Akademije su spas crnogorskog fudbala
Marko Vukčević, trener mlađih kategorija Budućnosti, cijeli život vezao za plavo-bijelu boju nakon teške povrede koja ga je još u 17. godini natjerala da završi igračku karijeru
Rezultati crnogorskog fudbala, reprezentativnog i posebno klupskog, u padu su. Iskra svjetlosti bila je šansa kadetske reprezentacije, koju je proljetos u Velsu pet minuta dijelilo od plasmana na Evropsko prvenstvo.
Okosnica te selekcije Gorana Perišića bili su polaznici fudbalske škole Budućnosti, a nada u povratak dobrih rezultata ipak postoji. I plan...
Fudbalskih škola i centara je sve više, Budućnost dobija konkurenciju.
- Raduje da su Dečić i klubovi sa ‘DG arene’ angažovali dobar kadar i imaju perspektivne omladinske škole. Ipak, Budućnost prednjači, sa sistemom koji su uspostavili Janko Miročević i Slavko Vlahović. Ipak, ključan je za napredak bio potez FSCG da osnuje Akademiju u kojoj treniraju najbolji i spremaju se za reprezentativne selekcije. Na nama trenerima je bilo da preporučimo, a na selektoru Perišiću da napravi odabir kroz kontrolne utakmice. U Velsu smo bili blizu plasmanu, koji uskoro neće izostati. Talenata imamo. U Akademiji smo imali najviše polaznika, ali tu su i naši igrači iz dijaspore - priča za “Vijesti” Marko Vukčević, trener sa A licencom i cijelom karijerom u plavo-bijelom dresu.
I sam polaznik škole Miročevića, Vukčević je bio zamjenik kapitena Igora Burzanovića u jednoj sjajnoj generaciji sa Simonom Vukčevićem, Milanom Purovićem... Do polufinala Kupa 2002. godine i teške povrede na terenu u Mojkovcu i nakon 11 dana kome i šest godina oporavka, statusom lica sa teškim invaliditom popularni Medo uspio je da završi Fakultet za fizičko vaspitanje - smjer strukovni fudbal. U međuvremenu i da radom sa mlađima u klubu u kojem je od šeste godine dođe i do A licence.
- Nisam se mirio da poziv profesionalnog fudbalera odbacim sve do 26. godine. Kao talenat sam u Budućnosti potpisao stipendijski ugovor sa 14 godina, a teška povreda sa 17, i to nakon svih reprezentativnih selekcija, bila je kobna. No, Janko mi je dao šansu da mu budem pomoćnik nakon završenih studija, a već šest godina i samostalno vodim mlađe selekcije mog kluba. Posljednja sezona je bila jako dobra, drugi sa kadetima i finale Kupa, ali sa ekipom godinu mlađom od konkurencije. To iz razloga akademije FSCG, gdje idu najbolji. A u generaciji 2008. najviše očekujemo od veziste Lazara Savovića, uostalom sa 14 godina je dobio stipendijski ugovor a igra i za godinu stariju reprezentaciju. Baš kao u slučaju Viktora Đukanovića, u čijem napretku sam sarađivao sa Željkom Ćetkovićem, vidna je posvećenost, disciplina, radni elan... To odvaja, a talenata zaista ima. Eto, okosnica sjajne selekcije iz Velsa, Vasilije Adžić, Marko Perović, Andrej Camaj, Viktorov mlađi brat Pepi.., prošli su našu školu - kaže Vukčević i dodaje:
Nažalost, interesi klubova nisu da sačekaju i daju pravu šansu talentovanim mladićima. Ekstratalenat je već nešto drugo i rijetko.
Usprkos svoj dokumentaciji, koje je voljom, ljubavi prema fudbalu i porodičnoj podršci uspio da prevaziđe, za rubrike vjerovali ili ne, Vukčeviću norme ne daju status iz medicinskih izveštaja najboljih crnogorskih ljekara.
- U Zakonu o sportu, uprkos primjedbama računa se samo povreda sa olimpijskih borilišta, sa 17 godina to spada u domen fantastike. Ali fudbal jeste pokretač, brat Nikola je kondicioni trener prvog tima Budućnosti, igrao je fudbal i za olimpijsku selekciju u Peskari, a sestra Marija prva naša kapitenka i zakoračila je u trenerski posao u Italiji. Nadam se da će naša zakonska rješenja napredovati, a moj cilj je Pro licenca. Za nju mi treba još nešto više od godine rada a onda stažiranje. Moja su preporuka i kvalitet omladinskog reprezentativnog kapitena Nenada Krivokapića, Ognjena Stijepovića, Milana Vukovića... Podatak da moja generacija kadeta se ove godine takmiči sa vršnjacima a da ima i godinu mlađih a talentovanih koje ćemo priključiti ekipi su znak konkurenciji da se ne nadaju trofejima u nastupajućoj sezoni - tvrdi Vukčević.
A u Budućnosti sve ekipe su briga kluba.
- To je dobar sistem, troškove od ekipe pjetlića snosi klub, a mi treneri smo angažovani i u Akademiji od šest do 12 godina, koje se polaznicima simbolično naplaćuju. Najbolji sa 14 godina dobiju stipendije. I nema "pokrivanja", sa djecom rade samo treneri sa validnim i propisanim licencama - zaključio je Vukčević.
( Slaviša Živaljević )