"Ćelava pjevačica" premijerno izvedena na Ljetnjoj pozornici u Tivtu

Prva samostalna pozorišna produkcija Centra za kulturu (CZK) Tivat nakon pauze od šest godina, komad "Ćelava pjevačica" po tekstu Ežena Joneska i u režiji Jagoša Markovića, premijerno je izvedena u subotu veče na Ljetnjoj pozornici u Tivtu, u sklopu 18. Međunarodnog festivala mediteranskog teatra Purgatorije.

Premijeru predstave koja je svojevrsna bokeška verzija čuvenog komada francusko-rumunskog autora, nije spriječilo ni katakizmično nevrijeme koje je u subotu zahvatilo Boku i Tivat, iako su ogromna količina kiše i povremeni jak južni vjetar nanijeli štetu i samoj sceni na kojoj se odvijala radnja ovog komada.

Ipak, upornost radnika CZK Tivat i napori pripadnika interventnih i komunalnih službi koji su sanirali posljedice oluje na ljetnjoj pozornici, učinili su da ni lembuli kako u Boki nazivaju ovakva intenzivna nevremena, ne osujete premijeru predstave koja se u glavama njenih kreatora "kuvala" skoro pet godina...

Publici koja je imala hrabrosti da nakon cjelodnevnih udara gromova i pljuskova preksinoć dođe na ljetnju pozornicu, autorski tim predstave priredio je skoro dvočasovno uživanje, prvenstveno u glučamčkim bravurama ansambla "Ćelave pjevačice" jer radnje (barem smislene) u predstavi nema. Što naravno, uopšte ne čudi kada je u pitanju Joneskov komad koji je oličenje za antidramu i teatar apsurda, te koji je od nasumičnog blebetanja junaka ovog komada, u proteklih sedamdesetak godina od njegove prve izvedbe, napravio svojevrsnu kulturološku ikonu.

Reditelj ove verzije "Ćelave pjevačice" Jagoš Marković odlučio je da njenu radnju iz Londona, preseli u Boku Kotorsku u stan jedne gospodske kotorske familije, te da britansku uštogljenost originalnih aktera ove drame pretvori u mediteransku lepršavost ali i fjaku tako karakterističnu za žitelje zaliva. Ključnu ulogu u tome uradio je prevod Joneskove drame na bokeški dijalekt i njeno prilagođavanje lokalnim prilikama, a koje je maestralno odradio profesor Neven Staničić.

Ipak, Staničić (čini se namjerno i smišljeno da bi ipak što šira publika mogla da razumije dijalog između junaka predstave) nije u tome "išao do kraja", pa nije u potpunosti ispoštovao dijalekt kojim govore pravi, antički Bokelji. Što samo po sebi, nije nužno mana ove predstave kojoj i pored toga, ne manjka lokalnog šarma, odnosno šuga i šesta Boke i Mediterana...

Reditelj Jagoš Marković ostao je dosljedan sebi pa je i u "Ćelavoj pjevačici" primijenio svoj osobeni pristup i neuobičajena, ali višeznačna rješenja koja publiku impresioniraju, ali i tjeraju na razmišljanje. Umjesto pijeska koji je pokrivao veći dio scene i konstantno curio sa kule u pozadini na aktere njegove "Hasanaginice" takođe u produkciji CZK Tiva, Marković je ovog puta cijelu predstavu stavio u mali, plitki bazen i vodu kojom gacaju svi akteri "Ćelave pjevačice" u stanu familije Borio.

Ovo dodatno pojačava utisak mora apsurda u kojem se guše akteri i "radnja" predstave, ali i sa druge strane, šalje višeznačnu poruku o polaganom, ali sigurnom nestajanju, potonuću nekadašnje autentične, gospodske Boke nad kojoj se lagano sklapaju valovi istorijskih dešavanja koji su u zaliv doveli neko sasim drugo stanovništvo, kojem treba prevoditi bokeški jezik i tumačiti mu ovdašnje regule. Utisak nostalgije i nepovrata dodatno pojačava upečatljivi zvučni efekat otkucavanja gradskog sata, i odličan izbor muzike koji je napravio reditelj Marković - od legendarne "Bokeške noći" Tivćanke Maje Perfiljeve u izvođenju Vice Vukova, preko "Jubav si moja zauvik" Meri Cetinić, do već pomalo zaboravljene "Barbare" Zvonka Špišića.

Upečatljive kostime za predstavu uradila je Marija Marković-Milojević, efektnu scenografiju potpisuje Tara Lazarević-Kisić a dizajn svjetla Radomir Stamenković.

U antidrami koja radnje nema poput "Ćelave pjevačice", zadatak glumaca je bio još i teži, a beogradskom dijelu ekipe koji je sve to morao da odigra i na za njih stranom bokeškom dijalektu, izazov je bio još komplikovaniji. Stoga je sjajna uloga koju je u ovoj verziji "Ćelave pjevačice" ostvarila poznata sprska glumica starije generacije Olga Odanović još i impresivnija jer Odanović svojom energijom bukvalno gospodari većim dijelom scene.

Branko Vidaković kao truntavi i fjakavi gospodin Borio nije otišao mnogo dalje od onoga u čemu ga šira javnost posljednjih godina pamti kroz neke komercijalne TV nastupe, dok je vrlo korektan posao u svojoj relativno maloj roli služavke Meri odradila Sandra Bugarski.

Crnogorski dio ekipe istovremeno briljira: prevashodno sjajni Momičo Otašević kao gospodin Lazari, Dubravka Drakić kao njegova koketna supruga i standardno dobri Branimir Popović kao u prostoru, vremenu i emocijama poluizgubljeni Kapo pompijeri.

Nakon premijere u subotu, predstava "Ćelava pjevačica" u Tivtu je na programu festivala "Purgatorije" i naredna dva dana - u nedjelju 2.jula i ponedjeljak 3.jula, na Ljetnoj pozornici sa početkom u 21.30 sati.

( Siniša Luković )