Doba fariseja
Novi stihovi Miraša Martinovića istovremeno su odlazak na jerusalimske ulice prije dvije hiljade godina, ali i slika onoga što živimo danas i ovdje: pjesnik jasno prepoznaje svoje doba
Sve, dakle, što vam reku da držite, dr-
žite i tvorite; ali što oni čine ne či-
nite; jer govore a ne čine.
(Jevanđelje po Mateju, 23 -3)
Briga vas nije
Za božansko učenje
Ne radite za dobro
Za Boga
Već da drugi vide
Ono što radite
Da vas hvale
Da šire priče
O vama
Dobročiniteljima
Ali bog sve vidi
Bog zna
Da se pretvarate
Da nijeste u srcu
Onakvi
Kakvim se pokazujete
Da ono što krijete
Ispod raskošnih
Haljina
Nije ono što haljine
Kažu
Haljinama
Ne možete prikriti
Vaše farisejstvo
Milostinju dajete
A okrećete se
Da vidite
Da li vide
Vaše ispružene ruke
Lice prekriveno
Prijetvornim osmijehom
Da čujete
Šta kažu
Oni što gledaju
A kada je naroda
Ponajviše
Uznesete se
Ulicama Jerusalima
Jer vi ne dajete
Milostinju
Da bi pomogli
Već da se priča
Da dajete
Vaše farisejstvo
Ne može se sakriti
Šarenim haljinama
I blještavom raskoši
A to što u hramove
Idete
I revnosno vršite
Službu
Ne činite
Zbog službe Božije
Već da se kaže
Kako ste
Redovni u hramu
Vi vaše farisejstvo
Prikrivate revnošću
I lijepom odjećom
Šepurite se
Ulicama jerusalimskim
U vrijeme
Velikih praznika
Kada je na ulicama
Naroda ponajviše
Tada mnogi govore
Evo ih
Pokazujući prstom
Na vas
Ali upmatite
Ne možete se
Sakriti
Šarenim haljinama
Zlatom i srebrom
Izvezeninm
Ni zlatnim amajlijama
Ni drugim ukrasima
Od dragog kamenja
Bog sve vidi
Upamtite
Neki viču
Ali ne glasno
Sačuvaj me Bože
Od kvasca farisejskoga
Od Nikodima
I njemu podobnih
Pozivate se
Na duh sveti
Na mudrost
I nauku
Kunete se
Kako vas ne zanimaju
Zemaljske vlasti
A za te iste vlasti
Radite
I potkazujete
Teško vama
Grobovi okrečeni
Kunete se u Boga
I Božju riječ
A suprot Boga i Božjeg
činite
Fariseji ne mogu
Biti drugo
Do fairseji
Nijesu samo prisutni
U Jerusalimu
Ima ih i u drugim
Gradovima Judeje
Kvasac raste
Šire se i množe
I sve ih je više
Ovo je njihovo vrijeme
A zar nije
Rekao Solomon
Car nad Izrailjem
Sve dođe
U svoje vrijeme
Ne može prije
I ne može kasnije
Do u vrijeme
Koje mu je određeno
( Miraš Martinović )