Crna Gora i igre na sreću: I život je na kocki, ugrožena i djeca

Aleksej (pravo ime poznato redakciji) prvi susret s kockanjem imao je još u sedmom razredu osnovne škole. Bio je izložen vršnjačkom nasilju, pa je često bježao sa časova. U kockarnicu, nadomak škole.

"Tu sam osjećao kao da pripadam negdje i niko me nije uznemiravao", priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Krenuo je s ruletom. Dopala mu se ta zabava.

"Nekad bih i zaradio male pare", prisjeća se.

Kada je napunio 18 godina počeo je intenzivno da kocka. Prvo je uplaćivao tikete po kladionicama, igrao takozvane leptire i voćkice na apartima, kladio se i onlajn.

Igre leptira i voćkica su veoma popularne na slot-mašinama. Ima ih u kazinima, automat klubovima, kafićima koji nude tu vrstu zabave, ali i onlajn. Slot mašine su aparati u koje se ubacuju kovanice od 50 centi do dva eura. Postoje i besplatne verzije tih igara, da bi se igrači navukli učeći pravila.

Nakon što mu je otac preminuo, Aleksej je počeo da se kladi na veće sume novca.

"Uplaćivao sam tikete, nekad i više od 50 eura. Očev odlazak je, vjerovatno, bio okidač. Osjećao sam veliku usamljenost, mučilo me mnogo toga što nijesam mogao da ispričam drugima. Ipak, vjerovanje da ću moći da ostvarim neki dobitak i pobjegnem od realnosti bilo je zabluda", priča s uzdahom.

Danas Aleksej ima 34 godine i jedan je od korisnika programa za rehabilitaciju u Javnoj ustanovi (JU) Kakaricka gora.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine obuhvatilo je omladinu uzrasta od 15 do 16 godina iz 35 država. Najveća stopa učenika s kockarskim iskustvom je u Grčkoj i na Kipru (33 odsto), a odmah potom u Crnoj Gori (32 odsto), dok je najveći procenat adolescenata koji se klade onlajn na Kipru i Kosovu (16 odsto). Crna Gora je i po tom osnovu na trećem mjestu, sa 13 odsto, ali je na prvom mjestu u Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju - njih je čak 35 odsto.

Igre na sreću tik uz škole, uprkos zakonu

Crnogorski Zakon o igrama na sreću predviđa da objekti s igrama na sreću moraju biti udaljeni najmanje 250 metara od osnovnih i srednjih škola, međutim, to se u praksi ne poštuje.

Novinarka CIN-CG-a je obišla prostor oko četiri osnovne i dvije srednje škole u Podgorici. Međutim, objekti za igre na sreću bili su daleko, ne 250 metara, već svega 250 koraka od tih škola. Najupečatljiviji je primjer OŠ "Milorad Musa Burzan" - u krugu od 250 koraka ima čak šest različitih objekata s igrama na sreću.

U Crnoj Gori nikad niko nije kažnjen što je objekat u kome se priređuju igre na sreću u zakonom nedozvoljenoj blizini škole. Takođe, nije zabilježen slučaj da je zbog nepropisne udaljenosti odbijen zahtijev za koncesiju priređivačima igara na sreću. Inspekcija za igre na sreću prilikom kontrole nije nadležna da mjeri udaljenost ovih objekata od škola. Naime, podrazumijevaju da je uslov neophodne udaljenosti od škole ispunjen ako je data koncesija za igre na sreću.

Uprava za igre na sreću, koja dijeli koncesije, međutim nije nadležna za kontrolu udaljenosti od škola. Uprava i ne zna kako se mjeri udaljenost - vazdušnom linijom ili tlom; od ulaznih vrata škole ili dvorišne ograde...

"Priređivači igara na sreću su u obavezi da uz Zahtjev za dodjelu koncesije, pored potrebne dokumentacije predviđene Zakonom o igrama na sreću, dostave potvrdu udaljenosti objekta u kome će se priređivati igre na sreću od vaspitno-obrazovanih ustanova", kazali su za CIN-CG iz Uprave.

Potvrda o udaljenosti je u nadležnosti geodetskih agencija koje imaju licencu i kojima se potencijalni priređivač igara na sreću obrati. Zakonom, međutim, nije definisan način mjerenja minimalne udaljenosti objekata za igre na sreću od škola, tako da ostaje širi prostor za interpretaciju.

Postojeće nepreciznosti i nelogičnosti, bilo zbog pravnog okvira ili njegovog tumačenja u praksi, ionako složenu situaciju na tržištu igara na sreću još više komplikuju, navodi se u Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu.

"To doprinosi konfuziji koja vlada u ovoj pravnoj oblasti, pa višegodišnje iskustvo upućuje na zaključak da je uz novi pravni okvir, prijeko potrebna reforma sistema - institucionalnog okvira za priređivanje i kontrolu priređivanja igara na sreću. Očekuje se da će novi zakon odgovoriti na uočene probleme", ističe se u Izvještaju.

Direktorica OŠ "Milorad Musa Burzan" Milica Vuković je za CIN-CG kazala da se njihov posao svodi na rad u školskom prostoru i vremenu, tako da ne mogu da znaju šta djeca rade van škole i nakon nastave.

Kad završe sa časovima, učenike već na izlazu čekaju kazina, automati, kladionice i slični sadržaji.

CIN-CG je slikao i brojio reklame na bilbordima po Podgorici. Krajem maja, samo na potezu od 500 metara u Ulici kralja Nikole, od Sahat-kule do hotela Hilton, bilo je čak pet bilborda na kojima se reklamiraju igre na sreću. Takve reklame imaju i skoro sva autobuska stajališta u gradu, a neki autobusi su pokretne reklame za igre na sreću.

Problem je što oglašivači ne ističu upozorenja o rizicima igara na sreću, kao što je to praksa u većini zemalja Evrope. Naprotiv, ovdje šire pozitivne poruke: "Od sreće se ne može pobjeći"; "Vrti i osvoji svaki dan, 9.000 eura mjesečno"; "Odigraj tiket i osvoj"; "Ti si moj jackpot"; "Uplati depozit, dobitak do 10.000 eura"...

Osim ovakvih obmanjujućih poruka, često ove reklame nemaju ni znak zabrane za maloljetnike.

Desetostruko povećan broj patoloških kockara koji traže pomoć

Aleksej, nakon godina s kockom, kaže da mu se dešavalo da ga djeca od 13 ili 14 godina mole da im uplati tiket. Više puta je vidio da mladi pitaju nekog punoljetnog, druga ili brata, da to urade za njih.

"Posebno je opasno kada stariji šalju djecu da uplaćuju tikete, što nije rijetkost, jer tako se počinje", objašnjava on.

Socijalna radnica Aida Kerović, koja radi u JU Kakaricka gora, kaže da raste broj štićenika koji se obraćaju za pomoć zbog patološkog kockanja.

"Broj klijenata s teškim problemima s kockom porastao je u posljednjih osam godina. Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto", kaže ona.

Porastu broja liječenih od ove bolesti zavisnosti doprinosi i veća svijest o ovoj pošasti. Činjenica je da sve više zavisnika i njihovih porodica prepoznaju ovaj problem, čiji je ključni uzrok upravo dostupnost igara na sreću.

Na liječenje od zavisnosti u JU Kakaricka gora mogu da dođu samo punoljetni građani i građanke Crne Gore. Međutim, ovoj se ustanovi često obraćaju i zbog pomoći maloljetnim osobama.

"Maloljetnike upućujemo u Centar za mentalno zdravlje, gdje postoji servis psiho-socijalne podrške", kaže Kerović.

"To je jedino što možemo da uradimo. Inače, u tom je dobu teško utvrditi da li se radi samo o problematičnom ponašanju ili patologiji", objašnjava ona.

Psihijatrica Branka Purlija iz Centra za mentalno zdravlje kaže za CIN-CG da se maloljetnici najčešće javljaju zbog problema koji su često posljedica njihovog stila života, s psihološkim tegobama poput anksioznosti i suicidalnih misli.

"Najmlađa osoba kod koje je ustanovljeno da ima problem s kockanjem javila se zbog vršnjačkog nasilija. Ta je osoba imala svega 16 godina", ističe Purlija.

Maloljetnici koji se obrate za pomoć Centru zbog problema s prekomjernim kockanjem najčešće se klade i igraju poker onlajn. Kako se ne javljaju s eksplicitnim problemima koje vezuju za kockanje, kroz dalji rad se otkrije da je to često uzrok anksioznosti i drugih psihičkih problema, objašnjava Purlija.

Ona konstatuje da se kockanje u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno tretira kao problem društva.

"Rijetko se za pomoć obrate direktno zavisnici", kaže psihoškinja Maja Lješnjak za CIN-CG.

Lješnjak radi u Savjetovalištu Entera, koje je u sklopu NVO Zid, nude servis za psihološku pomoć i podršku osobama s problemom kockanja i članovima njihovih porodica.

Mladi se najčešće klade onlajn na sportske trke, trke pasa, zatim na tombolu i slot-aparate, ističe Lješnjak.

"U posljednje vrijeme starosna granica kada počinju s kockanjem se spušta. Djeca starosti od sedam ili osam godina u prosjeku prvi put dolaze u kontakt s kockom", kaže Lješnjak.

Skoro svaki peti patološki kockar pokušao je samoubistvo

Postoje tri vrste kockanja, kaže Aida Kerović. Prva se odnosi na takozvano društveno-rekreativno kockanje - kada se osoba u društvu kocka, s određenim, obično manjim svotama novca. Taj prvi stepen nema generalno neke ozbiljnije posljedice, više je vid zabave. Većina ljudi se kocka na taj način.

Druga vrsta kockanja je problematično kockanje, tada igrač pravi određene probleme u različitim sferama života - u partnerskim odnosima, finansijama, sa zakonom, ali ne u velikoj mjeri. U toj fazi kocka je problem i osoba se nalazi na ivici da razvije patologiju.

Treća vrsta kockanja je patološko kockanje i to je bolest koju prate različiti osjećaji - napetost i uzbuđenje koje osoba ima dok kocka, te osjećaj zadovoljstva i rasterećenja dok to radi. U klasifikaciji medicinskih bolesti, objašnjava Kerović, patološko kockanje ima posebnu dijagnozu u poremećaju kontrole impulsa, poput kleptomanije.

"Kao prvo, osoba je preokupirana kockanjem, kocka se i postepeno ulaže sve više novca. To je kao kad zavisnik od psihoaktivnih supstanci ima potrebu da uzima više droga. Tako nekome ko je zavisnik od kocke treba sve više i više novca da bi se kockao. U ovim slučajevima primjećuje se pojava nemira i razdražljivosti", upozorava ona na simptome patološkog kockanja.

Posljedice se, ističe psihoterapeutkinja, dijele u nekoliko kategorija. Osoba često pozajmljuje novac, a pozajmice su sve veće i veće. Dolazi do gubitka socijalnog statusa i ugrožava se finansijsko stanje, bez obzira na zaradu koju je ostvarivala prije nego što je počela da se patološki kocka. Gubi se i interesovanje za druge aktivnosti.

Aida Kerović kaže i da patološki kockari obično ostaju bez prijatelja, a u njihovim porodicama dolazi do disfunkcionalnosti.

"Često imamo klijente koji su razvedeni i ne žive s djecom, ostali su bez posla, a porodica je dugo vraćala njihove dugove", objašnjava ona, dodajući da su to često znakovi da osoba pati od patološkog kockanja.

Ona upozorava da je u ovakvim slučajevima često prisutno i nasilje.

"U fazama razdražljivosti, kada osobe nemaju mogućnost da stignu do novca da bi se kockale, mogu i da pribjegnu porodičnom nasilju. Patološki kockari često pate i od kliničke depresije."

Psihijatrica Elvira Kojić u istraživanju "Problematično i patološko kockanje" kaže da je kod kockara povećan rizik od suicida. Između 48 i 70 odsto patoloških kockara razmišlja o suicidu, a od 13 do 20 odsto liječenih od patološkog kockanja pokušalo je samoubistvo.

"Kad sam prokockao 13.500 eura u deset dana, rekao sam sebi: Ti si bolestan!"

Aleksej kaže kako u jednom momentu njegova plata nije više bila dovoljna da bi se kockao, pa je podigao više kredita.

"Na računu sam imao nekih 13.500 eura i to sam prokockao za 10 dana. Kada mi je stigla na telefon poruka od banke da je na računu nula, sam sam sebi rekao, sjećam se kao da je bilo juče - ti si bolestan."

Aleksej je mnogo puta rekao ovo je zadnji put, nikad više. I uvijek bi se vraćao kocki.

"Kada sam tek stigao ovdje na liječenje, još nijesam prihvatao da sam zavisnik. Ali, sad vidim, kada uporedim sebe tada i danas - to su dva različita svijeta", priča smireno.

Između tih svjetova, dugačak je put. Prošlo je mnogo vremena od trenutka kada je postao svjestan problema do priznanja.

"Kada sam napravio dug od 11 hiljada eura, koji sam morao da vratim u roku od mjesec dana, sva vrata oko mene bila su zatvorena. Tada sam se povjerio majci, slomio sam se u 100 komada i priznao sve", prisjeća se on.

To prvo priznanje se desilo kad nije više imao za šta da se uhvati.

"Majka mi je tada uz pomoć rodbine pomogla oko dugova, ali ubrzo nakon toga sam opet upao u problem. Još jednom ista situacija. Nije tako lako čovjeku da prizna da ima problema..., da je bolestan... Sam sebe sam takođe manipulisao. Govorio sam da imam zavisničku ličnost, a kad kažeš da si zavisnik, nekako to prilijepiš za sebe. Nijesam to htio kao etiketu zauvijek", kaže Aleksej s osmjehom, ali i grčem koji imaju samo ljudi koji su mnogo patili.

"Otkad sam bistrog uma kad vidim reklamu za klađenje - osjetim gađenje".

Socijalna radnica u JU Kakaricka gora ističe da je vrlo važno kako izgledaju reklame za igre na sreću.

"Ovdje postoji ozbiljna zamjena teza jer se glorifikuje kockanje kao način života. Plasiranje reklama s pozitivnim porukama, u kojima je dobitak jedina opcija, suprotno je od realnosti i posljedica koji takav način života može da ima", upozorava ona.

Tretman liječenja u JU Kakaricka gora traje godinu dana. Kada se liječenje završi, korisnik izlazi iz izolacije. Ta tranzicija je delikatan period tokom kog bi osoba trebalo da izbjegava bilo šta što je asocira na kockanje. U periodu tranzicije, koji traje još jednu godinu, korisnici mogu bilo kada doći u JU Kakaricka gora kad osjete potrebu za podrškom ili savjetovanjem.

Aleksej uskoro izlazi iz izolacije. Komentariše slike reklama.

"Sada, kad ih vidim iz ove perspektive, i bistrog uma, osjećam gađenje. Sjećam se svojih stanja, koja su bila zaista mračna. Imao sam i suicidalne misli".

I on upozorava da se u crnogorskom društvu promoviše, pa čak i glorifikuje, pogrešan način života. Ima i poznatih umjetnika i umjetnica koje gledamo svaki dan kako reklamiraju igre na sreću.

"Vjerujem da napolju ima mnogo momaka i djevojaka, koji pate i proživljavaju ono što ja prolazim. Bio bih srećan kad bi oni pročitali o mom iskustvu i odlučili da priznaju da su nemoćni pred svojom bolešću i obratili se nekome za pomoć", zaključuje Aleksej.

Bilo bi dobro da njegovu priču čuju u Crnoj Gori i oni koji odlučuju o zakonskim rješenjima i primjeni. Dostupnost igara na sreću već je uništila mnoge mlade živote.

Inspektori ne mogu kazniti ni vlasnike ilegalnih kladionica ako ih ne uhvate na djelu

U Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu piše da je u Crnoj Gori u toj godini bilo zvanično 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Inspekcija za igre na sreću je odradila 555 kontrola u prošloj godini, što je oko 51 odsto od ukupnog broja objekata. Iste godine u Italiji su sprovedene inspekcijske kontrole u samo 20 odsto objekata koji priređuju igre na sreću.

Međutim, dok su u izvještaju iz 2022. u Crnoj Gori utvrđene 32 nepravilnosti (svega 5,7 odsto slučajeva od ukupnog broja kontrola) - u Italiji je taj broj čak 30 odsto.

U ocjeni stanja i predlogu mjera u ovom izvještaju crnogorske Uprave za inspekcijske poslove, uviđa se da je neophodno promijeniti zakonska rješenja, kako bi kontrola bila efikasnija.

“Još nije donesen novi Zakon o igrama na sreću, a činjenica je da nedostatak valjanog zakona i odgovarajućih podzakonskih akata predstavlja limitirajući faktor za efikasniji inspekcijski nadzor”, ističe se u Izvještaju.

Iz Inspekcije za igre na sreću navode konkretne primjere slabih mehanizama kontrole.

“Činjenica da je u određenom prostoru prisutno sredstvo (uređaj na kojem se mogu priređivati igre na sreću) - ne predstavlja prekršaj iako za taj uređaj ne postoji saglasnost nadležnog organa, zbog toga jer je Zakonom o igrama na sreću sankcionisano samo priređivanje igara na sreću bez koncesije. To znači da, ako u momentu kontrole uređaj nije u funkciji, ili čak i kada je u funkciji, ali nije moguće dokazati priređivanje igara na sreću na njemu, inspektor ne može preduzeti mjere protiv priređivača, iako taj subjekat za te uređaje ne posjeduje koncesiju.”

Čak ni kod internet priređivanja igara na sreću bez saglasnosti nadležnog organa, Inspekcija ne može preduzeti prekršajne mjere, jer to Zakonom o igrama na sreću nije propisano kao prekršaj.

U izvještaju o radu Inspekcije za igre na sreću još piše da se od 32 pronađene neregularnosti najveći broj odnosi na rad bez koncesija, višak automata za igre na sreću u regularnim automat klubovima i učešće maloljetnih lica.

U Engleskoj, Italiji, Monte Karlu ograničenja, u Crnoj Gori sve dozvoljeno

Kada je riječ o igrama na sreću države se mogu podijeliti u tri kategorije - one koje su zabranile igre na sreću, u kojima je sistem poluliberalan i one koje su liberalizovale igre na sreću.

Crna Gora je u ovoj trećoj kategoriji. Međutim, liberalizacija ne znači da ne postoje jasni zakoni i pravila.

Sektor igara na sreću predstavlja jednu vrstu zabave, podstiče turizam, otvara radna mjesta i donosi prihod državi. Ali je takođe važno zaštiti javni interes - kao što je zaštita stanovništva od zavisnosti. U zemlji u kojoj je aktivan kockarski turizam, a takva je Crna Gora, postoji i dodatna odgovornost da se zaštite mladi.

Evropski standardi iz preporuka Evropske komisije iz 2014. godine predviđaju konkretne načine oglašavanja igara na sreću.

U oglašavanjima ne bi trebalo biti neosnovanih izjava o mogućnostima dobitaka, niti bi se smjele prikazivati kao društveno privlačne i sadržati iskaze slavnih osoba kojima se sugeriše da igranje doprinosi društvenom uspjehu. Takođe se ne bi trebalo tvrditi da igre na sreću mogu riješiti društvene, profesionalne ili privatne probleme. Posebno je opasno sugerisati da kockanje može biti alternativa poslu, rješenje za finansijske probleme ili oblik ulaganja.

Države treba da osiguraju da se u oglašavanju uzimaju u obzir i rizici. Natpis “zabranjeno igranje za maloljetnike” morao bi da stoji na svakoj reklami. To važi i za reklamiranje besplatnih igara.

Često se u reklamiranju kockarskog turizma za Crnu Goru kaže da je Montenegro Monte Karlo Balkana. Ali, u Monte Karlu državljani te zemlje ne mogu da uđu u kazino i zabranjene su reklame o kockanju.

U Italiji je od 2018. godine reklamiranje igara na sreću ukinuto. Ta promjena zakona je uvedena baš zbog porasta patoloških kockara.

U Engleskoj su zabranjene reklame koje prikazuju, odobravaju ili podstiču kockarsko ponašanje koje je društveno neodgovorno ili može dovesti do finansijske, društvene ili emocionalne štete.

Po engleskim ulicama bilbordi upozoravaju na rizike kockanja:

“Kockanje me vezivalo u čvor dok nijesam razgovarao s nekim.”

“Nisam mogao da se fokusiram ni na šta osim na kockanje dok nijesam progovorio.”

( Tijana Lekić )