INTERVJU Babić za "Vijesti": Najbolje fotografije nastaju kroz igru i izlazak iz zone komfora

Na spomen Nebojše Babića prva asocijacija su brojne ličnosti koje je svojim fotografskim umijećem učinio vječnima, hvatajući onaj trenutak dubine, iskrenosti, energije i harizme koji se krije iza samog lika čovjeka.

Upravo je “Iza lika” naziv njegove izložbe koja je postavljena u fotografskoj galeriji “F64” u Podgorici...

Iako perjanik portretne fotografije na ovim prostorima, Nebojša Babić uvijek ima tremu kada se nađe pred novim zadatkom, kaže u razgovoru za Vijesti i naglašava da je upravo u tome, svakom početku i novoj ličnosti, ljepota i izazov njegovog posla.

Više od trideset radova, portreta poznatih ljudi iz različitih sfera života, čini postavku “Iza lika” koja pažljivom selekcijom iz dugogodišnjeg autorovog opusa publici pruža uvid u odabrana djela koja su ga izdvojila na fotografskoj sceni, a kojima je i trajno zabilježio autentičnu iskru koja se nalazi “iza” svakog od likova.

“U njegovoj obimnoj galeriji gotovo i da nema osobe koju nije fotografisao. Ona ne obuhvata samo crno-bijele ili kolor fotografije određenih umjetnika, nego skoro pa svih koji su svojim profesijama i identitetima stvarali i dalje stvaraju kulturni identitet zemlje. Nisu to samo glumci (Seka Sablić, Anica Dobra, Voja Brajović), ili vizuelni umjetnici i fotografi (Mrđan Bajić, Goranka Matić, TKV Kraljica vila, Tomislav Peternek, Aleksandar Kelić), već i muzičari (Vasil Hadžimanov, Dragoljub Đuričić), sportisti (Novak Đoković), TV lica, književnici, kompozitori i mnogi drugi. Tokom godina Nebojša Babić je ovu galeriju dopunjavao i portretima internacionalnih umjetnika kao što je Ervin Vurm ili dirigent Zubin Mehta, a čija su gostovanja ostavila traga na domaćoj sceni”, zapisala je Jelena Matić povodom postavke i dodala da “sagledana u cjelini, galerija različitih likova, njihovih energija i karaktera Nebojše Babića pruža jedan od prikaza one interesantnije, svakako ljepše i bolje strane društva i kulture”.

Više o samoj izložbi, svom radu, ali i značaju galerije “F64”, Nebojša Babić govori za “Vijesti”, a otkriva i kako je to biti iza kamere, te ko je na njega ostavio poseban utisak...

Za početak, kakvi su bili utisci nakon otvaranja izložbe i kako je tekao proces postavljanja radova? S obzirom na to da je u pitanju specifičan i jedinstven galerijski prostor, kako fotografije (za)žive u njemu?

“Iza lika” je moja prva samostalna izložba u Podgorici. Ipak, najveći utisak na mene je ostavio osnivač fotografske galerije F64 koja ove godine navršava dvije godine svog postojanja. Takav entuzijazam koji ima Dejan Kalezić do sada nisam vidio...nigdje! Apsolutno sve: energija, gostoprimstvo, profesionalizam je za svaku pohvalu. On je biser ovog grada i njegov rad treba i mora da bude priznat i podržan sa svih strana. Velika čast mi je što je moja izložba na neki način obilježila rođendan ove važne institucije koja je više od fotografske galerije.

Sam proces postavljanja radova i postavke je bio veoma brz, lak i jednostavan jer Dejanova ekipa ima iskustva i uigrana je, tako da su pripreme završene u rekordnom roku i moram priznati da je ovo bila rijetka prilika da na sami dan otvaranja nisam imao nikakvih obaveza. Posebno imajući u vidu da je opšte poznato pravilo da se kod nas sve radi u posljednji čas i zna da bude vrlo stresno.

Predstavili ste više od 30 portreta... Kada su nastali i čime ste se Vi vodili pri selekciji? Da li svi portreti čine zasebne, tj. priče za sebe ili se mogu posmatrati i zajedno?

Portreti koje sam predstavio su samo dio jedne velike cjeline koja broji preko 200 portreta javnih ličnosti koji su, svako na svoj način, obilježili vrijeme u kome živimo i nastali su tokom posljednje dvije godine mog rada. Na fotografijama se nalaze naši savremenici koji su ostavili trag i svako od njih ima svoju zaslugu zašto se našao pred mojim objektivom. Izloženo je ukupno 35 radova i svaki od njih je posebna priča, a opet zajedno čine cjelinu. Pri selekciji radova za ovu postavku sam se vodio koliko samim prostorom toliko i da budu zastupljene poznate osobe iz raznih sfera kulture, umjetnosti, sporta, muzike. Neki od njih, na žalost, nisu više sa nama i ovo je jedan od načina da se svi njih sjetimo.

Šta je to što se nalazi iza lika, odnosno likova koje slikate godinama već? Koliko je teško to otkriti, a sa druge strane onda to predstaviti fotografijom?

Iza lika (i djela) stoji uvijek čovjek koji teži promjeni, ne predaje se i bori se za bolji rezultat koji postiže danas i koji će postići sutra. Moja fotografija je djelić sekunde te osobe pred objektivom čiji je smisao da prenese njegov karakter i njegovu ideju, viziju. Fotografija je dokument koji ostaje iza nas i ja težim da njome prenesem energiju i unutrašnju ljepotu kojom zrači svaka osoba.

Kakav je proces prije nego što nastane ta prava fotografija? Koliko je svemu tome potrebno pristupiti i sa psihološkog aspekta, u zavisnosti od trenutka, raspoloženja, karakternih crta?

U procesu nastajanja djela je najvažnije uspostaviti kontakt na profesionalnoj i ljudskoj osnovi u trenutku, prepoznati se, uspostaviti vezu i obostrano povjerenje. Ima tu dosta psihološkog pristupa jer krajnji ishod mora biti stvaran i iskren. Svakom snimanju predstoji adekvatna priprema jer priprema i upoznavanje sa osobom je pola dobro obavljenog posla. Imam sjajan tim sa kojim već dugo sarađujem i moja fotografija je kolektivni čin i zahvaljujući mojoj ekipi, fotografisanje nije samo posao već zadovoljstvo i uživanje.

Koliko se taj proces stvaranja portreta razlikuje u odnosu na beskonačnost selfija na mobilnom telefonu?

Nikako nije za poređenje sa fotografijama nastalim mobilnim telefonima jer telefon je samo sredstvo, a ovdje govorimo o cilju i procesu stvaranja, zanatu, tehnici, umjetnosti...

A sa druge strane, koliko se proces rada razlikuje od osobe do osobe, ali i od drugih sredstava, objekata za manevrisanje koje koristite?

Koliko ljudi, toliko ćudi, toliko naravi. Tehnologija je tu samo da pomogne ali samo kao sredstvo nikako kao glavni oslonac u radu. Najvažniji je kontakt koji je potrebno ostvariti sa osobom sa druge strane. Ali u svima nama je dijete kome je potrebna pažnja. Zato najbolje fotografije nastaju kroz igru i izlazak iz “zone komfora”.

Pamtite li neke priče i događaje koji prethode određenim fotografijama, a kao posebno važne, interesantne ili specifične? Da li i to ostane zabilježeno uz ličnost na slici?

Pamtim trenutak nastajanja gotovo svakog portreta, atmosferu na snimanju, razmjenu energija... Upoznavanje, opuštanje, osnaživanje... Zanimljive priče, dosjetke, osmijehe, otvaranja ljudi na setu. Prije svakog fotografisanja, u fazi priprema, imamo tu “našu magičnu” relaksirajuću atmosferu. Mislim da se sve to vidi i osjeća na mojim fotografijama. Kaže se da je ljepota u oku posmatrača. Slažem se. Svi ljudi su lijepi.

U svemu tome, koliko ste otkrivali i spoznavali sebe? Da li Vam je nekada teško biti iza kamere?

Uvijek se radujem novim izazovima, ali uvijek imam i tremu. Uvijek krećem od početka, i kroz svaki susret i set nadograđujem sebe i razvijam se kao osoba. Imam tu sreću da upoznajem mnogo ljudi, od svakog od njih sam nešto novo saznao i naučio. Svaki dan i dalje učim i mislim da nikad neću stati. Svoj posao volim, u njemu uživam i zaista mi nije teško biti sa “ove strane”. Iako se cijeli svijet ubrzao i tehnologije vrtoglavo napreduju, moj studio je bio i ostao moja kreativna oaza gdje “vrijeme ne (pre)staje”.

Da li biste nešto dodali?

Izrađujte svoje fotografije, pravite foto albume, sačuvajte snimke iz telefona, napravite selekciju, ... radite to za naredne generacije. Fotografije su sećanja, uspomene, priče. One su naš život i čuvaju nas od zaborava.

Galerija "F64" značajna za lokalnu sredinu, ali i za region

Na samom početku ste iznijeli oduševljenje Dejanom Kalezićem, a šta mislite o značaju njegove fotografske galerije "F 64" za Podgoricu, Crnu Goru i koliko je fotografija danas važna, uprkos njenoj dostupnosti svima?

Galerija F64 je od izuzetnog značaja za lokalnu sredinu, ali i za region. Veliki broj zanimljivih izlagača je bio predstavljen, a prema Dejanovim riječima, očekuje nas sve bolji i kvalitetniji program. Do sada je napravljena ozbiljna osnova za rad u budućnosti i siguran sam da je pred njom svijetla budućnost i dugovječnost. Fotografija zaslužuje svoje adekvatno mjesto na savremenoj umjetničkoj sceni jer ima veliki broj umjetnika koji se njome bavi i potreban je veći i izlagački i medijski prostor za njenu promociju.

Što su veće zvijezde u pitanju, to su pristupačniji za saradnju

Sarađivali ste sa brojnim značajnim imenima iz javnog života Srbije, regiona pa i šire... Možete li reći da ste ih upoznali tokom saradnje i da li Vam je neko ostao posebno u pamćenju? Da li bi ste izdvojili neku anegdotu ili podijelili neku priču sa čitaocima?

Kako je sada aktuelan Vimbldon, možda da spomenemo Novaka koji je veliki profesionalac ali i veliki čovjek. Skroman, pristojan, normalan čovjek koji voli da se šali i pun je strpljenja. Prvo se fotografiše sa fanovima koje su se zadesili na setu i tek onda za namjenu zbog koje je došao u studio. Ništa mu nije teško i pun je razumijevanja. Zaista treba da bude uzor svima nama.

I definitivno je pravilo da što su veće zvijezde u pitanju, pristupačniji su za saradnju.

Izrađujte svoje fotografije, pravite foto albume, sačuvajte snimke iz telefona, napravite selekciju, ... radite to za naredne generacije. Fotografije su sećanja, uspomene, priče. One su naš život i čuvaju nas od zaborava.

( Jelena Kontić )