Albana Ejupi: Umjetnošću pokušavam da vizuelno uzdignem emocije

Nakon što fotografiše tijela individue ili para, u pokretu ili ne, slijedi izbor najupečatljivijih od različitih poza, da bi zatim mlada slikarka sa Kosova Albana Ejupi prešla na crtanje skice i u krajnjem na stvaranje jedinstvenog rada posebnim tehnikama, priča umjetnica u razgovoru za “Vijesti”.

Tako, za razliku od mnogih savremenih umjetnika koji preuzimaju slike iz masovnih medija i obrađuju ih slikarskim tehnikama, ali i za razliku od onih klasičara koji slikaju modela dok pozira u realnom vremenu, Ejupi se fokusira na živi model, ali putem serije fotografija koje sama radi, a nakon čega slijedi crtanje i proces u kojem rukama ili četkom nanosi pijesak na slike, stvarajući na taj način fizičke prostore percepcije. Pritom, korišćenjem pijeska sa Kosova, kaže da osjeća kao da se dio njenog nasljeđa materijalizuje kroz radove, a istovremeno naglašava i simboliku trošnosti ljudskog tijela i prolaznosti života...

Odabrani radovi mlade umjetnice koja posljednjih godina živi i stvara u Beču, predstavljeni su i podgoričkoj publici, u Modernoj galeriji JU Muzeji i galerije Podgorice, a postavka će biti u prostoru do trećeg septembra. Koncipirana namjenski za Modernu galeriju i publiku u Podgorici, izložba nazvana “Sandscapes” direktno upućuje na interesantnu tehniku, simbole i sopstvene motive pješčanih pejzaža, odnosno pejzaža ljudskih tijela...

Aktovi su nastali na osnovu fotografija modela i scena koje je autorka napravila u svom ateljeu, objasnio je na otvaranju kustos Lukas Vulf (Wolf). On je istakao i da je na njenim djelima uočljiva jedinstvenost individualnih životnih iskustava koja ostavljaju tragove na modelima i ogledaju se na platnima. Autorkini aktovi u pijesku prikazuju ljepotu ljudskog tijela u njegovoj nesavršenosti, realnosti, istinitosti i ogoljenosti, ali i njegovu prolaznost.

“Za Ejupi, slike uvijek dobijaju neočekivani razvoj, a sve češće se pojavljuju novi putevi koji brišu granice između figuracije i apstrakcije, slikarske površine i trodimenzionalne strukture, svijetlih boja i intenzivnih poteza četkicom”, kaže Vulf.

Direktor JU Muzeji i galerije Vučić Ćetković na otvaranju izložbe je istakao da ostvareni rezultati i autentičnost vizuelnog stvaralaštva preporučuju Ejupi da svoje interdisciplinarne radove predstavi u Muzeju grada Podgorice. Realizaciju postavke pomogao je galerista iz Beča Lukas Fajhtner koji je ustupio dio izloženih radova.

Ejupi je rođena 1994. godine u Prištini na Kosovu, a trenutno živi i radi u Beču u Austriji. Kroz svoju umjetnost bavi se duhovnim i društvenim aspektima ljudske prirode, posebno odnosom duha i tijela u kojem živimo. Kombinuje akte sa temama poput ideala ljepote, seksualnosti i ljubavi. Njena djela su svojevrstan kontrapunkt digitalizaciji, društvenim medijima i vještačkoj inteligenciji kroz ličnu percepciju, fokusirajući se u potpunosti na žanr slikarstva.

Mlada slikarka u razgovoru za “Vijesti” prenosi utiske sa otvaranja izložbe u Modernoj galeriji, predstavlja postavku, svoje motive i tehniku, govori o likovnim scenama Kosova i Austrije...

Kakve utiske nosiš sa otvaranja tvoje izložbe u Podgorici, jesu li ispunjena neka očekivanja?

Nosim veoma pozitivne utiske, praćene izuzetno toplom dobrodošlicom. Galerija je moderna i dobro opremljena, a organizacija je bila krajnje profesionalna. Dobila sam i pozitivne komentare od svih gostiju. Publika u Podgorici je zaista topla i otvorena.

Koncept izložbe “Sandscapes” osmišljen je u skladu sa prostorom Moderne galerije u Podgorici. Kolika je zapravo međuzavisnost tvog djela i izložbenog prostora?

Osoblje JU Muzeji i galerije Podgorice je takođe veoma profesionalno, a posebno mi se dopalo osvjetljenje u galeriji. Mislim da smo uspjeli da veoma precizno iskombinujemo osvjetljenje s mojim radovima. Mislim da su bijeli zidovi u kombinaciji sa izloženim betonom na podu i prilično hladno osvjetljenje bili odlično usklađeni sa radovima.

Koliko si djela izdvojila za ovu priliku i kada su nastala? Pored toga, da li se na neki način međusobno nadovezuju i pričaju jedinstvenu priču?

Izložba se sastoji od ukupno jedanaest radova, koje sam stvarala tokom čitave moje dosadašnje karijere. Dakle, namjerno sam birala radove koji sadrže elemente iz svakog dijela mog kreativnog ciklusa. Zajedno sa kustosom Lukasom Volfom, odabrali smo slike koje u velikoj mjeri sadrže pijesak, ali smo se ujedno fokusirali na odabir različitih motiva, boja i dimenzija jer mi je bilo važno da publici predstavim širok spektar mog stvaralaštva.

Ono što je kustos Volf naglasio kao specifično u tvom radu jeste prisustvo živog modela na osnovu kojeg nastaje slika, odnosno akt. Kakav je tvoj odnos prema modelu i kako teče proces stvaranja?

Obično prvo fotografišem, tako da imam veliki izbor različitih poza. Taj odabir mi je jedan od omiljenih momenata u procesu, jer sam veoma uzbuđena zbog toga što otkrivam na fotografijama. Kako se tijelo osobe ili para izražava u različitim pozama i kako emocije postaju vidljive iz različitih perspektiva. Nakon odabira fotografije koja u meni probudi kreativnost, prelazim na crtanje skica prije nego što počnem sa stvarnim radom.

Reklo bi se da je poseban fokus je na žensko tijelo i iskustvo, odnosno tragove koje različita iskustva ostavljaju na tijelu... Koliko je kompleksno tako nešto predstaviti na slici?

Nijesu nužno uvijek ženska tijela, ali i ona čine dio mojih radova. Kada se fokusiram na žensko iskustvo, zaista postaje prilično složeno vizualizovati ga. To je misaoni proces koji je teško opisati, i mislim da je jedan važan aspekat procesa spektar boja koje koristim, kao i oblik tijela koje pokušavam da prikažem, pri čemu više volim da slikam tijela s oblinama. Ujedno se fokusiram i na poze, što sliku čini kompozicijom mnoštva različitih aspekata.

Tijelo, fizički izgled i ljepota česta su tema današnjice. Kustos Volf je primijetio i da se kroz svoju umjetnost baviš duhovnim i društvenim aspektom čovjeka, a posebno odnosom duha i tijela u kojem živimo. Kako ti komentarišeš današnje percepcije čovjeka, tijela i duha, bilo kao umjetnica ili mlada djevojka?

Ovo je prilično složeno pitanje, i mislim da se njime treba pozabaviti sa filozofskog aspekta. Kako se tijelo u najjednostavnijem slučaju može posmatrati kao čisti objekat, prilično je složeno definisati šta čini “duh”. Kroz svoju umjetnost pokušavam da vizuelno uzdignem emocije, odnosno da vizuelizujem pojave i ideje koje nije lako oslikati, a dok slikam te pojave, koristim viuzelni objektiv da učim više o godinama, sjećanju, ljubavi, osjećanjima, izazovima, bolu, ranama i zarastanju, trudnoći i seksu.

Izložba u Podgorici je otvorena do septembra... Hoćeš li ponovo doći u Crnu Goru u međuvremenu i kako si zadovoljna saradnjom?

Nisam sasvim sigurna, ali svakako planiram, jer ću uglavnom tokom ljeta biti na Kosovu. Važno mi je da me ljudi koji dolaze na izložbu upoznaju i lično, a voljela bih i da mogu da dovedem više ljudi na izložbu. Što se tiče saradnje, veoma sam zadovoljna i moram ponovo da istaknem nivo profesionalizma osoblja iz galerije.

Da li na nečemu trenutno radiš, kakvi su tvoji planovi za dalje?

Uvijek radim, pa budite radoznali (smijeh). Ali, moji planovi za budućnost su da nastavim da radim ono što najviše volim, da istražujem i otkrivam sebe i sve oko sebe, kroz slikanje. U praktičnom smislu, nastaviću dalje da unapređujem svoju karijeru, i raditi na tome da doprem do ljudi, odnosno da inspirišem još više ljudi svojom umjetnošću. Moje sljedeće izložbe biće u Salcburgu u Hangaru 7, a otvara se 27. jula, zatim i u Briselu, u Art Briselu od 28. septembra. To su potvrđene izložbe, ali u toku je i rad na drugim dešavanjima ove godine, pa ostanimo na vezi...

Umjetnici u Beču su cijenjeni, ali se i situacija na Kosovu popravlja

Potičeš sa Kosova, a trenutno živiš i radiš u Beču. Šta možeš reći o umjetničkim scenama ove dvije zemlje i kakav je položaj mladih u objema, da li se i po čemu razlikuje?

Te dvije scene se razlikuju u skoro svim aspektima, polazeći od mogućnosti koje mladi umjetnik ima da gradi karijeru. Iako ima mnogo poznatih i talentovanih umjetnika sa Kosova, gotovo uvijek moraju da odu u inostranstvo da bi izgradili karijeru i napredovali, jer nijesmo priznati u društvu kao umjetnici.

U gradu poput Beča, situacija je suprotna, jer je uvažavanje umjetnosti mnogo raširenije. Naravno, novac igra ogromnu ulogu, kao i različite institucije, galerije, manifestacije i slično. Međutim, moram da istaknem da se situacija na Kosovu promijenila na bolje tokom prethodnih godina, posebno tokom prošlogodišnjeg bijenala u Prištini, koje je bilo značajna promocija naše profesije.

Koliko status i potencijali mladih autora zavise od institucija i funkcionera, bilo u sredini iz koje potičeš i u onoj u kojoj trenutno živiš?

Mislim da sam slučajno odgovorila na to pitanje kroz prethodni odgovor. Ali naravno, Kosovo je mlada država i mnoge stvari tek treba da budu uspostavljene sa institucionalne strane, dok u Austriji postoji veoma duga i kontinuirana institucionalna tradicija za promovisanje i podršku mladih umjetnika.

Opet, situacija na Kosovu se uveliko popravila u tom smislu tokom prethodnih nekoliko godina.

Pijesak kao simbol nasljeđa, ali i trošnosti tijela, prolaznosti života

Kako tehnika koju koristiš korespondira sa samim nazivom ove izložbe “Sandscapes”?

Moja umjetnost se bavi duhovnim i društvenim aspektima ljudske prirode. Koristim različite slojeve boja i materijala na platnu. Korišćenjem pijeska sa Kosova osjećam da se dio mog nasljeđa materijalizuje kroz radove. Više volim da radim sa starijim ljudima koje je život oblikovao i obilježio. Pošto je nestabilan, čini se da je pijesak adekvatan materijal za razgovor o trošnosti tijela i prolaznosti života. Dakle, kratak odgovor bi bio da je suština naslova jednostavno upotreba pijeska na mojim slikama.

( Jelena Kontić )