Kako se mali grad u Sibiru bori sa posljedicama rata u Ukrajini
Posljedice sukoba prodiru dublje u rusko društvo, polako mijenjajući strukturu života širom nacije
Kada se 26-godišnji Jevgenij Sajapin vratio u januaru nakon dvomjesečne borbe u Ukrajini, bio je slomljen, fizički i psihički narušen. Supruzi nije rekao da ide (na ratište), a ona je objavila da se razvodi od njega dok se oporavljao u lokalnoj klinici.
Jedanaest dana nakon povratka kući u mali sibirski grad, pronađeno je njegovo beživotno tijelo, ubijen je i bačen na ivicu puta. Potukao se sa muškarcem koji je započeo vezu sa njegovom bivšom ženom, prema riječima Sajapinove sestre Jelene. Muškarac je navodno pucao u njega i sada je pod istragom za ubistvo Sajapina, pišu Sibirske realnosti Radija Slobodna Evropa (RSE) redakcija.
"Je li mu trebao novac? Do vraga, nama je svima potreban. Radio je i pomagao mi kada nam je izgorjela kuća. On je obezbjeđivao svoju djecu, moju, ali nije bio opsjednut time, kako kažu. Danas ovdje, sutra tamo", rekla je Jelena. "Nije otišao tamo zbog novca, to je sigurno. Htio je pomoći domovini. Bio je baš takav tip."
Kako je rat Kremlja protiv Ukrajine dostigao 500. dan, posljedice sukoba prodiru dublje u rusko društvo, polako mijenjajući strukturu života širom nacije.
To je još istaknutije u malim, izolovanim sibirskim gradovima poput Jaškina, koji ima koristi od jednog poslodavca, fabrike konditorskih proizvoda, ali se i dalje bori sa siromaštvom, alkoholizmom, nedostatkom mogućnosti i sitnim pritužbama zbog života u malom gradu.
Zapadni zvaničnici kažu da je Rusija pretrpjela žrtve do 200.000 mrtvih i ranjenih od početka invazije u februaru 2022.
U Jaškinu, gradu od oko 13.000 ljudi koji se nalazi na 90 minuta vožnje sjeverozapadno od rudarskog grada Kemerova, službeno je zabilježeno da je 19 muškaraca ubijeno tokom rata u Ukrajini.
"Molim se Bogu da mi ne odvedu sina"
U Jaškinu još nije odlučeno na koji način da odaju počast poginulim u ratu iz svog grada. Spomen-ploča dvojici ubijenih u Ukrajini ne visi na spoljašnjoj strani Osnovne škole broj 4, već unutra.
To je i zbunjujuće i zastrašujuće za ženu koja je tražila da bude imenovana samo kao Olga. Stojeći ispred škole, rekla je da joj je sin učenik osmog razreda.
"Sve je strašno, naravno. Molim se Bogu da se rat brzo završi i da mi ne odvedu sina", rekla je ona. "Sada ima 14 godina, ali ako se to oduži, odvešće ga."
Izvan glavne gradske kulturne i društvene institucije, Centralnog doma kulture, i na mnogim mjestima u gradu, postoje brojni znakovi sankcionisanih poruka u kojima se ljudi pozivaju da podrže rat - u Rusiji zvanično okarakterisan kao "specijalna vojna operacija".
Nedavno su ispred Doma kulture tokom ljetnog radnog dana, majke šetale s dječjim kolicima, dok se šačica djece vozila električnim automobilima u lunaparku. Na bini postavljenoj ispred zgrade, 12-godišnji dječak je šetao binom i pjevao: "Slava slobodi naše Otadžbine! Vječnoj zajednici naše bratske braće! Narodnoj mudrosti koju su nam dali naši preci!"
Nedugo nakon pokretanja invazije, lokalne vlasti su isporučile ražalovani tenk T-55 na centralnu lokaciju nazvanu Trg heroja. Tamošnji zvaničnici redovno organizuju patriotske skupove i javne demonstracije, uključujući i takmičenja učenika u brzom sklapanju jurišne puške kalašnjikov.
Jelena Sajapina je rekla da se njen brat Jevgenij u početku dobrovoljno prijavio da se bori u Ukrajini, ali su ga odbili jer je bio otac dvoje male djece i zbog nedostatka prethodnog vojnog iskustva.
Stoga je potpisao ugovor sa privatnom plaćeničkom grupom Vagner u novembru 2022. To nije rekao svojoj supruzi.
"U vojsci su mu rekli: 'Nemaš šta da radiš tamo'", rekla je njegova sestra. Ali on je odlučio da će ipak otići, jer su njegovi "momci" već bili tamo.
Ipak, dodala je, savjetovao je druge prijatelje i poznanike da se ne prijavljuju za borbu: "Rekao im je: 'Braćo, neka vas za sada, pa možete kasnije odlučiti, možda ćete otići'".
Nakon što se 13. januara vratio kući, kaže Jelena, patio je od posttraumatskog stresnog sindroma, u noge je ranjen gelerima i imao je slomljenu ruku. Dok se oporavljao u bolnici, njegova supruga je objavila da se razvodi od njega.
"Rekao je da su četiri od 12 muškaraca u njegovoj jedinici preživjela", rekla je Jelena. "Prvo su naletili na snajperistu, pogođen je u šljem. Onda je krenula artiljerija, bili su na udaru vatrene paljbe", rekla je ona.
Sajapinova bivša supruga odbila je da komentariše za RSE, rekavši da "lični životi ne moraju da budu izloženi javnosti".
"Nemamo puno posla u selu"
Međutim, ne podržavaju svi u Jaškinu rat.
Prošle jeseni, 31-godišnja žena je kažnjena sa 50.000 rubalja (550 dolara) nakon što je proglašena krivom za prekršaj zbog pokušaja organizovanja antiratnog protesta. Završila je na crnoj listi društvenih mreža pod nazivom "Zid srama". Žena nije odgovarala na poruke RSE u kojima se traži komentar.
Rat i poginuli nadvijaju se nad gradom, kao i bezbrojnim gradovima širom Rusije. Ali potrebe svakodnevnog života takođe opterećuju stanovnike.
"Ljudi misle da ako živimo na selu, onda nam novac nije potreban. Ali cijene su nam iste kao u gradu", rekla je Svetlana Kazanceva, koja je sa djecom bila u blizini Centralnog doma kulture. Rekla je da većina domova u gradu nema vodu za piće; ljudi moraju kupovati flaširanu vodu ili puniti kanistere na izvoru na periferiji grada.
Iako je 19 muškaraca službeno registrovano da su poginuli u akciji u Ukrajini, nejasno je koliko je ukupno muškaraca poslano u borbu, bilo kao mobilizirane trupe ili kao u Sajapinovom slučaju, kao dobrovoljci plaćeničke Wagner grupe.
Ipak, većina odlazi u rat u Ukrajini upravo zbog nedostatka posla i perspektive za zapošljavanje, kažu mnogi stanovnici.
"Moj muž je odveden tokom mobilizacije, ali nije iskoristio priliku (da se bori)", rekla je druga žena koja je tražila da ostane anonimna. "Prvo, to je besmisleno, a drugo, on tamo u najmanju ruku zarađuje. Nemamo puno posla u selu, morate shvatiti."
Druga žena, koja se zove Jelena Alijeva, rekla je da se njen sin vratio iz Ukrajine nakon što mu je istekao ugovor. Ona je rekla da je umjesto obećane plate od 200.000 rubalja (2.200 dolara) dobio samo djelić tog iznosa.
"Ugovor je istekao, ali su rekli da bi ga mogli vratiti u službu. On ne želi da se vrati", rekla je Alijeva.
"Koliko znamo, čak i sada je potpuna zbrka: ima kašnjenja (u plaćanju). Ponekad su nedovoljno plaćeni", rekla je ona.
Ako možeš da se zaposliš u fabrici, plata je dobra, rekla je, ali moraš da radiš 12 sati.
"Drugdje u gradu uglavnom plaćaju samo crkavicu. Tako da ljudi idu u rat", rekla je, slegnuvši ramenima. "Šta se tu može?"
( Radio Slobodna Evropa )