Haos: Kolijevka prirode

Praiskonska praznina, bezdan, bezoblično stanje koje je postojalo prije nastanka svijeta ili na početku stvaranja. Sveobuhvatni okean iz kojeg je sve što nas okružuje proizašlo. Zbrkana mješavina elemenata i sastavnih dijelova svijeta prije nego su ih demijurg, bogovi ili neka druga moćna sila razvrstali u red. Kolijevka prirode - njen početak i njen kraj.

"Pre mora, zemlje i neba koje sve prekriva, priroda se u čitavom svemiru ispoljavala u jednom istom vidu; zvali su ga Haos; to je zapravo bila bezoblična i zbrkana masa, nepomična gromada, gomila nepovezanih i neskladnih elemenata" (Ovidije, Metamorfoze). Pretvaranje Haosa u kosmos, nereda u red, ispoljava se kao prelaz od tame ka svjetlosti. "Dakle, Kaos bi na samom početku / a zatim Zemlja širokih prsi…" (Hesiod, Teogonija).

Eros se odvojio od Haosa i kreirao svijet iz materijala koji je bio rasut. Haos i mora biti savladan i uobličen da bi bogovi i ljudi mogli postojati. Stvaranje je bio proces pomoću koga su bogovi uveli poredak umjesto Haosa.

Proces nastajanja kosmosa prikazan je kao neprestana borba između suprostavljenih sila, snaga reda i kreacije, i snage razaranja nereda. Kao što je bilo moguće napraviti svemir od Haosa, takođe je moguće da će se svijet ponovo pretvoriti u Haos. U skandinavskoj mitologiji Tor, Odin i drugi bogovi obuzdavaju prijeteće htonske sile. Kraj svijeta će nastupiti kada sile reda više neće biti u moći da se nose sa Haosom.

Odvajanje neba od zemlje bilo je neophodno da bi se Haos pretvorio u kosmos. Prema indijskom mitu, svijet je nastao iz Haosa kada je bog Indra, kralj bogova, odvojio nebo od zemlje. Sile Haosa mogu se pojavljivati u likovima raznih morskih čudovišta ili podzemnih nemani (Levijatan, Tijamat, Behemot, Tifon), koje bog tvorac ili heroj utemeljivač kulture moraju da pobijede.

U vavilonskom epu o stvaranju "Enuma eliš", Marduk savlađuje pračudovište Tijamat i njenu demonsku pratnju (zmija, škorpion, aždaja), i nakon borbe od njenog raskomadanog tijela stvara se postojeći svijet. Haos je prevladan poretkom stvorenog. Ideja potrebe za periodičnim neredom, nešto između nastajanja i nestajanja, zanosom i rastrojstvom, obnovom haosa nužnim za održavanje svijeta ili obnovom unutarnjih snaga pojedinca, nadahnjuje činove i vjerovanja svih vrsta (saturnalije, orgije, karneval, pijanke, ples sa transom).

Savremeni pjesnik Teodor Retke opisuje paralelno iskustvo u svojoj pjesmi U mračnom vremenu: "Stalan protok saglasnosti / Noć nabujala sa pticama, dronjavi mesec,/I u sred dana ponoć ponovo dođe!/Daleko čovek hoda da pronađe šta je -/Smrt sopstva u dugoj noći bez suza,/Svi prirodni oblici plamte neprirodnom svetlošću./Mračna, mračna je moja svetlost, i mračnija moja žudnja.”

( Goran Gligorović )