I predsjednik države podržao obnovu bokeljske kulturne baštine
U Stolivu održano donatorsko veče za obnovu stare župne crkve iz 16.vijeka
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović prisustvovao je u nedjelju veče, donatorskoj večeri koja je u đardinu crkve Imena Marijinog u Stolivu, priređena u cilju sakupljana priloga i podrške za veliki projekat obnove stare župne crkve Svetog Ilije u Gornjem Stolivu.
Pored šefa države, ovoj manifestaciji su prisustvovali i čelnici Opština Kotor i Tivat, te brojni privrednici, predstavnici društvenog i kulturnog života Boke i brojni ljudi dobre volje, kako katoličke tako i pravoslavne vjeroispovjesti.
Tu su bili čelnici Kotorske biskupije, kao i umirovljeni kotorski biskup, monsinjor Ilija Janjić.
“Prisustvom na donatorskoj večeri za obnovu crkve Svetog Ilije u Gornjem Stolivu, kao predsjednik Crne Gore želim da doprinesem da kulturno blago koje imamo na adekvatan način i sačuvamo, na dar našim potomcima. Prostor Boke Kotorske obiluje neprocjenjivim bogatstvom koje predstavlja dio svjetske kulturne baštine i uživa UNESCO zaštitu. Nadam se da će biti prikupljeno dovoljno sredstava i da će ovaj viševjekovni vjerski objekat biti obnovljen na radost svih nas. Zahvaljujem se župi Imena Marijinog i NVO Udruženju “Društvo prijatelja Gornjeg Stoliva” na pozivu da budem dio ove akcije.” – kazao je tom prilikom okupljenima predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
On je naglasio da Boka Kotorska ima mjesta kojima se s pravom ponosi pred cijelim svijetom, i poručio da je zasigurno, jedno od njih je i Stoliv koji je po Milatoviću, jedan od najljepših dragulja Boke.
Crkva Svetog Ilije posvećena zaštitniku tog sela, sagrađena je 1556. godine na uzvisini na najprominentnijem mjestu u Gornjem Stolivu, na oko 250 metara nadmorske visine na obroncima brda Vrmac.
Spada u red nekih od najljepših crkava u selima Boke Kotorske. Njen zvonik sagrađen je 1883.godine, a ispred ove bogomolje je staro stolivsko groblje sa kapelom Svetog Antuna i crkvicom Svete Ane koja datira iz 12. ili 13. vijeka.
Sa ovog mjesta inače, pruža se jedan od najljepših pogleda na unutrašnji dio Kotorskog zaliva, posebno na Perast, Dražin vrt i Orahovac.
Stoga crkvu Svetog Ilije u Gornjem Stolivu pohode brojni turisti koji uživaju u netaknutoj prirodi i šetnji kroz jednu od najgušćih šuma kestenova na Crnogorskom primorju do ovog atraktivog starog bokeljlog sela i vidikovca ispred crkve. Posebna atrakcija crkve Svetog Ilije su njene tri oltarske slike čiji je autor slovenački umjetnik Josipa Tominc.
Međutim, zub vremena, na primorju česti veći ili manji potresi, oluje i nevremena, učinili su da je crkva Svetog Ilije danas u prilično lošem stanju – pod je izložen podzemnim vodama, krov prokišnjava, zvonik je u lošem stanju, a slike, umjetnine i sakralni predmeti propadaju, jer su konstantno izloženi vlazi.
Stoga su mještani Stoliva, vjernici i župnik ovdašnje župe Rođenja Blažene Djevice Marije, don Željko Pasković koji su i u proteklih nekoliko godina u granicama svojih skromnih mogućnosti, nastojali da popravljaju najteža i najurgentnija oštećenja na crkvi, odlučili da u nedjelju veče organizuju veliku donatorsku akciju prikupljanja sredstava za detaljnu obnovu crkve Svetog Ilije u Gornjem Stolivu.
Ovu akciju je podržao i sam vrh države Crne Gore u liku predsjednika Milatovića. Donatorskoj večeri, pored šefa države, brojnih Stolivljana i njihovih prijatelja, prisustvovali su i predsjednik Opštine Tivat, Željko Komnenović, potpredsjednici Opštine Kotor Siniša Kovačević i Nebojša Ševljavić,direktor Turističke organizacije Kotor Jovan Ristić i sekretarka opštinskog Sekretarijata za zaštitu prirodne i kulturne baštine Bojana Petković.
“Kao Bokelji, obavezni smo čuvati Stoliv, dalje ga unaprijediti kako bi se na taj način odužili našim precima, a našim potomcima ostavili u amanet da ga sačuvaju za sve generacije koje dolaze."- kazao je potpredsjednik Opštine Kotor, Siniša Kovačević.
Istakao je da se nada nada da “ćemo se, kao što Sveti Ilija spaja Bokelje, pravoslavne i katolike, u budućnosti više međusobno povezivati jer jedni bez drugih ne možemo.”
( Siniša Luković )