Šapurići poslije više od dva vijeka organizovali skup u Donjim Crkvicama
Bila je to prilika da stariji evociraju uspomene, mlađi da se zbliže, a svi zajedno da, ne bez ponosa, pričaju o bratstvu koje je na tim prostorima 220 godina
Bratstvo Šapurića, poslije više od dva vijeka, organizovalo prvi skup u Donjim Crkvicama, 70-ak kilometara od Nikšića.
"Emocije, zagrljaji, suze radosnice, obilježile su ovaj za nas veliki događaj. Osjećanja su se pomiješala između mladih i starih, đedova i unuka, očeva i sinova", kazao je poznati fotoreporter i vjerni hroničar Banjana i Oputnih Rudina, Željko Šapurić.
Bratstvenike je pozdravio Drago Šapurić, koji je kazao da su sabor čekali 60 godina, jer su njihovi đedovi i očevi pokušavali da ih okupe, ali bi ih uvijek nešto spriječilo u tome.
"Ipak nikad nije kasno, pa se evo radujemo našem prvom skupu koji će, nadamo se, nastaviti buduće generacije potomaka. Mi Šapurići smo uvijek bili jaki i složni, što i danas ovom brojnošću dokazujemo", kazao je Drago i zahvalio se bratstvenicima koji su se potrudili da ih okupe.
Bila je to prilika da stariji evociraju uspomene, mlađi da se zbliže, a svi zajedno da, ne bez ponosa, pričaju o bratstvu koje je na tim prostorima 220 godina.
"Korijeni Šapurića potiču iz stare Crne Gore, sa Čeva iz sela Kuta, kada je Vukosav Gojković 'uskočio' turski Nikšić i živio u crnogorsku mahalu –današnjim Rastocima. Njegov sin Rade Mrgud Gojković početkom 19.vijeka doselio se u Gornje Crkvice. Sa suprugom Kalacinom imao je tri sina – Gojka, Lazara i Pera. Prema predanju pominje se da su oni izrodili i tri kćerke, ali njihova imena i njihove sudbine nažalost nijesu upamćene. Od Lazara su Šapurići iz Gornjih Crkvica, a od Gojka su Šapurići iz Donjih Crkvica, odnosno iz zaseoka Brlozi i Gradac. Sudbina Pera Mrgudova bila je tragična i nju je opisao Petar Drugi Petrović Njegoš", podsjetio je Željko na rodoslov bratstva Šapurića.
Kako je istakao, prezime Šapurić nastalo je oko 1825.godine kada je Rade Mrgud Gojković išao bos po snijegu, a Turci prateći njegova velika stopala bili u čudu govoreći „Ko je ovaj šaponja?“ Tako je, po predanju, nastalo prezime Šapurić.
Zanimljivo je da smo jedinstveni i po tom prezimenu, ali i fizionomiji i karakteru. Šapurići slave Aranđelovdan, a prislužuju Ilindan.
Bojan Šapurić svim okupljenim bratstvenicima poklonio majice sa ikonom njihovog zaštitnika Arhangela Mihaila.
Najstariji Šapurić koji je prisustvovao saboru bio je osamdesetdvogodišnji Mirko, dok su najmlađi bili trogodišnji Andrija i njegova sestra Una od 14 mjeseci, iz Trebinja.
Pošto Šapurića najviše ima u nikšićkoj, trebinjskoj i bilećkoj opštini, dogovorili su se da naredno okupljanje bude u jednom od ta tri grada, sa željom da sabor bude još brojniji.
( Svetlana Mandić )