Svijet pijanizma omeđen fantazijama

Solistički resital na KotorArt Don Brankovim danima muzike održao je pijanista Oleksij Molčanov koji, pored redovnih godišnjih turneja po Ukrajini, nastupa na koncertima u Libanu, Srbiji, Crnoj Gori, Rusiji, Njemačkoj i Švajcarskoj.

Godinama prisutan kao korepetitor svirajući sa učenicima ŠOSMO Vida Matjan iz Kotora i studentima Muzičke akademije na Cetinju, Molčanov se prvi put predstavio publici KotorArta cjelovečernjim solističkim koncertom. Izvođenjem djela Volfganga Amadeusa Mocarta i Frederika Šopena privukao je pažnju publike koja ga je u Crkvi Sv. Duha, u petak 21. jula, pozdravila toplim aplauzom.

Oleksij Molčanov, redovni profesor i mentor na master studijama na Muzičkoj akademiji na Cetinju, magistarske studije klavira završio je na Državnom konzervatorijumu u Kijevu. U Crnu Goru se preselio 1999. godine, uspješno nastavjajući svoj profesionalni i umjetnički angažman. Oslanjajući se na svoj bogati repertoar, pijanista se na KotorArtu usmjerio na dvojicu kompozitora – Mocarta u prvom dijelu i Šopena u drugom dijelu resitala. Već potvrđene uticaje Mocartovog stvaralaštva na Šopenov stvaralački svijet, Molčanov nije istakao samo postavljanjem njihove muzike u sinhroni poredak koji olakšava komparaciju. On je programski luk izgradio kroz dvije fantazije – Mocartove, na početku koncerta, i Šopenove, na kraju koncerta. Na taj način je akcentovao različite pristupe slobodnoj formi, improvizatorsku praksu, te oslikao jednu od stilskih putanja kroz vrijeme – iz klasicizma u romantizam.

Oba dijela resitala Molčanov je svirao kao zasebne cjeline, bez pauze između kompozicija i bez aplauza publike. Time je usmjerio pažnju na međusobnu povezanost kompozicija, odnosno njihovu tonalnu, tematsku i interpretativnu srodnost. Kao jedno od mogućih čitanja muzičkih djela, a samim tim i intepretacije, Molčanov je ponudio izvođenje Mocartovog opusa 11, onako kako je štampan 1785. godine. U njemu se, naime, nalazi Fantazija u c-molu, br. 4, K. 475 komponovana iste godine, i Sonata u c-molu, br. 14, K. 457, nastala godinu ranije. Molčanov je, u stvari, u kontekstu pijanizma, predstavio ideju Ignaca fon Serfrida koji je ove dvije kompozicije svojevremeno „pretvorio“ u četvrostavačni aranžman za orkestar pod nazivom Velika fantzatija u c-molu.

Naslanjajući se na suptilnu intepretaciju Mocartovog opusa sa podrctavanjem oktavnih motiva u basu, kao svojevrsnog lajtmotiva obije kompozicije iz opusa, Molčanov je publiku uveo u svijet Šopenove poetike, ali zadržavajući je u „boji“ c-mola. Od emocionalno izraženog Noktura u c-molu, prvog iz op. 48, preko ekspresivnog Nokturna u f-molu, prvog iz opusa 55, pa sve do Fantazije u f-molu, op. 49, Moočanov je delikatno, bez prenaglašenosti i veoma muzikalno istakao svijet patnje, tipičan kako za samog Šopena tako i za estetiku romantizma u cjelini.

( Boris Marković )