Umjetnost finoće, elegancije, ljepote i tijela

Jedan od najuspješnijih igrača savremenog plesa, ali i koreografa u regionu i Evropi Miloš Isailović, selektor je prvog izdanja Jadranskog festivala igre koji se u Budvi održava od devetog do 27. juna. Njegovi utisci su više nego pozitivni, tvrdi da će se ovim festivalom otvoriti neka vrata u svijesti ljudi, pospješiti položaj baleta u državi, a jasno poručuje i da Crna Gora treba da bude ponosna, prvenstveno umjetnicima.

Isailović je jedan od par odabranih koreografa, ali jedini iz Srbije koji je angažovan za rad na predstavi povodom stotinu godina od osnivanja baleta, koreograf je svjetskog glasa, ali i jedan od najuspješnijih igrača.

Isailović, u razgovoru za “Vijesti” priča da je najsrećniji kada istražuje i obogaćuje umjetnički vokabular, prenosi utiske iz Budve u kojoj zajedno sa Bitef plesnom kompanijom iz Beograda gostuje skoro deset godina zaredom, govori o Jadranskom festivalu igre, kandidaturi Budve za evropsku prijestonicu kulture 2028, a između ostalog poručuje i da je “balet najviši i najbitniji potpis kulture jedne države” i šalje poruku: “Sve se zaista može kad se želi”.

Ove godine ste selektor Jadranskog festivala igre. Može se reći da ste jedan od osnivača. Kako ste se našli u ulozi selektora, i kako ste se snašli jer je ovo prvi samostalni selektorski projekat za Vas?

Velika mi je čast da sam dobio poziv i šansu da se pokažem i u toj ulozi.

Kada vladate materijom svoga posla onda uloge ne predstavljaju problem ili prepreku. Neko sam ko više od deceniju unazad prati kako evropsku tako i svjetsku plesnu scenu i sam je dio nje, pa mi nije bilo ni malo teško predložiti kompanije i koreografe i na kraju sa timom odlučiti koje predstave će nam uljepšati program festivala.

Upravo ovih dana ste među malim brojem odabranih da Vašim baletom Srbija proslavi 100 godina od osnivanja baleta. Kako se osjećate kad je upravo Vama ukazana tako velika čast?

To je najveća uloga koju sam u svojoj zemlji dobio do sada. Biti jedan od par odabranih koreografa i jedini iz Srbije koji će za stogodišnjicu Beogradskog baleta napraviti predstavu, je velika čast i odgovornost. Imao sam sjajan autorski tim uz sebe i igrače koji su objeručke dočekali rad sa mnom i bez pogovora zagrlili moj plesni potpis.

Srce je zadovoljno, a ja zahvalan.

Moderni balet unazad 17 godina, od obnove samostalnosti Crne Gore, nije dovoljno napredovao. Vi se takođe intenzivno bavite ovom umjetnošću kako u Srbiji, tako još više u inostranstvu. Šta Vi mislite, koliko se teško baviti baletom u Crnoj Gori, pa i generalno kulturom uopšte?

Baviti se baletom kod nas i u regionu nije laka stvar. Balet u svijetu ima rudarski status. Izuzetno teška i kompleksna umjetnost, koja zahtijeva svaki vid podrške jedne države i sistema. Ako baletska umjetnost nije cilj u održavanju kulture, onda tu nema mjesta baletu kao takvom. Tako i mislim da nažalost balet nikad nije bio bitna tema, pa samim tim ni istorija kulture Crne Gore. Što ne mislim da se ne može promijeniti.

U Budvi smo devetog juna imali prvu baletsku premijeru na otvorenom jedne crnogorske institucije, odnosno Muzičkog centra. Kako na to gledate Vi kao umjetnik koji je puno puta svojim radovima probijao granice na takve pionirske projekte?

Svaki početak je bitan. Ja mislim da će se ovim festivalom otvoriti neka vrata u svijesti ljudi. Obično pionirski projekti, zdravo vođeni i smisleno rađeni se posle lako pretvore u veliko ime i dobiju značaj i mjesto koje zaslužuju.

Upravo ste Vi kao selektor sa kolegama odlučili da crnogorski balet otvori Jadranski festival igre. Zašto je to važno?

Zato što se dolje sada može reći: “Hej, i mi imamo balet. I mi imamo koreografe i plesače vrijedne pomena. Bogati smo i na tom polju”.

Dati šansu plesnim umjetnicima da se izraze i upoznaju ljude sa istom, u sistemu kome balet nije blizak prijatelj, i te kako je važna i srećan sam da su umjetnici mogli otvoriti festival i doživjeti uspjeh!

Muziku za balet Mediteran komponovali su crnogorski umjetnici. Vizuelni identitet takođe. Ista stvar je sa većinom balerina. Koliko je važno da domaći umjetnici učestvuju u kreiranju programa koji se igraju na našem primorju tokom ljeta?

Opet ponavljam, svojima se treba ponositi i dičiti. Ali ako im se ne da šansa onda obje strane pate, siguran sam. Ništa ljepše nego kada grupa umjetnika raznih umjetničkih pravaca se nađu i stvaraju na istom mjestu za isti projekat. Crna Gora zaista treba da je ponosna.

Balet nažalost još uvijek nije razvijen do nivoa koji bi svi željeli. Šta mislite da je još neophodno da bi se to desilo?

Potrebna je svijest naroda da je balet najviši i najbitniji potpis kulture jedne države. Ne zovu ga za džabe “Beli balet”... Skoro sve države imaju svoj nacionalni balet i time se diče i hvale. Ne postoji takva umjetnost finoće, elegancije, ljepote i tijela kao balet.

Puno puta ste gostovali u Crnoj Gori. Koliko domaća publika ima razumijevanja za kulturna zbivanja generalno, a naročito za ona koja nisu klasične prirode?

Vrlo ima razumijevanja, ja bih rekao. Budva je mjesto gdje energije, ljudi i jezici ovog svijeta cirkulišu 24/7. Tako da je publika dolje uvijek otvorena za još i više, zato i mislim da Jadranski festival igre Budva prolazi divno za sada.

Vaši projekti gotovo uvijek probijaju granice. Sada ste u Budvi opet, ovog puta kao selektor baletskog programa najvećeg regionalnog festivala igre u ambijentu. Kako Vama se svidio i koliko Vas je inspirisao rad na ovom projektu?

Lijeo je kada neko vjeruje Vašem ukusu i poznavanju materije i posla. Ja se nadam da sam uspio dobro da približim pokret i ples kao takav, kroz sami program festivala. Izuzetno sam zadovoljan saradnicima, profesionalizmom, ažurnošću i željom za radom.

Budva je na putu da postane evropska prijestonica kulture 2028. godine. U program ste uvrstili i balet iz Rijeke koja je bila prije par godina takva projestonica kao i projekat koji se radi u slavu skoro 600 godina od rođenja Leonarda da Vinčija, iz Nove Gorice koja će uskoro biti EPK. Koliko su po Vašem mišljenju važne takve kandidature i učešće u tim projektima?

Spojiti kulturu Evrope na jednom mjestu je dovoljna činjenica koliko je to dešavanje bitno. Tu će se razmjenjivati talenti i praviti budući planovi kako zajedno svi da hranimo umjetnost i kulturu i koliko je važno znati da nisi sam u tome. Svi su tu iz istog razloga. Sa istom energijom.

Budvanskoj publici ste se prvi put predstavili prije petnaest godina kao mladi umjetnik. Šta su za Vas kao mladog baletskog igrača značila ta gostovanja u okviru Bitef dens kompanije?

Bitef dance kompanija je mjesto gdje sam stasao kao profesionalni igrač, ali i kao koreograf. Tamo sam uradio svoju prvu, nagrađivanu predstavu. Tu i dalje stvaram divna djela sa mojom ekipom koja mi vjeruje u svemu što ispadne iz ove moje glave.

Bitef plesna kompanije je najbolja kod nas, i zaista imamo gostovanja svuda. Budva je bila stalna stanica, evo i opet sarađujemo i pravimo divne projekte.

Danas ste svjetski renomirani koreograf. Radite na najvećim scenama Evrope. Šta su Vaši savjeti sa mlade koji žele da se bave baletom i kulturom uopšte?

Ja sam neko ko i dalje uči. Neko ko je najsrećniji kada istražuje i obogaćuje umjetnički vokabular. Uspjeh dolazi jer ima ljubavi na pretek.

Umjetnost se mora voljeti. Razumjeti, prvo. Pa sebe preispitati gdje sam i šta sam u odnosu na želje i ljubav prema nečemu. A onda ako, na primjer, ljubav prema baletu postoji, onda ti samo treba podrška najbližih i neko ko će stajati iza tebe na tom putu, kao na primjer moja sestra iza mene, jer taj put je prekriven trnovitim ružama.

Sve se zaista može kad se želi.

Igrati tik uz more, na svježem vazduhu i pod otvorenim nebom

Koliko Vas kao umjetnika inspiriše umjetnička igra koja se igra u gradovima na moru?

Ja sam neko ko je u Budvi gostovao skoro deset godina zaredom sa Bitef plesnom kompanijom iz Beograda.

Scena između crkava čuva meni uspomene zlata vrijedne. Igrati tik uz more, na svježem vazduhu i pod otvorenim nebom nije svakidašnje. Tako da nam je svima uvijek sreća igrati na vašoj sceni u Budvi.

Sama morska energija je dovoljna da samo sjediš i ćutiš i da se napuniš pozitivom, a kamoli da igraš pored istog i dobijaš neprocjenjiv feedback od prirode.

( Vuk Lajović )