Prazne i zapuštene crkve postaju kafići i hoteli

Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijanaca priznavale svoje grijehe naslagane su u uglu građevine koja je nekada bila crkva Svetog srca, kao dokaz da su i one - kao i ova rimokatolička bogomolja – nadživjele svoju svrhu.

Zgrada će biti zatvorena dvije godine dok će biti dograđeni kafić i koncertna sala, sa planovima da se crkva pretvori u "novo kulturno žarište u srcu Mehelena", koje se nalazi nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Odmah iza ugla, bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel u kojem je muzička zvijezda Stromae provela svoju bračnu noć među vitražima.

Širom Evrope, kontinenta koji je skoro dva milenijuma njegovao hrišćanstvo, crkve, manastiri i kapele su prazni i sve više zapušteni dok su u posljednjih pola vijeka religija i posjećenost crkvi drastično opali, piše agencija Asošijetid pres.

"To je bolno. Ne želim da krijem. Sa druge strane, nemoguće je vratiti se u prošlost", kazao je za AP Johan Boni, biskup iz Antverpena. Sve više nekada svetih građavina dobija novu namjenu počev od prodavnica garderobe preko sala za rekreativno penjanje do noćnih klubova, piše američka agencija.

To je fenomen koji je prisutan u većem dijelu evropske hrišćanske zemlje od Njemačke do Italije i mnogih država između. Naročito je upečatljivo u Flandriji, na sjeveru Belgije, gdje se nalaze neke od najvećih katedrala na kontinentu sa najfinijim umjetničkim djelima. Međutim, nema dovoljno vjernika. Studija koju je sprovela Pju istraživačka agencija 2018. godine pokazala je da je 83 odsto ispitanika u Belgiji reklo da su odgojeni kao hrišćani, a svega njih 55 odsto smatraju sebe hrišćanima. Svega 10 odsto Belgijanaca i dalje redovno ide u crkvu.

Danas, gostujući međunarodni crkveni horovi imaju više pjevača nego što ima članova kongregacije.

U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava a često nema dovoljno vjernika da ispune jednu od njih. Neke od njih bodu oči u gradskim centrima a njihovo održavanje iscrpljuje finansije.

Mehelen, grad od 85 000 stanovnika sjeverno od Brisela je rimokatolički centar Belgije. Grad ima preko 20 crkvi, nekoliko njih je blizu katedrale Svetog Rumolda sa zvonikom koji je pod zaštitom UNESKO-a. Gradonačelnik Bart Domers godinama radi na tome da mnoge od tih građevina dobiju drugu namjenu.

"U mom gradu mi imamo pivnicu u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo centar kulture u crkvi, imamo biblioteku u crkvi. Dakle imamo puno novih namjena za crkve", kazao je Somers, koji je takođe flamanski regionalni ministar i učestvuje u prenamjeni oko 350 crkvi širom gusto naseljenog regiona u kojem živi 6,7 miliona ljudi.

Značajan projekat prenamjene u Belgiji je hotel Martina Patershofa u Mehelenu, gdje je unutrašnjost crkve promijenjena kako bi se napravile sobe u kojima kreveti imaju uzglavlja nalik cijevima za orgulje i salu za doručak pored oltara gdje nad glavom lebde oblatne od zlatnih listića. "Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se odmorili i uživali u tišini bivšeg identiteta građevine", kazala je menadžerka hotela Emili de Preter.

Svedenim luksuzom hotel nudi mir, i više od toga. "U ovom hotelu, ljudi spavaju u crkvi, možda imaju seksualne odnose u crkvi. Stoga se možete zapitati: sa etičkog stanovišta da li je dobra ideja imati hotel u crkvi? Ja nemam takve rezerve", kazao je Somers. "Više me zanima arhitektonska vrijednost".

U obližnjem Briselu, nekadašnja zapuštena anglikanska crkva ustupila je mjesto noćnom klubu Spirito koji kao logo ima crtež sveštenika kako ljubi časnu sestru. To i nije nešto što je biskup Boni zamišljao.

Čak iako rimokatolička religija bilježi pad, osjećaj za svetost ili potreba za preispitivanjem i dalje je prisutna u društvu, nezavisno od toga da li je ona vjerska, agnostička ili ateistička. Osjećaju spokoja koji emituju crkve teško je parirati, a za Bonija nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke.

"To su mjesta za meditaciju. I zar to nije suština brige o crkvi?", upitao je on. Boni smatra da je najuspješnija i najzahvalnija prenamjena građevina njihova predaja drugim hrišćanskim zajednicama, bilo da su u pitanju koptske ili istočnoevropske.

Njega iscrpljuje sami pogled iz kancelarije na cijelu povorku ponuđača za prazne rimokatoličke zgrade. Srce mu se para kada se pojave agenti za nekretnine. "Oni vide mogućnosti. Ne biste vjerovali kako iznenada postaju pobožni kada se se pojavi finansijska prilika. Odjednom su posvećeniji od opatica".

Imajući u vidu turbulentnu istoriju hrišćanstva kroz vjekove, Boni gleda na duge staze, budući da bliska budućnost ne djeluje svijetlo. "Skoro svakih trista godina morali smo da počinjemo iznova", kazao je on. "Uvjeren sam da će se dogoditi nešto novo. Ali, potrebno je vrijeme", kazao je on za AP.

U slučaju hotela Martina Patershofa čak postoji uslov da crkva može ponovo tražiti zgradu ukoliko za tim bude potrebe, kazao je De Preter. Elementi hotela su izgrađeni na čeličnim gredama koje se mogu potpuno rastaviti i ukloniti. "Ako crkva u nekom trenutku bude željela zgradu nazad, za što su šanse male, onda je to moguće".

( N. Bogetić )