Pukotine u ruskoj državi

Za 23 godine vladavine Vladimira Putina nijedan događaj nije toliko jasno pokazao slabost njegovog režima koliko neuspjela pobuna privatne vojne kompanije (PVK) “Vagner” od 24. juna. Vagnerovci su, predvođeni Jevgenijem Prigožinom, servirali drzak izazov vlasti u Kremlju i pritom uspjeli da izbjegnu kaznu. Služba federalne bezbjednosti je zvanično obustavila istragu te pobune. Putinovi problemi, međutim, nisu ograničeni samo na grupu “Vagner”.

Za manje od dana Prigožinovi borci su se pomjerili skoro hiljadu kilometara u dubinu ruske teritorije a to ne bi mogli učiniti bez pomoći predstavnika armije i Putinovog najužeg okruženja. Postoje glasine o mogućoj ulozi u tim događajima braće milijardera, Jurija i Mihaila, Kovaljčuk. Tijesno povezani s Putinom oni, kako je saopšteno, dijele Prigožinovo mišljenje da Rusija ne ulaže dovoljno napora u ovom ratu kao i u široj konfrontaciji sa Zapadom.

Drugi vjerovatni kolaborant je general Sergej Surovikin. Poput Prigožina, i Surovikin je, kako je preneseno, za to da se rat vodi čvršim metodama u odnosu na one koje je spreman da primijeni ministar odbrane Sergej Šojgu. Nakon pobune Surovikin se ne pojavljuje u javnosti; tvrdi se da je on “na odmoru”.

Desetak visokih vojnih ličnosti suspendovano je ili uklonjeno do dalje istrage. Razlog za smjene ne krije se samo u mogućem učešću u pobuni: general Ivan Popov, jedan od komandujućih ruskim snagama u Ukrajini, smijenjen je nakon što je kritikovao više vojno rukovodstvo zbog metoda vođenja rata.

Vagnerovci su, međutim, izbjegli bilo kakvu kaznu. Očekuje se da će oni jednostavno ili preći u Bjelorusiju ili nastaviti da se bore za Rusiju, ali pod rukovodstvom drugog komandanta. Prigožin čak nije morao ni da emigrira, iako je to navodno bio uslov u dogovoru o prekidu njegovog “marša na Moskvu”. Vidjeli su ga u St. Peterburgu i Moskvi gdje se zajedno sa desetak vagnerovskih komandanata tajno susreo sa Putinom 29. juna.

Neki tvrde da se ovakav rezultat objašnjava nejasnim statusom “Vagnera” u Rusiji, u kojoj su privatne vojne organizacije tehnički nezakonite. Sve do široke invazije na Ukrajinu prošle godine Prigožin je negirao da je “Vagner” privatna vojska. Kako je nedavno rekao Putin, “Vagner” postoji “ali ne kao pravno lice" ; „postoji grupa, ali pravno ne postoji“.

Istovremeno, 27. juna, Putin je tokom susreta sa ruskom vojskom rekao da su samo prošle godine “Vagnerovi” plaćenici za svoje usluge dobili 86 milijardi rubalja (skoro milijardu dolara) iz ruskog budžeta. Ako pobunjene borce plaća država, onda oni treba da budu predati vojnom sudu a ne da im bude oprošteno.

Nekažnjivost za Vagnerovce je još strašnija u vremenu kad obični Rusi žive u skoro totalitarnoj policijskoj državi. Zbog bilo kakvog kritičkog stava o ratu u Ukrajini (čak i samo izražavanje sumnje u njegovu racionalnost ili podrška mirovnim naporima) čovjek se može naći u zatvoru ili dobiti etiketu "stranog agenta". Danas građani Rusije smiju da postavljaju pitanja u vezi sa tim ratom samo u privatnom okruženju.

Putin očigledno računa da će uz pomoć orvelovskog "novogovora" moći da natjera Ruse da se ćutke saglase sa njegovom pristupom "Vagneru". Kao i u sovjetska vremena, Rusima se diktira da vjeruju u ideje koje direktno protivrječe jedna drugoj a takođe i u istorijske narative koji u nemaju uporište u realnosti. Zaboravite svoje znanje, pamćenje i iskustvo - vrhovni vođa zna bolje.

Propagandisti već sedmicama okrivljuju Prigožinovu izdaju i na svim televizijskim kanalima raspravljaju o potencijalnim katastrofalnim posljedicama pobune. To je način da građani Rusije osjete olakšanje što je izbjegnuto krvoproliće i postignut dogovor. Međutim, u prvim danima nakon pobune, koju je Putin nazvao „izdajom“, stručnjaci su stalno spekulisali o mogućim ustupcima koje je Prigožin morao da napravi da bi izbjegao oštre kazne. Jer, podsjećaju stručnjaci Ruse, poznato je da Putin ne prašta.

Uprkos svemu tome, Putin je ponudio mogućnost zapošljavanja borcima "Vagnera" koji su se, po njegovim riječima, „dostojanstveno borili“, ali su, nažalost, „uvučeni“ u pobunu. Čak je rekao da je spreman da ih pusti da se bore u toj privatnoj vojnoj kompaniji, ali ne pod komandom Prigožina. Dakle, ako je Prigožin i dalje neprijatelj, zašto slobodno šeta po ruskoj zemlji? Zašto je bio pozvan na isti taj sastanak u Kremlju na kome je Putin iznio svoje predloge i drugim Vagnerovcima?

Dvoznačnosti ne mogu zaglušiti ta pitanja. Osim toga, Putinovo ponašanje u vrijeme vagnerovske pobune samo govori o njegovoj slabosti. A to potvrđuje i ponašanje ruske elite. Nakon smjene Popova, deputat ruskog parlamenta Andrej Guruljov objavio je generalova razmišljanja koja je ovaj očigledno podijelio sa svojim kolegama u vojsci. U Putinovoj Rusiji - posebno nakon februara 2020 - takve izraze neslaganja ne treba potcijeniti.

Nezadovoljstvo Putinovim vođstvom nije ograničeno samo na ruske zvaničnike. Posljednje ankete pokazuju da 53% Rusa želi mir; u maju ih je bilo 45%. Budući da je društvo pod jakim pritiskom, zabranjeno je kritikovati rat, realna brojka bi mogla biti veća. Osim toga, 86% građana Rusije je protiv bilo kakve primjene taktičkog nuklearnog oružja.

Da, Putinov rejting ostaje visok (81%), a raspoloženje za proteste je malo. Ali, moguće je da je samo pitanje vremena kada će se situacija promijeniti. Odrasla sam u SSSR-a u kojem smo svi javno hvalili Leonida Brežnjema iako smo znali da je "car go". Bilo je potrebno nekoliko godina i smjena par lidera, da bi se pojavio Mihail Gorbačov, ali smo to učinili. Isto tako se građani Rusije možda i danas plaše da progovore, ali oni nepogrešivo vide Putinovu slabost - i pukotine u sistemu koji je on tako brižno gradio.

Autorka je profesorica međunarodnih poslova u Novoj školi Univerziteta u Njujorku

Copyright: Project Syndicate, 2023. (prevod: N.R.)

( Nina L. Hruščova )