Grbljanin Stevan Vukotić - oficir na ruskom jedrenjaku koji je oplovio svijet

U okviru pratećih programa velike retrospektivne izložbe „Pozornica snova“ akademskog slikara Zorana Mujbegovića koja se održava u Tivtu, preksinoć je u atrijumu srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća-Luković u tom gradu priređena promocija knjige „Kapetan Stevan Vukotić“, autora Predraga Kuzmanovskog, kapetana duge plovidbe iz Herceg Novog.

Promociju su priredili JU Muzej i galerija Tivat i Udruženje „Šta hočeš“ iz Beograda a to je bila prilika da šira crnogorska javnost, premijerno čuje više detalja o životu i rada Stevan Vukotića (1800-1833) dugo prećutanog i neistraženog Grbljanina, koji je kao navigacioni oficir ruskog istraživačkog ratnog broda „Predprijatije“ bio hronološki gledano, prvi Južni Sloven koji je oplovio Zemljinu kuglu, prije tačno dva vijeka, u periodu 1823 – 1826.

“Velika je čast pomenuti još jedno ime – Stevana Vukotića, u moru imena Bokelja pomoraca, koji su ostavili neizbrisiv trag iza sebe, neslućena je dimenzija onoga što je ostavio za sobom i gdje se sve našao. U jednom trenutku Vukotić je još kao dijete, iz svog zavičaja u Boki, sa stricem Mihailom i bratanićem, krenuo za Rusiju, zbog Napoleona, zbog Francuza i svih tih ratnih vihora koji su se ovdje dešavali početkom 19.vijeka. U Rusiji je Stevan Vukotić ostavio veliki trag, kao pomorac i pomorski pedagog. Kad pričamo o brodu “Predprijatije”, čitajući ovu knjigu sam stekla utisak kao da gledam film, lako je čitljiva i ostavila je veliki utisak na mene, jer se autor bavi i etnografijom, što je moje zvanje. Vukotić je obučavao buduće oficire ruske Carske mornarice i možemo ga staviti uz imena kao što su kapetan Marko Martinović iz Perasta i admiral Marko Vojnović iz Herceg Novog”, kazala je pozdravljajući okupljene, direktorica JU Muzej i galerija Tivat Danijela Đukić.

Stevan Vukotić je kao mladi i za navigaciju vrlo talentovani potporučnik Carske ratne mornarice Rusije 1823. selektovan da bude član posade jedrenjaka “Predprijatije” koji je 28.jula 1823. krenuo iz luke Kronštat na Baltičkom moru na trogodišnju vojnu i naučno-istraživačku misiju koja ga je prvo odvela preko Atlantika do obala Južne Amerike, a potom oko rta Horn u Tihi okean gdje je brod istraživao područje južnog Pacifika, te potom na Kamčatku gdje je “Predprijatije” tamošnjoj ruskoj bazi isporučio zalihe koje su joj poslate iz Sankt Peterburga.

Brod je potom doplovio do Aljaske i zapadne obale Sjeverne Amerike, te Havaja pa se opet vratio na Aljasku gdje je pet mjeseci bio u luci Novoarhangelsk (današnja Sitka).

Ovaj jedrenjak naoružan sa 24 topa je obavljao funkciju ratnog broda za zaštitu ruskih trgovinskih interesa u tom području. “Predprijatije” je potom ponovo stigao na Havaje, a nakon toga preko Filipina i Nove Kaledonije, uplovio u Indijski okean.

Zaobišavši rt Dobre Nade na krajnjem jugu Afrike, ruski jedrenjak je stigao na ostrvo Svete Helene u Atlantiku, a potom se opet preko Velike Britanije i Danske, vratio u Baltik i 10. jula 1826, ponovo uplovio u Kronštat gdje je svečano dočekan.

“Predprijatije” je ovu vojno-istraživačku misiju obavio pod komandom jednog od tada najiskusnijih cirkumnavigatora u ruskoj službi, njemačkog pomorskog oficira Ota fon Kocebua, a među 145 članova posade ovog trijarbolnog slupa od 750 tona, bio je i naš čovjek iz Boke, potporučnik Stevan Vukotić.

On se tokom misije koja je između ostaloga, rezultirala i otkrivanjem dijela tada nepoznatih ostrva u južnom Pacifiku, te izradom četiri nove nautičke I geografske karte, posebno istakao tokom petomjesečnog boravka “Predprijatija” na Aljasci kada je Vukotić rukovodio izazovnim i teškim poslom hidrografskog i kartografskog premjeravanja i izrade karte luke Sitka i okolnog akvatorijuma, te izradiom prve navigacione karte tog za plovidbu vrlo izazovnog područja.

Po povratku broda u Kronštat 1826. Vukotić je unaprjeđen i odlikovan ordenom Svete Ane III stepena - jednim od tada najviših ruskih odlikovanja čiji je on bio najmlađi dobitnik i nosilac.

Zbog pokazanih sposobnosti i velikog teorijskog znanja koje je imao, mladi Grbljanin je postravljen za komandanta rukog školskog broda - jedrenjaka “Golubka” koji je na praktična krstrarenja po Baltiku vodio i obučavao mlade diplomce Vojnopomorske akademije u Sankt Peterburgu, a potom i za komandanta jednog od najjačih ruskih ratnih brodova na Baltiku – linijskog broda “Khulm”.

Narušeno zdravlje je Vukotića međutim, ubrzo odvojilo od dužnosti na moru pa je on postavljen za profesora na Vojnopomorskoj akademiji u Sankt Peterburgu gdje je na žalost, ubrzo i umro u 33. godini života u činu kapetana-lajtnanta ruske Carske mornarice.

Autor knjige, kapetan Predrag Kuzmanovski kazao je da se više od dvije godine bavio intenzivnim istraživanjem i sakupljanem dokumentacije o životu i karijeri mladog grbaljskog pomorskog oficira Stevana Vukotića o kojem inače, na žalost do sada kod nas nije puno pisano.

“Ja i sam plovim preko 20 godina, a uvijek je interesantno vraćati se u prošlost i gledati kako su živjeli i plovili naši prethodnici. U knjizi Predraga V. Kovačevića “Istorija bokeškog pomorstva” nalazi se ovaj podatak o Stevanu Vukotiču na samo jednoj stranici i mene je zaintrigiralo zašto takva jedna priča nema širi opus. Našao sam arhivsku građu u Rusiji, u Sankt Peterburgu, pa čak i dnevnik kapetana Kocebua i došli smo do podataka o samom putovanju. Pošto je to naš čovjek iz Grblja, naši ljudi vole da znaju odakle je i od kojih je i došlo se i do toga ko mu je otac i zašto je morao da ode i napusti naš prostor. To su osnove, koje su me nagnale da dalje istražujem o kapetanu Stevanu Vukotiću”, kazao je Kuzmanovski koji je sakupio obilje materijala o Vukotiću i čak uspio da utvrdi da se oficirska sablja Stevanovog strica Mihaila kojom ga je uz posvetu na samoj sablji, za ratne zasluge u borbama protiv Francuza, početkom 19.vijeka nagradio ruski car Aleksandar I, a za koju se dugo vremena smatralo da je izgubljena, danas nalazi u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu.

Publici je prikazan i prvi i jedini do sada izrađeni model jedrenjaka “Predprijatije”.

( Siniša Luković )