Devetnaestogodišnjak od zaborava čuva zlatovez i tkanje
Andrija se za ručni rad zainteresovao kao dječak, gledajući svoju babu kako hekla. Tada je ovaj osmogodišnjak počeo da savladava heklanje
Devetnaestogodišnji Andrija Mujović ima malo drugačije hobije od svojih vršnjaka.
Ovaj Podgoričanin se od djetinjstva bavi ručnim radom i usavršava tehniku zlatoveza, tkanje, heklanje i pletenje.
Andrija se za ručni rad zainteresovao kao dječak, gledajući svoju babu kako hekla. Tada je ovaj osmogodišnjak počeo da savladava heklanje.
“Posmatrajući vješte pokrete ruku moje babe koja je tada heklala, pokušavao sam da naučim, uz njene instrukcije. Kasnije sam ovladao i ostalim tehnikama, uz pomoć interneta”, priča Andrija za “Vijesti”.
Danas, kaže Andrija, mu pričinjava ogromno zadovoljstvo kada iz njegovih ruku od vune ili konca izađe neki prozivod.
Budući da su u pitanju stari zanati Andriji nije lako da pronađe pribor za rad.
“Autentični pribor, naročito za tkanje, je veoma tesko pronaći. Još uvijek je po selima ostao poneki razboj i preslica, dok se igle i heklice mogu kupiti u pozamanterijama...”, objašnjava Andrija.
Razlike među ovim zanatima koje je Andrija samostalno usavršio su velike.
Objašnjava da tkanje i zlatovez imaju potpuno različite tehnike izrade.
“Tkanjem na razboju, od različitih materijala nastaju upotrebni i ukrasni predmeti: ćilimi, pokrivači, šalovi, staze… Zlatovez su izrađivale terzije, prišivajući zlatnu ili srebrnu srme na čoji, kadifi, svili… Zlatovezom su ukrašavane najsvečanije nošnje i to je vrlo precizan i dug proces izrade”, kaže Mujović.
Zajednički imenilac za sva Andrijina interesovanja je folklor kojim se bavi već 10 godina u FA KIC “Budo Tomović”.
“Folklor je zajednički imenilac i objedinjuje nošnje, igre, pjesme i običaje. To me upravo podstaklo da više proučavam nošnje, koje su moja specijalnost. FA KIC-a ,,Budo Tomović’’ čiji sam član, posjeduje bogat fundus originalnih narodnih nošnji i u prilici sam da proučavam ornamente, materijale i različite krojeve”.
Prilika da često oblači originalne nošnje iz Crne Gore i okruženja probudila je u njemu želju da nauči tehnike koje se koriste za izradu narodne nošnje.
“Najzahtjevnija za izradu je crnogorska svečana nošnja. Krenuo sam sa rekonstrukcijom određenih djelova, služeći se originalnim krojevima i motivima koji su uobičajeni za određene djelove nošnje”.
Andrijino zanimanje budi interesovanje kod svih zbog čega dobija brojne pozitivne komentare.
Kao učenik Gimnazije “Slobodan Škerović” imao je priliku da drži časove veza.
“Ima dosta i zainteresovanih koji žele da nauče, ali veoma brzo odustanu. U Gimnaziji sam držao časove veza u sekciji ručnog rada i dosta polaznika je uspješno nastavilo da se bavi vezom”, kaže Andrija.
( A.B. )