Varvari i Mijač: Od ekskurzije na Islandu, zalivanja viskijem i ad hoc analize, do transparenata

Prošlog ljeta, nakon eliminacije u 2. kolu kvalifikacija Lige konferencija od Brejdablika, dakle istog tima koji je Budućnost nedavno izbacio iz kvalifikacija za Ligu šampiona, navijači podgoričkih “plavih” su prilično mirno podnijeli prerani kraj još jedne evropske priče.

Isto je bilo i ljeta 2021. kada je Budućnost doživjela brodolome u duelima sa Helsinkijem - ukupno 1:7, pa farskim Torshavnom - ukupno 0:6.

Oba puta ceh su plaćali treneri, prvo Mladen Milinković, pa Aleksandar Nedović, koji je, doduše, otišao nešto kasnije, zbog slabog starta u prvenstvu.

Smjene trenera su, vjerovatno, i odgovarale tzv. tribini, jer je i logično, pa i uobičajeno u fudbalu, posebno u “neuređenom”, kakav je crnogorski, da nakon neuspjeha dođe i do nekih promjena...

Ljeto 2023. je, međutim, potpuno drugačije od prethodna dva, jer su navijači ustali protiv čovjeka koga su uvažavali, protiv koga nisu imali ništa, s kojim su, u intimnim atmosferama klupskih proslava, nazdravljali jedni drugima domaće titule, s kojim su imali najmanje jedan zajednički fudbalski izlet - na Island, prošle godine, takođe, zaliven skupocjenim pićem.

Varvari su se “okomili” na Veselina Mijača - i sada cijeli grad zna za to, nakon što je na jednom podgoričkom mostu postavljen transparent - Prevarantu odlazi, uz zaista lijepo iscrtan lik predsjednika kluba u ostavci.

Ovaj transparent je drugi dio ove ljetnje navijačke priče, koja je počela širenjem zastave poslije debakla od Brejdablika na kojoj je odlazak iz kluba zatražen, imperativno, i od trenera Miodraga Džudovića i sportskog direktora Drobnjaka, a koji je, zatim, i prenijet direktnim, nimalo prijatnim, razgovorom.

Ali, zašto je grupa, ili grupica, navijača Budućnosti sada, baš u ovom trenutku, toliko kivna na Mijača, a prije samo mjesec i po su zajedno slavili titulu na zatvorenoj klupskoj zabavi, koja se pretvorila u “varvarsku žurku” i na kojoj je, na kraju, bilo mnogo više navijača nego igrača i članova kluba.

Zašto su navijači krenuli na Mijača, koji je u januaru prošle godine u razgovoru za klupski sajt kazao da je ponosan na njih, da su najbolja navijačka grupa i da su uprava koja vodi Budućnost i navijači pronašli sklad u razgovorima i podršci, te da su svi zajedno posvećeni uspjehu kluba.

Zašto su udarili na čovjeka koji ih je štitio kada su u avgustu prošle godine, poslije meča u Kotoru, prvo na stadionu, pa zasjedom koju su postavili na ulazu u Budvu, prilično vulgarno i oštro zahtijevali od stručnog štaba da dođe do određenih promjena u prvom timu, te promjenu vlasnika kapitenske trake. Iz kluba je takva situacija tada opisana kao “ad hoc” analiza...

Zašto su to uradili sada, a ne recimo kada je obnovio ugovor sa Glavnim gradom, po kome, ukratko rečeno, ne mora da ulaže svoj novac, već mu je dozvoljeno da od prihoda po svim osnovama - Evropa, transferi, marketing - kompletira zagarantovanih milion i 200 hiljada eura, koliko je obavezan da obezbijedi u budžetu, a da sve preko toga vodi kao sopstvenu dobit.

Grupa navijača zna odgovor na ova pitanja, zna i zašto se odlučila na ovakav vid protesta protiv Mijača.

A snagu i moć da na ovaj način iskažu svoje zahtjeve su dobili zato što im je upravo Mijač to i dozvolio intimiziranjem s njima, odbranom njihovih “nestašluka”, pohvalama i zahvalnostima koje im su im on i igrači često udjeljivali u medijskim nastupima.

Mijač će, po svemu sudeći, uskoro i napustiti klub, on je zapravo to najavio odmah na kraju prošle sezone, a njegov primjer odnosa s navijačima moraće da posluži njegovom nasljedniku - ne kako ne bi trebalo, već kako ne smije da se radi.

Možda svi iz kluba, na čelu s predsjednikom, zaslužuju da odu, ali ne zbog toga što od njih to traži navijačka grupa, i na način na koji to traži, pa i da je mnogo brojnija i jača nego što je sadašnja garnitura “Varvara”.

( Aleksandar Radović )