Milijarde se obrću na crno - siva ekonomija ozbiljan problem svih država regiona

Šverc cigareta, rad na crno, neizdavanje PDV računa i izdavanje privatnog smještaja u turizmu bez prijava i oporezivanja - dominantni su segmenti rada na crno proteklih godina u Crnoj Gori.

Najveći izvor šverca cigareta bila je takozvana Slobodna zona u Luci Bar. Nakon njenog zatvaranja u avgustu 2021. godine, značajno je počela da se povećava legalna prodaja cigareta, a i prihodi države od akciza i PDV-a na duvanske proizvode porasli su za 50 miliona. Podaci pokazuju i da je vrijednost legalne prodaje duvanskih proizvoda za period januar-maj ove godine skoro za tri puta veća nego u istom periodu 2019.

Od početka 2022. godine u Crnoj Gori je na snazi drugačiji obračun dažbina na zarade, jer je ukinuto plaćanje zdravstvenog osiguranja koje je činilo 10,8 odsto bruto zarade, a uveden je i neoporezivi dio zarade do iznosa od 700 eura. Na primjer, na zaradu od 700 eura neto poslodavac je do tada plaćao još 447 eura poreza, doprinosa i drugih dažbina, a sada na isti iznos iznos svih dažbina iznosi 195 eura.

Nakon ovih mjera mnogim poslodavcima se više nije isplatilo da radnike vode “na crno”, odnosno da im jedan dio zarade isplaćuju zvanično, a drugi dio “na ruke” bez obračuna poreza i doprinosa.

Takođe, zbog odlaska mnogih radnika u inostranstvo, naročito u djelatnostima ugostiteljstva, građevinarstva, tehničkih zanimanja..., poslodavci više nisu imali mehanizam ucjene i sve više radnika se ne zadovoljava minimalnim platama bez uplaćivanja doprinosa.

Da se značajno smanjilo crno tržište rada pokazuju podaci da se naplata doprinosa za penziono osiguranje, čija se stopa jedina nije mijenjala u poreskoj reformi iz prošle godine, skoro izjednačila sa sumom potrebnom za isplatu svih penzija.

Takođe, broj zaposlenih u maju ove godine iznosio je 244 hiljade, dok ih je u istom mjesecu 2019. godine bilo 204 hiljade.

U maju 2019. godine broj nezaposlenih je iznosio 36 hiljada, a u istom mjesecu ove godine 41 hiljadu. To znači da je istovremeno broj zaposlenih povećan za 40 hiljada, a nezaposlenih za pet hiljada. Matematički ovaj nesklad se mogao desiti jedino ako je veliki broj radnika iz sive zone preseljen u legalne tokove, odnosno da su ih poslodavci legalizovali i za njih počeli plaćati poreze i doprinose.

Nakon što je u 2021. godini završen sistem fiskalizacije obračuna PDV-a, uz druge uslove kao što su inflacija i povećanje potrošnje, naplata ovog poreza sada je za 50 odsto veća nego u 2019. godini, odnosno za 350 miliona godišnje.

Vlada je početkom jula utvrdila smjernice makroekonomske i fiskalne politike za period 2023. do 2026. godine, čiji je cilj da se dug države i deficit svedu na zakonski osnov.

Ekonomista Zarija Pejović upozorava da postoji više indikatora koji ukazuju na sumnju da u Crnoj Gori postoji problem pranja novca iz kriminalnih aktivnosti.

“Visoke cijene nekretnina, potom nikada veći depoziti u bankama, odstupanja između agregatnih pokazatelja kao što su ukupno isplaćene zarade u godini i lične potrošnje domaćinstava u obračunu BDP-a. Ovi indikatori ukazuju na nivo potrošnje i štednje koja se ne može objasniti zaradama, pa ni dotacijama iz inostranstva i kreditima. Da li je i u kojoj mjeri Crna Gora ‘perionica’ novca stečenog kriminalnim radnjama, na ovo pitanje odgovor treba da daju organi koje se bave sprečavanjem pranja novca, Uprava policije, ANB, Centralna banka”, kazao je “Vijestima”.

Pejović predlaže da Vlada, odnosno Skupština, formira anketni odbor koji bi istražio razmjere ove pojave prikupljajući informacije iz institucija i na osnovu toga formiraju izvještaj.

“Ovo tim prije što je u Crnoj Gori međuinstitucionalna saradnja po pravilu nedovoljna. Ukoliko organizovani kriminal uspije da se penetrira u ekonomsku bazu, zasigurno će pokušati da preuzme i politički sistem. Ako se Crnoj Gori to desi, a moguće da se već i dešava, većina građana će živjeti u siromaštvu, dok će politički sistem proizvoditi stalnu nestabilnost”, kaže Pejović.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović je objasnio da je cilj smjernica da se stabilizuju javne finansije, jer u naredne četiri godine na plaćanje dospijevaju skoro tri milijarde starih dugova i zaduženja.

“Obaveze koje nas čekaju su velike i to će zahtijevati dosta rezova u fiskalnoj politici. I dalje imamo ozbiljan prostor u suzbijanju sive ekonomije za dodatne prihode države. Rak rana je turizam zbog nelegalnog smještaja, do politika u oblasti igara na sreću, čvsta fiskalna disciplina kroz fiskalizaciju, uvođenje elektronske fakture”, kazao je ranije Damjanović.

Iz Vlade su ranije najavili da pripremaju program sličan sistemu elektronskog prijavljivanja turista e-vizitoru iz Hrvatske, koji bi omogućio državnim poreskim vlastima veći uvid u turistički promet pod privatnih izdavaoca smještaja, a time i smanjenje sive zone i veću naplatu prihoda.

Hrvatska: Od skromnih 6, do vrtoglavih 30 odsto BDP-a

Različite su procjene udjela sive ekonomije u hrvatskom BDP-u i kreću se od skromnih 6 pa do visokih 30 procenata! Toj većoj brojci sklona je i Svjetska banka, koja je Hrvatsku u istraživanju o udjelu sive ekonomije smjestila uz bok zemalja kao što su Brazil, Maroko, Pakistan, Libija, Kenija, Ekvador i Rumunija.

Nakon okruglih deset godina koliko se u Hrvatskoj primjenjuje fiskalizacija, čak 58 odsto kafića i drugih obveznika fiskalizacije ne izdaje račune ili na drugi način vara državu! Poražavajuće brojke objavila je Porezna uprava, i to kao rezultat nešto više od tri hiljade kontrola, tj. nadzora fiskalizacije koje je provela u prvih pet mjeseci 2023. godine.

Utvrđene nepravilnosti najčešće se odnose na neizdavanje, odnosno nefiskaliziranje računa i neevidentiranje cjelokupnog prometa, nepotpune i netačne podatke o poslovnim prostorima, nefiskaliziranje izdanih računa u zakonskom roku, nepolaganje ostvarenog prometa na žiro-račun i drugo, tvrdi Porezna uprava.

Rekordan je to broj nepravilnosti, i to deset godina od uvođenja fiskalnih veza, jednog od najuspješnijih projekata državne administracije, koji su proučavale brojne zemlje, a neke i kopirale, poput Slovenije i Češke. Velika je stvar kada klikom miša u nekoliko sekundi možeš doznati kretanje prometa na svakom fiskaliziranom mjestu. Prijašnjih su se godina, tačnije do 2018. godine, nepravilnosti pronalazile kod jedne trećine pa do 42 odsto svih kontrolisanih subjekata, ili 53 odsto 2019. godine.

Veći postotak od ovogodišnjeg zabilježen je jedino u nasumičnim kontrolama provedenima u januaru 2020. godine, kada je čak 66 odsto obveznika bilo u prestupu. Jedno ranije istraživanje Ekonomskog instituta sugerira da državu najčešće varaju prodavači na tržnicama, kućni majstori i razni fitnes centri, taksisti, iznajmljivači apartmana, alternativni medicinari te mehaničari, međutim, mnogi će iz životnog iskustva na popis dodati frizere, kozmetičare, zubare pa i neke kafiće koji ne izdaju račune.

Je li kontrola manje i je li problem u broju inspektora, zasad nema odgovora iz Porezne uprave, no sve upućuje na to da se siva ekonomija razmahala. Turistička je sezona idealno razdoblje za dodatni lov u mutnom. Porezna uprava kaže da je razdoblje između 15. juna i 15. septembra 2023. godine predviđeno za pojačane nadzore na cijelom području, ali “s posebnim naglaskom na jadransku obalu, otoke i područje grada Zagreba”.

Iza niže brojke od svega šest odsto sive ekonomije (zadnji poznati podatak je za 2020. godinu) stoji Državni zavod za statistiku i prema tolikom udjelu lani se u sivoj ekonomiji moglo vrtjeti oko četiri milijarde eura, odnosno 30 milijardi kuna. Ako je analitički pristup Svjetske banke bliži stvarnosti, to bi značilo da se u sivoj zoni radom na crno te neplaćanjem poreza i ostalih javnih davanja lani obrnulo vrtoglavih 20 milijardi eura!

Možda se u tom grmu nalazi odgovor zašto u Hrvatskoj vrtoglavo rastu cijene nekretnina, a u posljednje dvije godine i svega drugoga.

Hrvatska narodna banka (HNB) ističe da se samo polovina stanova kupuje na kredit. Naravno, to što se kupuje gotovinom ne znači da ljudi okolo hodaju s torbama punim novca.

“Procjena HNB-a odnosila se na udjel transakcija koje nisu bile finansirane kreditnim zaduženjem - ta se polovina transakcija nije morala nužno provesti u gotovini, moguće je da su se plaćanja izvršila transferom sredstava s računa. HNB nema načina da ocijeni mjeru u kojoj su te dvije metode plaćanja bile zastupljene”, ističe Vedran Šošić, glavni ekonomist Hrvatske narodne banke.

Prema podacima iz 2021. godine, oko 35 hiljada građana te je godine kupilo razne nekretnine za oko četiri milijarde eura, a Porezna je uprava pozvala samo 529 kupaca da dokažu porijeklo novca. Dakle, po tom odgovoru poreznih vlasti gro svih nekretninskih transakcija pokriven je zaradama, kreditima, nasljedstvom...

Poznato je da je HNB na kraju marta ove godine ukupno emitirao 2,6 milijardi eura gotovog novca (što uključuje i kunsku gotovinu), a od toga je u trezorima banaka bila 2,1 milijarda eura. Iz ovoga podatka proizlazi da se izvan bankarskog sistema krajem marta nalazilo oko 500 miliona eura keša, ali ta brojka ne uključuje eurske novčanice koje su ljudi držali kod kuće prije nego što je Hrvatska uvela euro, kao ni prilive gotovine iz inozemstva koji su se od tada dogodili.

Srbija: U padu, ali i dalje vrijedi milijarde

Nivo sive ekonomije u Srbiji znatno je viši nego u većini drugih evropskih zemalja. Ipak, prema posljednjim izveštajima Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED), stopa njene zastupljenosti je u padu.

U posljednjih pet godina bilježi se pad sive ekonomije sa 14,9 odsto iz 2017. godine, na 11,7 odsto BDP-a u 2022.

U cjelokupnoj legalnoj privredi udio zaposlenih na crno opao je sa 11 na 8,5 odsto u proteklih pet godina i broj neformalno angažovanih radnika smanjen je za 200.000.

Djelatnosti u kojima je siva ekonomija najviše zastupljena u Srbiji su građevina i poljoprivreda, gdje stopa prelazi 19 odsto.

Kada je riječ o građevini, prema podacima NALED-a, svako peto preduzeće je u sivoj zoni, a svaki sedmi radnik je bez ugovora, uprkos tome što je zakonski regulisan i sezonski rad.

S druge strane, najveći pad sive ekonomije u ovom periodu zabilježen je u saobraćaju, i to sa 19,7 na oko 9 odsto.

Prema riječima Svetozara Tanaskovića, profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, siva ekonomija u Srbiji najviše se povezuje sa neprijavljenim radnicima koji svoju zaradu u potpunosti ili djelimično primaju “na ruke”.

“Time se izbjegava plaćanje poreza državi, ali i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, što pored države šteti i samim radnicima. Prema analizi Međunarodne organizacije rada (ILO), sektori gdje je to najizraženije u Srbiji su sektori sa preko 20 odsto učešća neformalnog - građevinarstvo, umjetnost, zabava i rekreacija, ostale uslužne djelatnosti i usluge smještaja i ishrane, gde je to na nivou od oko 17 odsto”, pojašnjava Tanasković.

Kada se na ove podatke o neformalnom radu dodaju podaci o robi koja se prodaje bez fiskalnog računa, onda se sektor usluga i smještaja podiže na jednu od prve dvije pozicije u zavisnosti od toga koji izvor podataka se posmatra.

Analiza NALED-a pokazuje i da je smanjenju sive ekonomije najviše doprinijela makroekonomska stabilnost, rast učešća velikih privrednih subjekata u BDP-u, oporavak tržišta rada, razvoj usluga bezgotovinskog plaćanja, ali i reforme koje se tiču fiskalizacije.

Naš sagovornik napominje da je u borbi protiv sive ekonomije osnovni cilj kako napraviti okruženje u kojem će radnici i poslovi iz sive zone preći u regularne tokove, bez velikog gubitka radnih mjesta i gašenja firmi.

“Represivne mjere u vidu pooštravnja kaznene politike u slučaju prekršaja daju rezultate - ali samo do nekog nivoa. Siva ekonomija generalno zavisi i od inspekcijskih organa čija je efikasnost i nezavisnost na upitnom nivou u Srbiji. Kombinacija podsticajnih mjera u vidu promocije elektronskih transakcija, uz određene olakšice za poslodavce koji angažuju nove radnike i jačanje kapaciteta i kredibiliteta inspekcijskih organa, bila bi dobra polazna tačka za dalje smanjenje sive ekonomije u Srbiji”, ističe Tanasković.

Govoreći o mjerama za suzbijanje sive ekonomije, studija “Uticaj rasta bezgotovinskih plaćanja na sivu ekonomiju i javne finansije u Srbiji” ukazuje da se naša zemlja suočava sa značajnim negativnim jazom u razvoju bezgotovinske ekonomije u odnosu na druge evropske zemlje.

To potvrđuje i Tanasković, koji je i učestvovao u sprovođenju pomenute studije. On napominje da sprovedena istraživanja pokazuju da bi povećanje bezgotovinskih transakcija na nivo koji je trenutno prisutan u zemljama Centralno istočne Evrope, pri ostalim nepromijenjenim uslovima, poreske prihode uvećalo za oko 700 miliona evra. S druge strane, da bi se siva ekonomija smanjila za 3,4 odsto BDP-a.

Podaci ove analize otkrivaju i da je i po broju kartica po glavi stanovnika i po vrijednosti bezgotovinskih transakcija, Srbija na pola puta od zemalja centralne i istočne Evrope, a da je za dvije trećine slabija od razvijenih država EU.

“Pored e-fiskalizacije koja se već primjenjuje, aktuelna je inicijativa da se podstakne korišćenje bezgotovinskih oblika plaćanja. Time bi se smanjio deo sive ekonomije vezan za neizdavanje fiskalnog računa. Jedna od predviđenih mjera je i subvencionisanje nabavke POS terminala za 25.000 prodajnih mjesta širom Srbije, gdje bi u toku prve godine korišćenje samog terminala, instalacija i program bili besplatni, dok bi trgovačka naknada od strane kartičarskih posrednika bila ograničena na makismalno 0,99 odsto”, dodaje ekonomista.

Da bi pojačala svijest ljudi o značaju smanjenja sive ekonomije i uzimanju fiskalnih računa, Srbija je organizovala nagradnu igru “Uzmi račun i pobijedi”.

Govoreći o Srbiji, veću sklonost aktivnostima sive ekonomije imaju preduzeća i preduzetnici čiji biznis nije stariji od tri godine, preduzeća sa povezanim licima i firme bez zaposlenih.

Nasuprot tome, sivu ekonomiju najmanje praktikuju firme u saobraćaju i ugostiteljstvu.

Upoređujući Srbiju sa ostalim zemljama regiona, uz sumiranje različite međunarodne procjene nivoa sive ekonomije, naša zemlja je na sličnom nivou kao većina susjednih zemalja.

Ipak, to i dalje pozicionira Srbiju znatno iznad prosjeka EU, ali i članica EU iz Centralno istočne Evrope.

BiH: Zelena oaza sivila

Ima li u BiH sive ekonomije?

Itekako.

Može li se iskorijeniti?

Ni slučajno. Ali se može ublažiti.

Naime, siva ekonomija nije fenomen karakterističan samo za nerazvijene zemlje, niti samo za zemlje u procesu tranzicije. Ona je svjetski fenomen, prisutna je u svim zemljama svijeta, ali se njena raširenost razlikuje među zemljama. U pitanju je pojava koja se javlja u gotovo svim oblastima privredne aktivnosti i u različitim vidovima.

BiH sa svim svojim problemima, izazovima, nesigurnostima, kako političkim tako i privrednim, predstavlja plodno tlo za sivu ekonomiju. Tome u prilog idu i podaci koji govore da je učešće sive ekonomije u BDP-u Bosne i Hercegovine između 20 i 30 odsto.

Kako je za Oslobođenje kazao Admir Čavalić, ekonomski analitičar, ono što je problem jeste da u proteklim godinama nije bilo sistemskih mjera koje bi išle u pravu smanjenja sive ekonomije i rješenja ovog problema.

“Rješenje bi bilo da se sistem učini transparentniji, inkluzivniji i da se pojednostavi. To u praksi znači smanjenje zbirne stope doprinosa, ukidanje administrativnih barijera i obezbjeđivanje boljeg okruženja za privrednike. Također, jedna od mjera bi bila promjena rada inspekcije u smislu da joj funkcija ne bude samo kažnjavanje, kao što je dosada slučaj, nego da više rade sa privrednim subjektima u smislu informisanja, savjetovanja. Naime, pokazalo se da su mjere kažnjavanja kratkoročne i nemaju pozitivne dugoročne efekte za državu”, istakao je Čavalić.

Jedna od oblasti u kojoj imamo najviše sive ekonomije jeste područje radne snage, odnosno neprijavljivanje radnika, a kako je kazao Čavalić, ovaj problem je u proteklom periodu najizraženiji bio u ugostiteljstvu.

Da je riječ o problemu koji je ranijih godina uglavnom bio zastupljen u ugostiteljstvu, potvrdio nam je i Saša Trivić, predsjednik Unije poslodavaca RS-a.

“U ugostiteljstvu sada bilježimo pad neprijavljenih radnika, te je trenutno građevinarstvo najgori sektor po ovom pitanju i sektor u kojem inspekcija ne radi dovoljno dobro svoj posao”, kaže Trivić.

Dodao je kako je siva ekonomija prisutna u svim zemljama pa tako i u BiH, ne može nestati, ali se može umanjiti.

“Tu bi vlast mogla mnogo da uradi, ali nažalost ne radi ništa. Mi već godinama upozoravamo, predlažemo mjere poput uvođenja poreskih olakšica, poput boljeg rada inspekcijskih organa, ima tu cijeli set mjera koji bi trebalo da se donese, ali se ništa konkretno nije uradilo. Imamo obećanje premijera RS-a da ćemo konačno sjesti da razgovaramo i donesemo mjere koje će pokrenuti stvari s mrtve tačke, pa se nadamo da neće sve ostati samo na obećanjima”, istakao je Trivić.

Dok se vlasti ne pokrenu i ne donesu prijeko potrebne mjere mi ćemo u medijima i dalje da čitamo vijesti koliko je radnika na crno pronađeno, koliko je objekata privremeno zatvoreno, koliko je kazni izrečeno...

Sve dok se sistemski ne krene rješavati problem, pojedinim subjektima će i dalje biti jeftinije platiti kaznu nego raditi po zakonu.

( Goran Kapor (Vijesti), Ljubica Gatarić (Večernji list), Kristina Bondžulić (Danas), Alema Halebić (Oslobođenje) )