim partijama, troše nenamjenski i netransparentno, a bez ikakvih posljedica.

Ona navodi da je to protivno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i kampanja, koji propisuje da se ona mogu trošiti samo u skladu sa statutom ženskih organizacija i uplaćivati na njihove posebne podračune.

Istakla je da javnost nema informacije na koji način je potrošeno gotovo pola miliona eura izdvojenih iz budžeta za potrebe finansiranja redovnog rada ženskih organizacija političkih partija, ali da Ministarstvo finansija nije suspendovalo isplate partijama koje nisu postupile u skladu sa zakonom.

Izborne liste “otrježnjujuće” djelovale

Kaća Đuričković je istakla da UNDP aktivno zagovara veće učešće žena u politici, ali da to posmatra u kontekstu ukupnih društvenih trendova.

“UNDP je kroz nedavno predstavljeni Indeks rodnih dimenzija društvenih vrijednosti ukazao na zabrinjavajuće visoko prisustvo predrasuda, jer devet od 10 ljudi globalno ima predrasude prema ženama, a polovina vjeruje da su muškarci bolji politički lideri nego žene. Svaka četvrta osoba vjeruje da je opravdano da muškarac bije suprugu”.

Ona je kazala da, istovremeno, vidljiv diskontinuitet ozbiljnog emancipatorskog rada sa političkim partijama pokazuje koliko je svaki korak u ostvarenju ženskih ljudskih prava težak, a održavanje postignutog sve teže.

“Ove izborne liste su ‘otrježnjujuće’ djelovale na sve one koji ostvarena ženska prava uzimaju zdravo za gotovo, jer smo vidjeli da je dovoljna jedna generacija rodno nesenzibilisanih političara i političarki da vrati unazad višegodišnji rad”.

( Željka Vučinić )