Koliko blasfemije je dozvoljeno u Evropskoj uniji?

Sloboda govora i medija je ugrađena u Povelju Evropske unije o osnovnim pravima. U demokratskim društvima bi trebalo da se tolerišu i nepopularna mišljenja – pa i onda kada mogu da povrijede nečija vjerska osjećanja. Evo poznatih slučajeva u kojima se takva tolerancija našla na probi.

I dok u zemljama poput Njemačke ili Poljske postoje zakonski paragrafi koji se mogu odnositi na blasfemiju, u mnogim evropskim zemljama nema takvih paragrafa. Sve je više zahtjeva da se oni ukinu i u Njemačkoj.

Na mapi su obilježene zemlje koje imaju ili nemaju zakon protiv blasfemije: sivo su zemlje koje nemaju takav zakon, plave su ga ukinule, u žutim je lokalno ograničen, u narandžastim prijeti novčana kazna, u crvenim prijeti zatvor, a u crnim - smrtna kazna.

Spaljivanje Kurana u Švedskoj

U Švedskoj je ove godine bilo više slučajeva javnog spaljivanja Kurana. Jedno spaljivanje je bilo najavljeno i za četvrtak (20.7.) – ali do njega nije došlo, mada je primjerak Kurana tom prilikom oštećen. Policija je u februaru ove godine zabranila takve akcije, al i je jedan švedski sud poništio tu zabranu sa obrazloženjem da je ona protivustavna i da su sloboda okupljanja i demonstriranja zaštićena prava u Švedskoj.

Čim je pomenuta akcija najavljena, došlo do protesta u više muslimanskih zemalja; u Bagdadu su stotine demonstranata upale u zgradu švedske ambasade i zapalili jedan njen dio.

Pozivajući se na pomenutu odluku švedskog suda, policija je dozvolila i kontrademonstracije na kojima je najavljeno spaljivanje Biblije.

Ujedinjene nacije su osudile spaljivanja Kurana u Švedskoj i upozorile na opasnost od „alarmantnog porasta javnih manifestacija vjerske mržnje", ali i na opasnost od ograničavanja slobode mišljenja.

Polugola na oltaru kelnske katedrale

Njemačka je jedna od onih zemalja koja svoje vjerske zajednice štiti takozvanim paragrafom o blasfemiji. Za one koji koriste uvrede koje „mogu da poremete javni mir" predviđena je i zatvorska kazna u trajanju do tri godine. U takve uvrede može spadati i vrijeđanje nečijih verskih osećanja.

Ovaj paragraf se, međutim, vrlo rijetko primjenjuje. Tako je 2006. Jedan penzioner koji je na rolnu WC-papira zalepio etiketu „Kuran" dobio uslovnu kaznu.

A 2013. je jedna žena sa golim grudima preko kojih je napisala „Ja sam bog" skočila na oltar kelnske katedrale. No, prijavljena je samo zbog ometanja bogosluženja.

„Šarli Ebdo"

Godine 2015. dvojica islamističkih terorista su ubili 12 ljudi, većinom članova redakcije satiričnog magazina "Šarli Ebdo" u Parizu. To je bila njihova odmazda za to što je magazin objavio karikature proroka Muhameda. I tadašnji premijer Manuel Vals i predsednik Emanuel Makron su saopštili da blasfemija nikada neće biti kazneno djelo u Francuskoj.

U slobodu mišljenja u Francuskoj spada i da se napiše ili izgovori i ono što drugi smatraju blasfemijom.

"Jilands posten"

Kada je Danski list "Jilands posten" 2005. objavio karikature muslimanskog proroka, u arapskom svijetu je došlo do žestokih protesta na kojima je bilo i nasilja. U mnogim zemljama su se rasplamsale diskusije o slobodi mišljenja i govora. Tadašnji danski premijer se distancirao od objavljivanja karikatura, ali je ukazao na zakone o slobodi štampe.

Do 2017. godine je u Danskoj postojao zakon sličan njemačkom, koji je indirketno mogao da se primjenjuje i protiv blasfemije, ali je i on primjenjivan veoma rijetko – zapravo samo u dva slučaja – da bi 2017. bio ukinut.

Madona sa dugom

Poljski ustav takođe garantuje slobodu mišljenja ali su posljednjih godina protiv umjetnika često podnošene tužbe zbog blasfemije. Posljednji veći skandal datira iz 2019. kada su tri mlade žene odštampale i dijelile sliku bogorodice u duginim bojama. Vrijeđanje vjerskih osjećanja je u Poljskoj kazneno djelo za koje mogu da se dobiju maksimalno dvije godine zatvora.

Tri žene su pred sudom oslobođene optužbi. Sud je presudio da je njihova akcija bila "provokativna ali da cilj optuženih nije bio ničije vrijeđanje".

( Deutsche Welle )