Prigožinova pobuna i budućnost Sergeja Šojgua

Šojgu se vratio na televiziju. Na dan pobune plaćeničke paravojske Vagner kao i dan posle toga on se nije pojavljivao pred kamerama. Tek u ponedeljak su ga ruski mediji prikazali – najprije navodno u ukrajinskom ratnom području, a naveče na sastanku sa Putinom. Do danas se Šojgu nije izjasnio o pobuni.

Stručnjaci: optužbe su i na račun Putina

Profesor na Sirakjuskom univerzitetu u državi Njujork i ekspert za Rusiju Barajan Tejlor kaže: „On sledi svoj instinkt. Kada je bio ministar za zaštitu od katastrofa rado se pojavljivao na mjestima gde se desila nesreća. Time je stavljao do znanja da je on tu glavni i dobijao je kredit povjerenja. Ali kada se radi o katastrofi za koju je on lično odgovoran, ne želi da ga vide u javnosti. Ipak, iza kulisa on sarađuje sa Putinom i ostalima kako bi učvrstio svoju poziciju.“

Sukob između Prigožina i vrha Ministarstva odbrane tinja već mjesecima. Najprije je Prigožin optužio Šojgua i načelnika generalštaba Valerija Gerasimova za nedostatak municije u borbama kod Bahmuta. Odeljenje za odnose sa medijima Ministarstva odbacilo je te optužbe, ali se Šojgu nije oglasio.

Jevgenij Prigožin je, međutim, sve oštrije kritikovao vojni vrh i to ne samo zbog načina vođenja rata i zbog cijene koja se plaća, već i kako Kremlj opravdava rat. Tejlor smatra da su optužbe na račun Šojgua i Gerasimova „na izvjestan način opravdane, jer rat protiče za Rusiju veoma loše“. On dodaje da se ipak mnoge optužbe izričito „tiču Vladimira Putina“ koji je prema tim optužbama napao Ukrajinu iz izmišljenih razloga.

Zašto Putin ne otpusti Šojgua?

Putin mora da donese odluku da li Šojgu odlazi ili ostaje na dužnosti. Profesor Tejlor konstatuje da se mnogo toga što je ministar odbrane ispričao predsjedniku o novoj ruskoj armiji „ispostavilo kao neistina, pa bi bilo logično kada bi Šojgu morao da ode“. Ipak te neistine su postale očigledne još prije godinu dana, odmah poslije početka napada na Ukrajinu. Tejlor ukazuje na to da je Šojgu civilni ministar odbrane i da su za neuspehe na raznim nivoima krivi visoki oficiri. Za pogrešnu stratešku procjenu i nepostignute ciljeve, kao što je promjena režima u Kijevu, odgovoran je predsjednik.

Putin ne može odmah da smijeni Šojgua, jer bi to bio znak slabosti. Time bi popustio pred zahtevima Prigožina, kojeg je optužio za izdaju, smatra Tejlor. S time se slaže i stručnjak za Rusiju sa Univerziteta Regenzburg Fabian Burkhart. Prema njemu bi jednoznačno bio „znak slabosti“ kada bi Putin odmah poslije Prigožinove pobune smijenio Šojgua. „Čak i ako je u međuvremenu jasno da je i u vojsci Šojgu izrazito neomiljen, mogli bi postojati dobri argumenti da se prvo sačeka kako bi se smjena kasnije objelodanila“, kaže Burkhart.

Putin je poznat po tome da ne otpušta ljude koje smatra svojim. A Šojgu je i poseban slučaj, o čemu svedoči njegova biografija.

Više od ministra…

Šezdesetosmogodišnji Šojgu potiče iz dobrostojeće porodice pripadnika sovjetske nomenklature. Otac mu je bio sekretar komunističke partije u Republici Tuvi, delu Ruske Federacije. Postao je građevinski inženjer i brzo napredovao. Već kao mladić vodio je velike građevinske projekte. Uoči raspada Sovjetskog Saveza preselio se u Moskvu i osnovao državnu spasilačku službu. Kada je ona pretvorena u Ministarstvo za vanredne situacije, Šojgu je bio prvi čovjek te spasilačke službe već dvije decenije. Krajem devedesetih bio je jedan od najpopularnijih ministara u Rusiji, a i u samom vrhu partije „Jedinstvena Rusija“.

Šojgu je postao guverner Moskovske oblasti 2012, ali je samo nekoliko mjeseci kasnije imenovan za ministra odbrane. Poduhvatio se reformi, ponovo je uveo sovjetsku praksu iznenadnih masovnih vojnih vežbi radi provjere borbene gotovosti. Na izborima 2021. Šojgu je bio broj jedan na listi svoje partije.

Ipak to nije Putinov naslednik

U proleće i jesen 2021. nekoliko mjeseci prije ruske invazije predsednik Putin i ministar odbrane Šojgu zajedno su se povukli u tajgu. Te zajedničke fotografije pokazuju poseban odnos njih dvojice i Šojgu je već uračunat u krug kandidata za mogućeg Putinovog nasljednika.

Prema Brajanu Tejloru, to nije vjerovatno. On naglašava da „ukupna logika Putinovog visoko personalizovanog sistema ne predviđa alternativu, nasljednika“. Tejlor ukazuje da je Šojgu isto tako star kao i Putin, a novi predsjednik bi morao da bude predstavnik mlađe generacije. Osim toga, „Šojguov potencijal da postane predsjednik ograničen je time što nije etnički Rus“. On je „veoma pouzdan ministar odbrane, blizak Putinov saradnik, ugledan i popularan“.

Postoji detalj iz Šojguove biografije koji sukobu s Prigožinom daje posebnu notu. Početkom osamdesetih Šojgu je bio na čelu velike građevinske firme u Sibiru, za koju su, prema njegovim navodima, radili robijaši – njih 10 000. A paravojna jedinica Vagner koja se pobunila protiv Šojgua, sastoji se od bivših kažnjenika, među kojima je i Prigožin.

Šojgu i rat u Ukrajini

Putin je pred teškom odlukom, smatra Tejlor, objašnjavajući da bi smena Šojgua bila pokazivanje slabosti, a Šojguov ostanak na čelu Ministarstva odbrane mogao bi pojačati nezadovoljstvo i u Ministarstvu i u vojsci. Tejlor kaže da ga ne bi iznenadilo da Putin Šojgua smijeni za nekoliko nedelja i da mu pronađe neku drugu časnu dužnost.

„Ukrajina može da profitira na osnovu pobune“, smatra taj američki stručnjak za Rusiju. On dodaje da bi reakcija ruske vojske na ukrajinsku kontraofanzivu mogla da bude manje organizovana, a borbeni moral bi mogao da opadne. Tejlor ipak podsjeća da su se borbe vodile i za vrijeme pobune, pa ne treba računati s kolapsom fronta na ruskoj strani.

( Deutsche Welle )